Reciklaža je posljednjih godina postala jako popularna. Taj trend se zadržao u građevini, gdje dizajneri i arhitekte od raznih starih materijala prave nove stvari.
Najbolji primjer je ova moderna kuća čija se osnova sastoji od 3 transportna kontejnera.
Unutrašnjost je priča za sebe:
Na Reditu je nedavno osvanulo pitanje “zašto većina ženskih gaćica ima jednu mašnicu na prednjoj strani”, a sudeći po komentarima postoji nekoliko različitih teorija na ovu temu, piše Superžena.
Većina ljudi kaže da su gaćice prije bile bez elastične gumice na rubovima, koja danas postoji kako bi se držala donji veš uz tijelo, pa su se šile vezice koje bi se pričvrstile i zavezale u mašnu s prednje strane – logično, jer se tako lakše oblače i skidaju nego sa zadnje strane.
Neki pišu da je to zato što su žene prije ustajale jako rano, još prije izlaska sunca i odjeće su se u mraku ili uz jednu sveću. Mašnice su im olakšale oblačenje jer su zahvaljujući njima znale koja je strana prednja, koja zadnja.
Danas više takvi problemi ne postoje, ali se dizajn zadržao vjerovatno zbog tradicije.
“Uvijek sam smatrala da su te mašnice bezveze, ali sada ih već ignoriše” , komentarisala je jedna korisnica dok je druga napisala da je toliko nerviraju da ih uvijek odreže.
BONUS: 👇🏻 🤩 🤩 👇🏻
ako pravilna prehrana može pridonijeti smanjenju mokraćne kiseline u krvi za samo oko 1 mg %, i to se u preventivnom smislu pokazalo dovoljnim da se smanji učestalost gihta
Genetska predispozicija za razvoj gihta poznata je još od Hipokratova vremena. Uz to što je kod trećine oboljelih giht već imao netko od srodnika u obitelji, u novije vrijeme otkriveno je nekoliko enzimskih deficita koji mogu dovesti do poremećaja metabolizma mokraćne kiseline i povišenja njezine razine u krvi. S druge strane, kod određenog broja oboljelih izotopska ispitivanja pokazuju da izlučivanje mokraćne kiseline putem bubrega počinje tek kad je razina mokraćne kiseline u krvi znatno viša od fiziološke granice.
Uzrok gihta nije, dakle, kod svih osoba isti, kao niti sam način nasljeđivanja, no svima je zajednička trajno povišena koncentracija mokraćne kiseline u krvi uz taloženja njezinih soli (urata), prije svega u zglobovima, a kasnije i u drugim tkivima.
Mokraćna kiselina – ragradni produkt metabolizma
Mokraćna kiselina je krajnji produkt razgradnje složenih proteina, nukleoproteina, odnosno bjelančevina stanične jezgre. Oni se u organizmu najprije razgrađuju na sastavne dijelove, proteine (sastavne dijelove svake stanice, tkiva i organa) i nukleinske kiseline (smještene unutar jezgre i citoplazme stanice), čijom hidrolizom nastaju purini koji se zatim metaboliziraju do mokraćne kiseline.
Budući da se strukturni proteini neprestano stvaraju i obnavljaju, odnosno stari se zamjenjuju novima, konstantno je i stvaranje mokraćne kiseline, koju normalno nalazimo u serumu zdravih osoba. Kod većine sisavaca mokraćna kiselina se razgrađuje do alantoina, dok je čovjek izlučuje nepromijenjenu, jer mu nedostaje enzim urikaza, koji razlaže mokraćnu kiselinu do lako topljivog alantoina.
Mokraćna kiselina u krvi se nalazi u obliku mononatrij urata. Njezina razina u krvi ovisi o stvaranju i izlučivanju. Kroz metabolizam endogenih purina dnevno se stvori oko 500 mg mokraćne kiseline, a kroz metabolizam purina unesenih putem hrane oko 100 mg, dok se putem mokraće izluči 450 mg, a oko 150 mg u crijevu odmah razgrade crijevne bakterije. Gornja granica normalnih vrijednosti mokraćne kiseline (uricemija) kod muškaraca iznosi 420 μmola/L, a kod žena 340 μmola/L.
Preporučeni dijetalni režim
Osnovni cilj terapije je spriječiti akutne napade uričnog artritisa, postići smirivanje i stabilizaciju bolesti između akutnih ataka, prorijediti recidive artritisa te prevenirati razvoj kroničnoga gihta i njegovih komplikacija.
Prehrana i način života svakako imaju velik utjecaj. Iako pravilna prehrana može pridonijeti smanjenju mokraćne kiseline u krvi tek za oko 1 mg %, i to se u preventivnom smislu pokazalo dovoljnim da se smanji učestalost gihta. Koliko je prehrana važna, govori i podatak da je giht postao vrlo rijetka bolest u Europi za vrijeme Prvog i Drugog svjetskog rata jer je prehrana bila s malo proteina i purina. Nakon što je rat završio, prehrana se vratila na staro, pa tako i učestalost gihta.
U prehrani se generalno savjetuje:
- smanjiti ukupan kalorijski unos (niskokalorična prehrana)
- ograničiti ukupan unos proteina
- ograničiti unos namirnica bogatih purinima
- ograničiti unos zasićenih masti
- maksimalno smanjiti unos alkohola (po mogućnosti ga potpuno izbjegavati).
