Predrag Nenadić je Doktor prirodne medicine i diplomirani nutricionista. Struku i znanje je usavršavao u Njemačkoj, na univerzitetskoj klinici u Ludvigshafenu. Za Stil govori kako se riješiti lošeg holesterola i očistiti jetru.
“Problem masne jetre ne nastaje od masne hrane. To su ogromne zablude. Tu se pecaju mnogi. Jetra višak šećera prebacuje u masno tkivo. Holin (B4 vitamina) kojeg inače ima u slanini, u jajima i mesu, raspoređuje taj holesterol i ne dozvoljava da se zadržava u jetri, nego ga šalje u masno tikvo pa dobijemo poveći stomak, uvećanu zadnjicu i td. E kada nema dovoljno tih zdravih masti, koje smo izbacili plašeći se da ćemo dobiti holesterol, mi onda dobijemo masnu jetru.
To je takozvana nealkoholna masna jetra. Ta masna jetra onda ne može da radi, ne može da čisti naše tijelo od toksina, ne može da vrši detoksikaciju. To ćemo primijetiti tako što će nam na koži izlaziti akne, bubuljice, povećaće nam se perut, nokti se ljušte, svrbi nas tijelo…
Masna jetra ne nastaje od hrane koju jedemo. Kada kažu: “Neću da jedem jaja, dobiću holesterol!” To su čiste nebuloze! Jedna trećina hrane djelimično utiče na holesterola, sve ostalo jetra sama pravi.
Drugo, holesterol nije nešto što je priroda stvorila protiv čovjeka. Holesterol treba čovjeku, iz njega se sintetišu mnogi hormoni, on stvara i ćelijsku opnu, neophodan je čovjeku! Ali kada ga ima previše, onog lošeg, sa niskom gustinom – LDL holesterol – onda imamo problem.
Trigliceridi ne dolaze od masne hrane, oni dolaze od šećera, ugljenih hidrata, pretjeranog voća!
Ako imate trigliceride, niste jeli svinjetinu, jeli ste voće, mnogo hljeba, peciva, rafinisanog brašna, u tome je problem…”
Pa kako onda očistiti organizam, ustabiliti holesterol?
“Sve je u hrani! Veoma je važno da vodite uredan život. Unošenje dovoljne količine vode. Jetra voli mnogo vode – to je od presudne važnosti! Moramo unositi optimalne količine biljnih vlakana i rastvorljivih i nerastvorljivih. Moramo jesti onu hranu koju jetra voli, a to su gorke stvari kao što su lincura, maslačak, koren čička i td.
Ako imate povećane trigliceride, ukidajte sve ugljene hidrate i sve vještačke šećere – jedite hranu bogatu zdravim mastima (domaća mast, maslinovo ulje, hladno ceđena biljna ulja, namirnice bogate holinom (slanina, jaja), jedite lososa, skušu, sve zdrave masti…).
Jetra ne može da se očisti sokovima, pogotovo onim koje kupujete.
Čak ni onim sokom od cvekle, šargarepe i jabuke?
Drugo je taj prirodni sok, on je dobar. Ali ja mislim na gotove sokove koji se prodaju. Na njima svuda piše da ti sokovi sadrže fruktozu, a ona je najopasnija za gojenje. Fruktoza daje slast proizvodu, ali daje i mast tijeu. Ta fruktoza uvećava trigliceride i holesterol u organizmu.
Da li je to ista fruktoza iz voća?
Nije. Proizvođači to podvlače kao voćni šećer. Jeste ista u strukturi, ali frutkoza koja se ubacuje u industrijske proizvode, ona se pravi iz kukuruza (to je tzv. glukozno-fruktozni sirup), ona nije dobijena iz voća.
I nije sve voće bezbijedno. Recimo da je najbolje bobičasto voće, jer ono nije opasno. Bobičasto voće u sebi ima fitonutrijente koji sprječavaju aktivnosti šećera da štete telu. Oni šećer postepeno razlažu i ne podižu glikemijski indeks.
A šta je sa insulinom?
Insulin je veliki problem za naše zdravlje i za detoksikaciju i jetru. Čim je insulin povišen, masti se talože. Vi ne možete da eliminišete masti iz tijela i iz jetre, ako vam je insulin visok. A insulin je uvijek visok kad unosite šećere i ugljene hidrate (pite, hljeb, kolače).
