Prof. dr Aleksandra Pavlović Marković, gastroenterolog i predsjednica Udruženja gastroenterologa Srbije, detaljno je objasnila sve što treba da znate o bolestima crijeva, simptomima i pregledu.
Da li su stomak i crijeva najveći čuvari zdravlja i imuniteta, koliko o tome brinemo na pravi način, a koliko lošim navikama pogoršavamo bolesti, otkrila je prof. dr Aleksandra Pavlović Marković, gastroenterolog i predsjednica Udruženja gastroenterologa Srbije. Prema njenim riječima, svaki peti pacijent u opštoj praksi ima bolest crijeva, a svi strahuju od kolonoskopije tj. optičkog ispitivanja debelog crijeva kolonoskopom. Postoje tri simptoma zbog kojih se radi kolonoskopija, a u nastavku saznajte sve što treba da znate o bolestima i dijagnostici crijeva.
Šta liječe gastroenterolozi?
“U prvoj rečenici uvek objasnim šta je gastroenterologija. To je grana medicine koja se bavi dijagnostikom i terapijom bolesti digestivene cijevi, a tu spadaju jednjak, želudac, dvanaestopalačno crijevo koje je deo tankog crijeva, tanko crijevo, debelo crijevo, jetra, pankreas, žučna kesa i žučni putevi. Bolestima ovih organa bavi se gastroenterologija. Nismo jedini, njima se bavi i hirurzi kada treba da operišu”, rekla je prof. dr Aleksandra Pavlović Marković na K1 televiziji.
Da li je tačno da su crijeva ogledalo zdravlja?
“Istina je. Hipokrat je još 400 godina pre naše ere rekao da sve bolesti kreću iz našeg stomaka. On nije znao tačno na koji način, ali danas znamo da u našim crevima postoji čak sto hiljada milijardi mikroorganizama. Svi ti mikroorganizmi imaju svoj imuni sistem, tako da su oni i okidači dobrog i lošeg imunog sistema našeg organizma. Mikrobiota čini čak 90 odsto našeg organizma. Svakako, dosta stvari kreće od crijeva”.
Šta crijevima pravi najveći problem?
“Osamdeset odsto naše gastroenterološke prakse jesu tzv. funkcionalne bolesti crijeva, a 20 odsto jesu prave organske bolesti poput čira, teškog artritisa, hroničnih zapaljenskih bolesti, karcinoma, ciroze jetre. Kada pacijent ima tegobe, a mi ne dokažemo nijednu organsku bolest, kažemo da on ima funkcionalnu bolest creva. One mogu da budu vezane za gornje i donje partije gastrointestinalnog trakta. Ako su vezane za gornje, to izaziva mučninu, povremeno povraćanje, nadimanje, nelagodnost i bol u želucu, a s druge strane imamo nervozno crijevo. O tome se mnogo govori”, objasnila je doktorka i otkrila trenutnu statistiku:
“Moram da kaže da je otprilike svaki peti pacijent u opštoj praksi pacijent sa funkcionalnim bolestima crijeva, a kod nas čak 80 odsto. Prema tome, imamo sreću da su funkcionalne bolesti, da nisu ozbiljne. Pacijent koji pati od toga ima velike probleme i kada isključimo sve organske bolesti, onda se i on osjeća bolje”.
Šta su nervozna crijeva?
“Sama definicija jeste obavezno prisustvo bola ili neugodnosti u trbuhu sa nekim poremećajima stolice. Ta definicija kaže da mogu da postoje predominatni zatvori, predominantne dijareje ili kombinacija zatvora i dijareje, što se najteže liječi od svih komplikacija. Svi pacijenti nas pitaju za uzrok, ali nije poznat. Međutim, genetika pacijenta, stres, način života, ishrana, fizička aktivnost utiču na ovo. Uvijek na predavanjima kažem da 60 odsto pacijenata ne bi imalo ove tegobe kad bi se pridržavalo higijensko-dijetetskog režima ishrane i fizičke aktivnosti”
Šta je higijensko-dijetetski režim?
“Više povrća, donekle manje mesa i moramo da gledamo kvalitet hrane koliko je to moguće. Ukoliko pacijent osjeća bilo kakve tegobe sa nekom vrstom hrane, treba delimično da je izbaci, čak i ako je zdrava. Imate mahunarke poput graška i pasulja koje su jako zdrave, ali dovode do nadimanja. Nadimanje je jedan od ključnih simptoma funkcionalne bolesti. Moram da kažem da nije ništa strašno i lako dolazimo do dijagnostike”.
Kako se dolazi do dijagnostike?
