Prekinem vezu od 4 godine, jer uplatim sebi i majci odmor, a djevojka me tad nazove “maminim sinom”. Hej, ona koja u životu ima sve, kćerka doktora, stan u Bgu, stalno ljetovanja i zimovanja, jedino što je trebalo da uči.
Stalno nerazumijevanje. Cijelog života nemam. Majka me je podigla ni iz čega, bez oca, stalno radila, mučila se cijeli život, nikada nije vidjela išta dalje od našeg malog grada. Ja sam sebe školovao radeći po studentskim zadrugama i kreditu.
U domu naučim njemački zbog poznanstava i uz pomoć ovih što su studirali filološki. Prošle godine zahvaljujući kolegi sa faksa odem u Njemačku i počnem da radim. Sad konačno imam. I eto, pošto nisam vidio majku 11 mjeseci, rekoh da odemo konačno negdje, pa evo nas sad u Turskoj.
Maloprije je gledam kako je presretna, ovo za svoje 64 godine nikad nije vidjela. A ovo pišem, jer mi stiže poruka od ove kako joj je žao, izvinjava se itd. Teško je razumjeti ovaj moj gest prema majci na pravi način, kad ti sve to cijeli život pada sa neba.”
BONUS: 👇🏻 🤩 🤩 👇🏻
Iako nastanak ožiljka ne možemo spriječiti, što ranijom i upornom primjenom antiožiljnih preparata koji sprječavaju njegovo bujanje možemo ga učiniti gotovo nevidljivim
Ožiljak je rezultat prirodnog cijeljenja oštećenja kože, zbog čega ga je nemoguće izbjeći. Uglavnom je riječ o kozmetsko-estetskom, a manje funkcionalnom problemu, što za sobom povlači potrebu njegova uklanjanja, osobito kod mlađih osoba. To je na neki način razumljivo, ako uzmemo u obzir da živimo u svijetu u kojemu je izgled veoma važan.
Kao naš prirodni omotač koji nas štiti od vanjskih utjecaja, koža je izložena mehaničkom i toplinskom djelovanju, što za posljedicu može imati brojne ožiljne promjene, čiji se broj tijekom života višestruko povećava. Nakon nastanka rane, slijedi faza sanacije i oporavka kože koja traje od nekoliko dana do nekoliko mjeseci, a ožiljak se formira tek na kraju kad su završeni svi procesi oporavka kože, što može trajati i do godinu dana. Na određenim mjestima na tijelu gdje se koža stalno giba (vrat, ramena, leđa) ožiljak se dodatno povećava zbog stalnog rastezanja kože. Ovisno o veličini i dubini rane, možemo pretpostaviti kako će izgledati ožiljak, što ujedno uvelike ovisi i o individualnim razlikama.
Tijekom vremena izgled ožiljka se mijenja pa tako razlikujemo: hipertrofični ožiljak (ima crveno-plavkastu boju, obično je u razini kože, a s vremenom mijenja boju i oblik), atrofični ožiljak (blijede boje, nježne građe, često na leđima), keloid (ispupčeni ožiljak grozdastog izgleda i tamnije boje koji nastaje kao posljedica iritacije kože, a postoji i individualna sklonost njegovu nastanku zbog burne reakcije vezivnog tkiva u fazi oporavka rane). Strije su posebna kategorija ožiljka koji nastaje zbog rastezanja kože i slabe kolagenske reakcije, što dovodi do pucanja tkiva i vezivnog ispunjavanja defekta. Mogu biti roze ili blijede boje, a obično se nalaze na grudima i trbuhu.
Pristup ovisan o fazi stvaranja
U različitim fazama stvaranja ožiljka treba primijeniti odgovarajuću mjeru liječenja. U ranoj fazi važno je pravilno sanirati ranu i spriječiti lokalnu upalu i reakciju tkiva, jer one dodatno oštećuje tkivo i povećavaju mogućnost vezivne reakcije. U fazi remodeliranja tkiva potrebno je lokalno aplicirati kreme s aktivnim tvarima koje prehranjuju kožu, potiču rast kolagena i povećavaju elastičnost tkiva. U fazi ožiljne promjene treba nastaviti s aplikacijom aktivnih tvari koje blokiraju proliferaciju manje vrijednog vezivnog tkiva i potiču rast kožnih stanica te sprječavaju depigmentaciju kože i iritaciju ožiljnog ruba.
Što nam je na raspolaganju u njezi i ublažavanju ožiljka
- Biljni pripravci – Od pamtivijeka se koriste u narodnoj medicini za brže cijeljenje rane. U tom smislu poznati su pripravci od gospine trave, nevenove masti, čičkova ulja i slično, koji imaju nutritivni učinak na kožu povećavajući joj mekoću i elastičnost (kruta koža lakše puca i omogućava bujanje ožiljka).
- Specijalne antiožiljne kreme i masti – Tako se u ožiljno tkivo unose supstancije koje razgrađuju ili blokiraju razvoj neželjenog tkiva koje podržava ožiljni rast, i to u prvoj fazi stvaranja ožiljka tijekom nekoliko mjeseci jer tada imaju najbolji učinak.