I šta se onda dešava: kad ima previše šećera, on se vrati u jetru, a ona ga kao dobra domaćica ostavi jer misli da će joj biti potreban za sutra, prekosutra, pa kad ima dovoljno kolina, ona ga deponuje u masna tikiva, a kada nema kolina, onda skače triglicerid i loš holesterol u telu i tu je problem.
E od toga se stvara holesterol i trigliceridi, a ne od toga što ste jeli masti i hljeba!
BONUS: 👇🏻 🤩 🤩 👇🏻
Dječja depresija često nije prepoznata
Dijete vam je dulje vrijeme tužno, bezvoljno i povučeno u sebe? Lako ga je rasplakati ili iživcirati? Poremećeni su mu spavanje i apetit? Ako ide u školu, slabije se koncentrira, lošije pamti i uspjeh je slabiji? To stanje nemojte shvatiti olako, jer vaše dijete vjerojatno boluje od depresije, bolesti na koju nije imun nijedan uzrast, pa ni dječji.
Još do početka osamdesetih godina 20. stoljeća mnogi psihijatri vjerovali su da su djeca nesposobna osjećati depresiju, navodno jer nisu dovoljno emocionalno zrela da bi bila tužna i neraspoložena. Takva žalosna zabluda oduzela je pravodobno liječenje milijunima djece.
Od depresije mogu bolovati ne samo djeca, nego i životinje, što pokazuju primjeri majmuna, pasa, slonova i mnogih drugih. Danas psihijatrija smatra da barem dva posto djece trpi od ozbiljne depresije, te da taj postotak do petnaeste godine raste na pet posto. Više od polovice odraslih koji boluju od depresije kažu da su prve simptome osjetili prije dvadesete.
Iako je dječja depresija raširena, u većini slučajeva prolazi neprepoznata, osobito ako je njome pogođeno muško dijete te ako su roditelji slabije obrazovani ili potječu iz ruralno-patrijarhalne sredine.
Jedan od razloga zbog kojih djeca rijetko dobiju odgovarajuću dijagnozu i terapiju jest sklonost roditelja da previde dječje simptome ili ih pogrešno protumače, u uvjerenju da djeca ne mogu oboljeti od depresije.
Drugi uobičajeni razlog jest roditeljsko prkošenje činjenicama i odbijanje prihvaćanja spoznaje da im je dijete psihički bolesno, u uvjerenju da je to “sramota” za obitelj. Neki od takvih roditelja zatvaraju oči pred djetetovom depresijom iz straha da bi njih netko mogao okriviti za djetetovu bolest, iako nije nužno da su krivi oni, ili bilo koja druga osoba.
Treći razlog previđanja ili ignoriranja dječje depresije je odsutnost stresnih okolnosti u životu djeteta. Neki roditelji misle da se nitko ne može emocionalno loše osjećati ako ne postoje vanjski “razlozi” za to. Nažalost, depresija pogađa i ljude koji žive u idealnim okolnostima ako imaju jaku urođenu predispoziciju za tu bolest. Oko 10 posto ljudi rađa se sa sniženom tolerancijom na stres, što znači da mogu oboljeti od depresije i pri vrlo niskim razinama stresa, koje okolina i ne opaža niti prepoznaje kao stres.
Konačno, roditelji mogu uvidjeti da s djetetom nešto nije u redu i biti istinski zabrinuti, ali traže od djeteta da im objasni što mu je, što većina djece nije u stanju. Djeca imaju manji vokabular i slabiju sposobnost izražavanja svoga psihičkog stanja, pa se ne smijete pouzdati u ono što će vam izreći ili propustiti izreći.
Kako prepoznati znakove depresije kod djeteta
Dijete vjerojatno ne poznaje riječ depresija, pa vam neće otvoreno reći: “Ja sam u depresiji”. Morate pratiti njegov izgled, ponašanje i emotivne reakcije.
Najvažniji znaci depresije su dugotrajna tuga, potištenost i bezvoljnost. Ako uočite da se dijete ne veseli, da ga ništa ne zabavlja, da je pojačano osjetljivo i lako razdražljivo, da se povlači u sebe ili plače, da ima smetnje spavanja ili apetita i da se teško motivira na učenje ili odlazak u školu, to je vjerojatno depresija.