Posebno treba voditi računa o namirnicama koje sadrže purine i slijediti upute, a u slučaju bilo kakve nedoumice potražiti savjet stručne osobe:
- strogo su zabranjene namirnice koje sadrže više od 150 mg purina na 100 g – iznutrice, srdele, haringe, mesne prerađevine (primjerice jetrena pašteta), mesne kocke
- maksimalno ograničiti i po mogućnosti izostaviti namirnice koje sadrže 75-150 mg purina – crveno meso (svinjetina, govedina, janjetina), meso peradi i plovki (puretina, patka, guska), divljač (kunić, fazan)
- ograničiti na jednom tjedno namirnice koje sadrže 50-75 mg purina u 100 g – piletina, pastrva, šaran, školjke i rakovi, grah, grašak, špinat, blitva, šparoge i gljive, pšenica i raž
- slobodno se mogu koristiti namirnice koje sadrže manje od 15 mg purina – zeleno povrće, voće, mlijeko s malo masnoće, sir, jaja i neke žitarice (proso, ječam, zob); svakako se savjetuje bijela riba kao izvor poželjnih proteina.
Ukupna količina bjelančevina ne bi trebala prijeći 1 g po kilogramu tjelesne težine dnevno, a kod osoba s oštećenom funkcijom bubrega i manje. U akutnoj fazi bolesti treba potpuno izostaviti purine, uz obilnije pijenje vode i cijeđenih sokova od svježeg voća ili voćnih kompota, s malo dvopeka i obranog mlijeka. Kad se smire simptomi, u prehranu treba pažljivo uvoditi namirnice koje sadrže ograničenu količinu bjelančevina (purina).
Treba ograničiti i ukupan dnevni kalorijski unos, imajući u vidu dob, spol, opće psihofizičko stanje, zanimanje, opću pokretljivost i tjelesnu aktivnost. Savjetuje se svakodnevno umjereno vježbanje (hodanje) i bavljenje sportovima slabijeg intenziteta, što je opet prilagođeno svakoj pojedinoj osobi.
U prehrani se savjetuju lako probavljivi biljni proteini iz povrća, proteini bijele ribe i nekih mahunarki (soja, mahune, bob), povrće (kupus, tikvice, poriluk), korjenasto povrće (mrkva, cikla, celer, bijela repa, crna rotkva, pastrnjak, hren) te sokovi od sirova povrća, pri čemu je mrkva najbolji osnovni sok. Sok od celera ili ribani svježi celer odličan su izvor organskog klorida koji ima svojstva čišćenja i alkalizacije (ne zaboravimo da je naša krv blago alkalna – pH 7,35-7,45). On je i dobar izvor magnezija, koji je potreban za proizvodnju alkalnih enzima, korisnih u detoksikacijske svrhe.
Nadalje, savjetuju se poluslatko voće (jabuka, kruška, višnja, crna trešnja) i agrumi (svježi sok agruma koji ima učinak alkalizacije mokraće – naranča, limun), voćna kaša (jabuke), žitarice (proso, ječam, griz), pir, smeđa riža, zob i zobene pahuljice te niskomasni mliječni proizvodi (jogurt, mladi sir, obrano mlijeko i sl.).
U umjerenoj količini mogu se uzimati orašasti plodovi, primjerice orasi ili bademi (sirovi, organski uzgojeni, prethodno namočeni u vodi preko noći, nakon čega se odstrani smeđa kožica). Bademi su odličan izvor organskog kalcija i magnezija, koji su dva najznačajnija alkalna agensa potrebna za uravnoteženo funkcioniranje organskih sustava u našem tijelu.
Dakle, treba birati hranu koja u doticaju s probavnim sokovima ima alkalizirajući učinak, što se prije svega odnosi na voće i povrće, ako se uzimaju kao zaseban međuobrok.
OPĆE MJERE PREVENCIJE
Bilo da postoji nasljedna predispozicija ili se bolest već klinički manifestirala, savjetuje se svakako reducirati prekomjernu tjelesnu težinu (50 posto oboljelih ima prekomjernu tjelesnu težinu), smanjiti ukupan unos proteina i namirnica koje sadrže purine, izostaviti alkohol, paziti na optimalan unos tekućine, osobito vode.
Treba se umjereno baviti tjelesnom aktivnošću (oko 85 posto oboljelih bavi se zanimanjem vezanim za sjedeći položaj ili su inače premalo tjelesno aktivni), ali i kontrolirano uzimati propisane lijekove za liječenje gihta.
Što više tekućine, ali bez alkohola
Kod gihta treba maksimalno ograničiti, a najbolje je i potpuno izostaviti unos alkoholnih pića te izbjegavati gazirane i aromatizirane napitke. Nepovoljan utjecaj alkohola objašnjava se prekomjernim stvaranjem mliječne kiseline i njezinih soli (laktata), koji smanjuju izlučivanje mokraćne kiseline putem bubrega. Uz to, unos alkoholnih pića kod bolesnika s gihtom može provocirati akutni napadaj uričnog artritisa.
Svakako treba dati prednost povećanom unosu vode, koja ubrzava eliminaciju toksina iz organizma i osigurava optimalne uvjete unutar stanica, koje vodu prepoznaju kao tekućinu, koja u stanicu ulazi direktno difuzijom. Uz to, primjeren unos vode podržava i olakšava filtraciju kroz bubrežno tkivo.
Nadalje, savjetuju se sokovi od svježe cijeđenog voća i povrća te nemasne povrtne juhe. Biljni čajevi (stolisnik, kopriva, peršin, maslačak i kadulja) također mogu pomoći jer potiču izmjenu tvari u organizmu i djeluju blago diuretički.