- Injekcije steroida – Treba ih ponavljati nekoliko mjeseci. Zaustavljaju rast ožiljnoga tkiva blokadom upalne reakcije visokom koncentracijom steroidnog pripravka.
- Dermoabrazija i kemijski piling – Uklanjaju površinski sloj ožiljka do dubljeg tkiva, čime pomažu obnovu kožnih stanica i zamjenu ožiljka normalnim stanicama.
- Laserski tretman – Uklanja gornji sloj ožiljnog tkiva iznad razine kože te potiče rast kolagena u dubljim dijelovima kože.
- Silikonske pločice i gel – Komprimiraju ožiljak i smanjuju njegovu prokrvljenost, što dovodi do atrofije i smanjivanja ožiljnoga tkiva.
- Prikrivanje tetovažom – Danas vrlo popularna metoda kod mlađih osoba.
- Kirurški zahvat – Provodi se kao zadnja mjera kad ostale metode nisu dala zadovoljavajući rezultat. Nakon uklanjanja ožiljnoga tkiva, defekt se zatvara kožnim režnjem, pazeći pritom da novonastali rez bude manje uočljiv od uklonjenog ožiljka. Oprez je potreban kod keloida jer na novom rezu može nastati novi keloid, pa se zato zahvat katkad kombinira s primjenom kortikosteroida.
Biti uporan i ne odustati
Iako nastanak ožiljka ne možemo spriječiti, što ranijom primjenom preparata koji sprječavaju njegovo bujanje možemo ga učiniti gotovo nevidljivim. Postoji pravilo da se antiožiljni preparati mogu koristiti čim se ozlijeđeno mjesto može prati vodom. Njihova primjena je jednostavna i ne zahtijeva mnogo vremena, cjenovno su pristupačni i lako dostupni te se mogu koristiti bez posebne pripreme. S obzirom na to da liječenje traje najmanje nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci, jer toliko traje formiranje ožiljnoga tkiva, najvažnije u borbi protiv ožiljka je strpljenje i upornost jer o tome ovisi rezultat liječenja ovom metodom. Ovakav pristup u tretiranju ožiljka za pacijenta je mnogo bolji nego primjena ostalih agresivnih metoda koje su znatno skuplje i bolnije. No, u svakom slučaju, svima koji imaju problem s ružnim ožiljcima savjetuje se što prije početi samoliječenje antiožiljnim kremama, po potrebi se savjetovati sa stručnom osobom te biti uporan i ne odustati.
Opekline u dječjoj dobi teške su ozljede s trajnim funkcionalnim, estetskim i psihosocijalnim posljedicama
Opekline su ozljede kože, potkožja, sluznica i dubokih struktura nastale štetnim djelovanjem patogene količine topline, kemikalija, elektriciteta ili zračenja na površinu tijela. Najčešći uzroci su vruća voda ili vodena para, vrući predmeti, otvoreni plamen, električna struja i nagrizajuće kemijske tvari. Procjena stupnja opekline ključni je podatak u donošenju odluke o intenzivnom i kirurškom liječenju. Klasifikacija opekline provodi se prema dubini zahvaćenog tkiva, zahvaćenoj površini, uzročnom mehanizmu i popratnim ozljedama.
Iako teško opečena djeca spadaju među najteže kirurške bolesnike uopće, njihova je prognoza dobra ako se liječe u specijaliziranim ustanovama i centrima za liječenje opeklina u djece. Klinika za dječje bolesti Zagreb (KDBZ) jedini je centar u Hrvatskoj koji na jednom mjestu djeci nastradaloj od opeklina u dobi od 0 do 18 godina pruža sveobuhvatno liječenje, rehabilitaciju i skrb za funkcijske i estetske posljedice.
Klasifikacija prema dubini oštećenja
Patofiziološke promjene kod opeklina složene su i vrlo često dovode do poremećaja organskih funkcija i teške kliničke slike, a tada govorimo o “opeklinskoj bolesti”. Prema dubini oštećenja opekline možemo podijeliti na četiri stupnja.
- opekline I. stupnja – zahvaćen je samo epidermis. Klinički su prisutni crvenilo s laganim edemom, bolna napetost i hipersenzibilnost opečene površine zbog podražaja perifernih osjetilnih živaca;
- opekline II. stupnja – u različitom intenzitetu zahvaćaju epidermis i dermis, a mogu biti površinske i duboke. II. A stupanj predstavlja odvajanje epidermalnog sloja kože s nastankom zatvorenih ili otvorenih mjehura ispunjenih tekućinom, a epidermis i površinski dio dermisa oštećeni su u različitim dubinama. Klinički se očituje ružičastom do crvenom bojom te vlažnom i bolno osjetljivom površinom. II. B stupanj znači da je zahvaćen dubok sloj dermisa, a naziva se i duboka dermalna opeklina. Klinički se očituje crvenkasto-smeđom bojom. Dno mjehura je suho;
- opekline III. stupnja – potpuno su uništeni epidermis i dermis, a često i potkožne strukture. Promjene u smislu tromboziranih i razorenih krvnih žila mogu kroz potkožje dosezati do mišića, tetiva i kosti. Nema bolnog podražaja. Opekline su na površini suhe, blijedosive do tamnosmeđe boje, bezbolne i tvrde;
- opekline IV. stupnja – uvijek zahvaćaju mišiće, tetive i kosti.
