Nekadašnja takmičarka iz šoua „Nikad nije kasno“ Vesna Kuprešak iz Požarevca iznenada je preminula u 55. godini života, nakon duge i teške bolesti.
Pjevačica je dugo godina vodila bitku sa tumorom jajnika i materice, a do posljednjeg daha lavovski se borila o čemu je i govorila za Grand.
Nakon saznanja da boluje od raka jajnika i materice, podvrgla se agresivnim terapijama, ali da nesreća ne ide sama dokazalo je i to što je tokom boravka u bolnici dobila i koronu, poslije čega je usledila prava borba za život.
–U maju 2021. godine su mi dijagnostifikovali rak jajnika i materice, a već u junu operisana sam na Kliničkom centru u Beogradu. U bolnici sam „fasovala“ i virus, pa su me prebacili na Karaburmu, inače kovid bolnicu. Šta da vam kažem, tek sam se operisala i onako „rovita“, sa tek skinutm koncima krećem u novu borbu. Osamnaest dana sam sam se borila da preživim, krvna slika mi je bila jako loša, gvožđe opalo, a nakon cijele torture i borbe smršala sam čak 32 kilograma- govorila je Vesna u ispovijesti za Grand.
Zbog drastične promjene u kilaži čak ni najbolji prijatelji je nisu prepoznali.
–Bila sam potpuno druga osoba, ne duhom samo fizički, a onda je uslijedila prava borba, kako duhovna tako i za zdravlje. Oporavak od mjesec dana, zatim hemioterpije, 6 agresivnih i 17 bioloških zbog kojih je kosa počela da mi opada. Kako nisam željela da gledam da ostajem bez kose, sama sam obrijala glavu – pričala je Vesna koju je samo jedna preskočena kontrola koštala zdravlja.
– Rak je mnogo podmukla bolest, a preventiva, tačnije redovna kontrola je ipak najeftinija opcija, to sam se uvjerila na sopstvenoj koži. Do 2018-te godine sam redovno išla na preglede, ali sam narednu preskočila sa izgovorom „sutra ću“, to sutra je potrajalo. Došla je 2019. i početak pandemije. Stomak je počeo da mi otiče, pa sam potražila mišljenje interniste, a potom i ginekologa. Kad sam čula tačnu dijagnozu, bila sam očajna, u mene je ušao strah i tonula sam u laganu depresiju – govorila je nekadašnja takmičarka za Grand.
Iako je mislila da je pobijedila rak, Vesni se bolest vratila poslije godinu dana. Ipak, nije dozvoljavala da klone duhom i trudila se da uvijek bude nasmejana, čak i da nastupa.
– Kilažu sam lagano vratila, a vedar duh sam uspela da održim, to me hvala Bogu, nije napustilo. Sve ide iz glave, pa tako i dobro raspoloženje i misli. Ja se za sad osjećam odlično i nadam se da ću da završavam sa tim. Moram redovno da idem na kontrole jer je rak hronična neizlječiva bolest i nikad ne znaš kad će da se vrati. Kažu da je borba sa rakom vječita borba, ali biće kako je Sveti Petar zapisao. Nakon što ti uspostave dijagnozu možeš da živiš još mjesec, dva, tri, par godina, a možeš i dvadeset, trideset to niko ne zna – zaključila je Kuprešak za Grand.
Rođena je u Požarevcu 8. novembra 1968. godine, a osnovnu i srednju medicinsku školu završila je u rodnom gradu.
Rasla je u porodici gde se oduvek slušala dobra muzika, a pevanjem je počela da se bavi još u osnovnoj školi gde je pjevala u horu.
Učestvovala je na mnogim manifestacijama poput Festivala mladosti, da bi kasnije, kao srednjoškolac, bila solista u vojnom orkestru. Uzori u pjevanju su joj oduvek bile Snežana Đurišić, Ana Bekuta, Merima Njegomir i Nada Topčagić.
Nakon završene srednje škole, željela je da upiše Farmaceutski fakultet i dok je čekala na upis, počela je da radi honorarno na benzinskoj pumpi. Tada upoznaje poznatog kompozitora Slavka Adamovića, koji ju je angažovao kao člana grupe “Zlatne ribice”. Sa pomenutim bendom snimila je album i nastupala po vašarima.
Poznati orkestar Gordana Tašića i Miće Panića je angažuje da pjeva u njihovom orkestru u kojem su stalne članice bile Suzana Jovanović, Vera Nešić, Živkica Miletić i drugi. Paralelno je radila i sa drugim orkestrima ali je najveće iskustvo stekla upravo u orkestru Gordana Tašića koji je sarađivao sa vrhunskim muzičarima tadašnje Yu estrade.
Uprkos tome što je žanrovski pjevala drugačiju vrstu muzike (zabavna, starogradska, izvorna i probrana novokomponovana ), učila je da pjeva namenski repertoar – svadbarske, pjesme za ispraćaj, pjesme za krštenja.
U periodu do 2000. godine je izgradila ime, i to kroz rad sa većim orkestrima. Pjevala je prateće vokale Bekiju, Mikiju Gajiću i mnogima drugima, čime se dodatno afirmisala u ovom poslu.
U Ćupriji i Bijeljini je učestvovala na muzičkoj manifestaciji Moravski biseri (2007/ 08 godina ), također je pokušala da se predstavi širem auditorijumu prijavljivanjem na takmičenje za „Zvezde Granda“. Nakon toga snimila je dvije pjesme „Srce moje, moja diko“ i „Oj Moravo“.