Još jednostavnije ćete prepoznati depresiju ako je dijete dulje vrijeme nesretno, jer je nesretnost bit depresije. Ako vam je dijete “oduvijek” takvo, to nije olakšavajuća, nego otežavajuća okolnost. U takvom slučaju ne smijete zaključiti da je to stanje za njega normalno te da zato ne zahtijeva nikakvu njegu, nego morate što prije djelovati.
Depresivno dijete shvatite ozbiljno, nemojte na njegove tegobe odmahivati rukom, ignorirati ih ili ih pripisivati razmaženosti. Naime, depresija nije umišljeno ili apstraktno stanje na koje ljudi mogu utjecati odlukom ili voljom. Kad bi to bilo moguće, nitko nikad ne bi imao depresiju, jer je ona toliko bolna da se mnogi oboljeli ubijaju, pokušavaju ubiti ili barem priželjkuju smrt. Dovoljno je znati da je oko 70 posto svih slučajeva suicida motivirano depresijom.
Depresija u dječjoj dobi – liječenje
Depresija je bolest središnjega živčanog sustava koja pogađa sve uzraste, samo što je različito pokazuju, a sastoji se od poremećaja u fiziološkoj funkciji centara za raspoloženje i za obranu od stresa.
Bilo da je taj poremećaj nastao zbog jakoga ili dugotrajnog stresa, ili zbog kvarnih gena, depresiju treba liječiti, jer nitko nije dužan patiti od nje. Prvi korak je postavljanje ispravne dijagnoze, a potom uvođenje odgovarajuće terapije. Rano dijagnosticiranje depresije i započinjanje prikladna tretmana povećava izglede za temeljito izlječenje i izbjegavanje kasnijih težih depresivnih epizoda u odrasloj dobi.
Imate li razloga vjerovati da vam je dijete depresivno, stupite u kontakt s liječnikom opće prakse, koji će vas uputiti specijalistu. Možete odmah potražiti i pomoć privatnog psihijatra, psihologa ili socijalnog radnika osposobljenog za psihoterapiju.
Mogućnosti terapije su znatne, a izbor ovisi o težini smetnji koje dijete osjeća i dugotrajnosti smetnji prije početka terapije.
Neka od tehnika psihoterapije je prvi izbor. Dobar terapeut mora biti u stanju otkriti postoje li vanjske okolnosti koje izazivaju ili pogoršavaju depresiju te uputiti dijete u vještine izbjegavanja stresnih situacija ili nošenja s njima, ako ih nije moguće izbjeći. Jednako je važno da je terapeut svjestan da dijete (kao i odrasli) može oboljeti od depresije i bez utjecaja vanjskih stresnih podražaja, baš kao što i čovjek koji ne puši može oboljeti od raka pluća. Uobičajeno je da obitelj sudjeluje u terapiji, jer mnoge postupke koji djetetu pomažu mogu izvesti samo stariji članovi obitelji, ali ne i dijete samo.
Lijekovi protiv depresije, antidepresivi, katkad su korisni i za djecu, iako ih u nas psihijatri rijetko propisuju mlađima od 14, a neki i mlađima od 18 godina. Novije generacije antidepresiva nisko su toksične, vrlo dobro se podnose i ne stvaraju naviku. Mnogo je manje štetno biti na terapiji antidepresivima nego opijati se, pušiti ili drogirati, čemu pribjegavaju mnogi adolescenti koji pate od neliječene depresije ili njoj srodne anksioznosti.
Postoje i biljni preparati protiv depresije, koji su još manje škodljivi i o kojima se isplati posavjetovati s liječnikom.
Kako roditelj može pomoći depresivnom djetetu
Općenito je važno poštedjeti dijete većih stresova, kao što su svađe među ukućanima, da ne spominjemo obiteljsko nasilje ili, strašnije od svega, nasilničko ponašanje prema samom djetetu.
Ako je dijete žrtva maltretiranja vršnjaka, nužno je da se odlučno angažirate te inzistirate na posredovanju odgovornih u školi, pa i uz prijetnju kaznenih prijava protiv nasilnog djeteta koje je uzelo vaše na pik, kao i protiv njegovih roditelja.
Dok depresivnom djetetu ne bude bolje, poželjno je odgoditi veće promjene, kao što je selidba ili preuređenje stana, osim ako se ne radi o selidbi od nasilnog supružnika. Ako ste u dvojbi između dva stresna postupka, morate odvagnuti što će djetetu manje teško pasti. Ne možete li sami donijeti odluku, posavjetujte se sa stručnjakom.