Nesvjesne greške zbog kojih postaju nestabilne osobe.
Jedna od najčešćih grešaka u vaspitanju djeteta, u ovom slučaju djevojčice, da bi stekla određena znanja i vještine, jeste prinuda kroz „moraš“, navodi čuveni ruski psiholog Mihail Labkovski.
„Morate biti fleksibilni!“ „Moraš voljeti ovo ili ono!“ „Moraš naučiti…!“ „Moraš da…“
Postoji mnogo efikasniji način sticanja znanja, koji ne podrazumijeva psihološki pritisak na dijete. Umjesto da naredite svojoj kćerki da nešto uradi, trebalo bi da kažete: „Hajde da uradimo ovo zajedno“. I naravno, uradite to zajedno!
Kada djevojčica vidi svoju majku kako nešto radi sa radošću, poželjeće i da uči. Takođe, djevojčica neće prihvatiti znanja i vještine na kojima majka insistira, a koje ona sama ne voli niti praktikuje. Oni će jednostavno nesvesno odbaciti proces sticanja takvog znanja, piše Kurir.Stil.
Osuđivanje se*sa
Još jedna uobičajena greška koju neke majke prave je njihov osuđujući stav prema muškarcima i se*su. Ako majke djevojčici od djetinjstva sugerišu negativan stav prema muškarcima, ističući da „žele samo jedno“, djevojčica odrasta sa osećajem da su svi muškarci nasilnici i da je se*s nešto prljavo što treba izbjegavati.
Tokom hormonalnih promjena i sazrijevanja, njeno tijelo će početi da šalje određene signale, što će dovesti do buđenja suprotnih osjećanja. Biće rastrzana između zabrana koje dolaze od njene majke i njene unutrašnje želje za vezama i se*som, što je posebno traumatično za mlade djevojke.
Kontradikcije koje dovode do unutrašnjeg sukoba
Djevojke su i danas često prinuđene da slijede zastarelu formulu za sreću po kojoj je najvažnije „udati se i roditi dijete“. Ako tome dodamo i odnos roditelja prema seksu kao „prljavom poslu“, rezultat ovakvih kontradiktornosti biće unutrašnji sukob i strah od bilo kakvog oblika odnosa. Takvi stavovi ozbiljno povećavaju rizik od gubitka sopstvene ličnosti. Djevojka izložena ovakvim pritiscima tokom odrastanja može izgubiti svoje želje i sposobnost da postigne ono što zaista želi u životu.
Prekomjerna zaštita
Ovo predstavlja poseban izazov. Majka je često izuzetno zaštitnički nastrojena prema svojoj kćerki, duboko je vezana za nju, okružuje je raznim zabranama, koje mogu biti zastrašujuće. Ona bira i kritikuje prijatelje, provjerava i prati svaki korak. To dovodi do ograničenja slobode i nezavisnosti devojke, jer, ne daj Bože, neka odluka može biti pogrešna!
Period adolescencije, obično između 14. i 16. godine, karakteriše normalna potreba tinejdžera da sami rješavaju svoje probleme i donose odluke. U ovom uzrastu treba im dati priliku da se osamostale. Međutim, ako majka previše brine o kćerki dok odrasta i ograničava njenu autonomiju, postoji opasnost da devojčica odraste kao samostalna osoba koja će uvek očekivati da drugi jrešavaju njene probleme.
Miješanje u životne stavove
Djevojke nisu obavezne da usvajaju sisteme vrednosti koji promovišu brak, roditeljstvo, gubitak težine, određenu profesiju ili sve druge stvari koje društvo od njih očekuje.
Kćerku treba podržati tako da ima slobodu da ostvari svoje životne ciljeve onako kako želi, da postane ono što želi biti, da prihvati sebe i da se posveti onome što voli, bez obzira na tuđa mišljenja i očekivanja.