Kako se zbrinjava opečena osoba
Preporuke Europskog udruženja za liječenje opeklina (EBA) o zbrinjavanju osobe stradale od opekline, bez obzira na nastanak, su sljedeće:
- gašenje zapaljene odjeće ili prekrivanje ozlijeđenoga pokrivačem da se zaustavi plamen
- osiguravanje dišnog puta i cirkulacije te zaustavljanje eventualnog krvarenja
- hlađenje i skidanje zagrijane odjeće te omatanje u mokri pokrov i daljnje hlađenje opečenog područja
- suzbijanje boli, najbolje intravenski, i započinjanje davanja infuzije elektrolitskih otopina prema Parklandovoj formuli
- zbrinjavanje eventualnih pridruženih ozljeda
- prijevoz do stacionarne ustanove unutar jednog sata, gdje se može nastaviti s liječenjem.
Uspješno liječenje opeklina zahtijeva opsežno znanje o “opeklinskoj bolesti” i njezinim potencijalnim opasnostima. Za uspješnu reanimaciju od velike je važnosti započeti je što prije u reanimacijskom razdoblju. Često početni postupci određuju kasniji ishod liječenja.
Sekundarna infekcija neizbježna
Neposredno nakon ozlijede opečena površina je sterilna. Naseljavanje mikroorganizmima i endogena infekcija rane (iznutra) nastupaju nakon 24 do 48 sati od nastanka opeklinske ozljede, a u sljedećem razdoblju nastupa infekcija egzogenim (vanjskim) mikroorganizmima. Među najčešće uzročnike infekcije ubrajamo Staphylococcus aureus, Methicillin-resistant Staphylococcus aureus (MRSA) i Enterococcus faecalis od gram pozitivnih, te Pseudomonas aeruginosa, Acinetobacter baumani, Klebsiella pneumoniae i Enterobacter cloacae od gram negativnih bakterija. Nerijetko je prisutna i kandidijaza (Candida albicanss) kao posljedica intenzivne primjene antibakterijskih lijekova.
Specifičnosti dječje kože
Opekline u dječjoj dobi teške su ozljede s trajnim funkcionalnim, estetskim i psihosocijalnim posljedicama, pri čemu treba imati na umu neke morfološke karakteristike dječje kože, s tim da su razlike osobito izražene u prve dvije godine života. U toj dobi veća je površina tijela u odnosu na tjelesnu težinu pa se kod djeteta javlja daleko veći gubitak vode hlapljenjem preko kože i kroz opeklinsku ranu u odnosu na tjelesnu težinu nego u odraslih. Dječja koža osjetljivija je na toplinu i ima manju debljinu pojedinih slojeva u odnosu na odrasle. Vene i arterije kože i potkožja nježnije su, slabije razvijene i manje brojne nego u adolescentnoj i odrasloj dobi. Dojenčad do dobi od oko šest mjeseci ima slabo razvijen termoregulacijski mehanizam, zbog čega za kataboličke procese troše velike količine kisika, što u dugotrajnoj hipotermiji može dovesti do stvaranja velikih količina laktata i acidoze. Novorođenče, dojenče i malo dijete imaju relativno veće metaboličke zahtjeve od odraslih, čak i u uvjetima bazalnog metabolizma.
Značenje lokalne antisepse
Antiseptici su sredstva koja suzbijaju rast mikroorganizama, odnosno smanjuju njihovu količinu na razinu koja nije opasna po zdravlje. Naziv antiseptik najčešće se koristi za pripravak koji se nanosi na kožu i “živo” tkivo.
Premda su neki u tijelu prisutni mikroorganizmi patogeni ili uvjetno patogeni, sve dok koža i sluznica nisu oštećene i organizam u potpunosti raspolaže obrambenom sposobnošću, infekcije rijetko nastupaju. Razlike u građi sluznicu čine mnogo osjetljivijom od kože. A budući da je i gustoća naseljavanja mikroorganizama na sluznici nekoliko puta viša od one na koži, čak i male ozljede sluznice mogu dovesti do razvoja bakterijske infekcije, koju uzrokuje fiziološka ili privremena kožna flora.
Lokalna primjena preparata na bazi oktenidina u liječenju djece stradale od opeklina (ali i kod drugih tipova ozljeda kože i sluznica) pokazala je brojne prednosti pred drugim vrstama antiseptika koji su se prije primjenjivali: mali rizik od popratnih učinaka, nema rezistencije, mikrobicidna koncentracija postiže se na željenom mjestu. U postupcima primjene ovih preparata tijekom pripreme za operaciju, za toaletu opečenih površina, obloga i tretmane inficiranih rana i granulacija nije bilo nuspojava niti alergijskih reakcija, stoga su oktenidini postali naš standardni početni pristup prvoj pomoći i primarnoj obradi opeklinskih i drugih rana u dječjoj populaciji.