“Često nas pitaju da li mora odmah endoskopija. Naravno da ne. Dijagnozu postavljamo razgovorom sa pacijentom. Pregledamo, pipnemo trbuh pacijenta, to je fizikalni nalaz. Mi, doktori, kažemo da tu leži 50 odsto dijagnoze. Mora da se razgovara sa pacijentom. Uradimo opšte laboratorijske i biohemijske analize, pregledamo štitastu žlijezdu i uradimo test na okultno krvarenje koji je jako bitan, znači, na prisustvo mikroskopske krvi u stolici. Ako je to sve negativno, a pik funkcionalnih bolesti najčešće je do 45. godine, skoro smo sigurni da se ne radi o organskim bolestima i da pacijent ne mora da ide na endoskopiju”.
Ko više obolijeva – muškarci ili žene?
“Žene. Ne zna se razlog, ali mi smo hormonski zavisne, kod žena je drugačiji metabolizam i one jesu češće pogođene ovim problemima”.
Šta je enteroskopija?
“Naši gledaoci su upoznati sa gastroskopijom i kolonoskopijom, ali prije 20 godina nismo mogli ni da zavirimo u tanko crevo. Zato imamo endoskopske metode, savitljivu cev sa optičkim vlaknima, to je video instrument. Enteroskopija je pregled tankog crijeva. Zatim, kapsula endoskopije je vrsta endoskopije gde progutamo jednu tableticu i poslije kompjuterski obradimo podatke iz tankog creva. Ima kamericu, vrlo je lagana. Doktoru je za jedan pregled potrebno dva do tri sata da odgleda jednu kapsulu. Najmanji dio crijeva da se propusti, može cela dijagnoza da se propusti. Mora da bude zatvoren, skoncentrisan, bez mobilnih telefona. To su metode koje se rade u Kliničkim centrima. Postoje i komplikovanije metode”.
Glavni simptom koji zahtjeva endoskopiju
“Ide se kad postoje alarmantni simptomi. Svaka pojava krvi u stolici mora da ide na kolonoskopiju. Vrlo često nema problema u debelom crijevu. Možda su to hemoroidi, ali moramo da isključimo mogućnost da postoji problem u debelom crijevu. Sljedeći simptom je gubitak na tjelesnoj težini, a anemija je apsolutna indikacija za pregled debelog crijeva”, objasnila je prof. dr Aleksandra Pavlović Marković.
BONUS: 👇🏻 🤩 🤩 👇🏻
Procjenjujući individualnu korist i moguće rizike, za svaku pacijenticu treba izraditi jedinstven terapijski plan kojim se određuju točke na tijelu koje se tretiraju akupunkturnim iglama
Medicinska akupunktura, kao znanstveno dokazana metoda liječenja, ima jasno definirane indikacije i pronalazi svoje mjesto u liječenju mnogih tegoba, uključujući i velik dio ginekoloških tegoba, bilo kao osnovna terapijska metoda ili dopuna već započetom medicinskom liječenju. Od ranih sedamdesetih godina prošlog stoljeća primjenjuje se diljem svijeta, a zadnja dva desetljeća provode se kontrolirane kliničke i znanstvene studije koje ispituju mehanizam djelovanja i učinak medicinske akupunkture u rješavanju pojedinih zdravstvenih problema (posebice u uklanjanju boli). Njezina učinkovitost potvrđuje se i uvođenjem u mnoge bolnice, odnosno ambulante za bol, čime postupno postaje ravnopravan izbor u liječenju pojedinih tegoba. Iako su tradicionalni korijeni njezin temelj, medicinska akupunktura stalno ih kritički procjenjuje i preispituje.
Samo u klinički odobrenim indikacijama
Medicinskom akupunkturom u Hrvatskoj bave se liječnici sa završenim poslijediplomskim tečajem i važećom licencom za obavljanje medicinske akupunkture koju izdaju Hrvatska liječnička komora i Hrvatsko društvo za akupunkturu. Oni su obvezni slijediti njezina suvremena načela i tehnike te je primjenjivati isključivo u klinički odobrenim indikacijama.Indikacije za primjenu medicinske akupunkture u ginekologiji i porodništvu, prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO 1979., USA/NIH 1997. i BMA 2007), su:
primarna i sekundarna dismenoreja (bolne menstruacije)
regulacija menstrualnog ciklusa kod sindroma policističnih jajnika (PCO sindrom)
obilna menstrualna krvarenja (menoragija)
ublažavanje simptoma PMS-a te kod funkcionalnih poremećaja menstruacijskog ciklusa
akutna i kronična zdjelična bol, bol prisutna kod endometrioze
miomi
ublažavanje klimakteričnih tegoba (navale vrućine, znojenje)
kronične upale mokraćnog mjehura
nestabilan detruzor (detruzor – glatki mišić unutar stijenke mokraćnog mjehura)
spuštanje maternice (descenzus/prolaps)
mučnina i povraćanje tijekom i poslije anestezije, kemoterapije ili iradijacijske terapije
postoperativna bol u ožiljcima
akupunkturni tretmani u sklopu pripreme za postupak potpomognute oplodnje (IVF) i trudnoću
prekoncepcijska terapija kod habitualnih pobačaja (dva ili više spontanih pobačaja)
mučnine i povraćanje u ranoj trudnoći.
Procjena individualne koristi
Prije planiranja akupunkturne terapije nužno je učiniti kompletnu ginekološku obradu, koja uključuje pregled, PAPA test i ultrazvučni pregled, a po potrebi i širu dijagnostičku obradu. Uvidom u cjelovitu sliku problema procjenjuje se ima li akupunktura svoje mjesto u liječenju tegoba pojedine pacijentice. Procjenjujući individualnu korist, ali i moguće rizike akupunkturnog liječenja, za svaku pacijenticu treba izraditi jedinstven terapijski plan kojim se određuju točke na tijelu koje se tretiraju akupunkturnim iglama.
Broj tretmana varijabilan
Akupunktura se izvodi jednokratnim sterilnim iglama, koje nemaju oštar nego posebno oblikovan tupi vrh, čime ne oštećuju tkivo nego ga samo “razmiču”. Akutna stanja u početku se tretiraju jednom dnevno, sve do postizanja kliničkog poboljšanja, a kod kroničnih poremećaja tretmani se provode jednom do tri puta tjedno. Ukupan broj tretmana je varijabilan – neke pacijentice počinju osjećati učinak liječenja vrlo brzo, već nakon jednog do dva tretmana, s tim da su učinci najčešće vidljivi nakon četiri do šest tretmana. U nekim stanjima akupunktura ima dugotrajniji učinak nakon završene terapije (tzv. long term effect), te nije potrebno ponavljanje tretmana. Kod nekih drugih potrebne su doze održavanja jednom mjesečno, što ovisi o individualnom odgovoru pacijentice na liječenje. Kod pripreme za postupak potpomognute oplodnje, kao i za samu trudnoću, najbolji rezultati postižu se ako se akupunkturni tretmani provode dva do tri puta tjedno kroz tri do šest mjeseci prije samog postupka, odnosno planirane trudnoće. Mehanizam djelovanja akupunkture u tim slučajevima pripisuje se poboljšanju cirkulacije u maternici, maloj zdjelici i jajnicima (što se, po mnogim studijama, vidi i u promjeni doplerskih indeksa otpora kroz mjerene krvne žile male zdjelice). Bolja prokrvljenost pozitivno utječe na pokretljivost jajovoda, proces implantacije i stopu zanošenja.
Minimalne popratne pojave
Neposredno nakon tretmana, mali broj pacijentica može osjećati ošamućenost ili vrtoglavicu, kad se ne preporučuje upravljanje motornim vozilima. Manje krvarenje na mjestu uboda javlja se u manje od tri posto tretmana, a bol u jedan posto pacijentica.
Kod manjeg broja pacijentica (manje od tri posto) simptomi se u početku tretmana mogu pogoršati, da bi u nastavku terapije uslijedili poboljšanje i nestanak simptoma. Iako je to u pravilu dobar znak, ako se pojavi, o tome svakako treba izvijestiti ordinarijusa. Neke pacijentice, posebice prilikom prvog tretmana, mogu nakratko izgubiti svijest. Važno je naglasiti da oko 10 posto pacijentica uopće ne reagira na akupunkturno liječenje, te kod njih neće doći to poboljšanja simptoma. U takvim slučajevima govorimo o tzv. nereaktorima.
Što još treba znati
Osnovni preduvjeti za primjenu medicinske akupunkture jesu želja i suglasnost pacijentice s takvim načinom liječenja. Strah od igle, negativan stav prema akupunkturi i njezinu učinku, kao i nepristajanje na takvu vrstu liječenja, apsolutna su kontraindikacija za primjenu medicinske akupunkture.
Potrebno je kratko osvrnuti se i na određene rizike provođenja tretmana medicinske akupunkture, a to su:
rizik od krvarenja, posebice kod pacijentica koje boluju od hemofilije, onih s težim oštećenjima funkcije jetre te onih koje koriste antikoagulantnu terapiju
rizik od lokalne infekcije na mjestu uboda, koji je češće izražen kod osoba narušenog imuniteta, oboljelih od dijabetesa, pacijentica nakon transplantacije te onih pod terapijom imunosupresivima ili kortikosteroidima
rizik od kolabiranja moguć je kod iscrpljenih i nervoznih pacijentica, onih koje boluju od epilepsije i dijabetesa. Zbog toga se akupunkturni tretmani provode u ležećem položaju.
Prije započinjanja medicinske akupunkture, svaku pacijenticu upoznaje se s mogućim komplikacijama ovog vida liječenja i nuspojavama, nakon čega ona svojevoljno potpisuje informirani pristanak, dajući tako suglasnost za njezino provođenje.Ako je provodi iskusan praktičar prema pravilima struke, medicinska akupunktura vrlo je sigurna metoda liječenja, s vrlo rijetkom učestalošću ozbiljnih komplikacija (manje od jedan slučaj na 60.000 tretmana) i minimalnim nuspojavama, a ujedno nije toksična.