Poslije jučerašnjeg nevremena s udarima jakog olujnog vjetra koji je tukao i sa 100 na sat, a koje je prvo zahvatilo zapad Srbije, potom Vojvodinu s Novim Sadom, a onda i Beograd, nebo se razvedrilo a na njemu redak fenomen, gotovo nezamisliv za naše podneblje – polarna svjetlost.
Aurora borealis koja se redovno viđa na sjeveru Evrope – Islandu, skandinavskim zemljama, u Rusiji, Škotskoj, ali i na Aljasci…., ostavila je sjever Srbije u potpunoj nevjerici kad se čitavo nebo zacrvenjelo kao da gori.
Malo je reći koliko su ljudi bili iznenađeni vjerujući da polarna svjetlost nikada ne bi moga da “dođe” i do nas.
Međutim, juče, u predvečernjim satima, između 17.30 i 18.30 polarna svjetlost mogla je da se vidi u ovim mjestima u Vojvodini o čemu svedoče i brojne fotografije na društvenim mrežama – u Bačkoj Palanci, Novoj Crnji, Kanjiži, Somboru, Vrbasu, Kaću, Vršcu…
Posljednji put je polarna svjetlost u ovim krajevima viđena 2003. godine, ali i 1958, te 8. i 9, kao i 11. novembra 1991. godine. Zabilježena je i u noći između 6. i 7. aprila 2000. godine.
Šta narodna vjerovanja kažu za crveno nebo
Narodna vjerovanja za sinoćni fenomen nisu poznata ali jesu za crveno večernje sunce i crveno nebo u suton. Kada se nakon pljuskova, raziđu oblaci i ukaže se večernje crveno sunce, naš narod ima običaj da kaže da će sutra ujutru padati kiša.
Šta kažu etnolozi?
– Narod jeste uvek gledao u nebo i tumačio znake. Kada je pun mesec šta se valja, a šta ne raditi. Ili je povezano sa vremenskim neprilikama na važne datume, na primer, veruje se da kada zagrmi na Svetog Savu, treba da očekujemo burne događaje. Međutim, za ovu narodnu izreku nisam čula tokom svojih istraživanja – govorila je prije par godina za Blic Vesna Marjanović, etnolog.
Dodaje da je tradicija promjenljiva, narod se prilagođava vremenu u kojem živi i sklon je izmišljanju tradicije, što ukazuje da neke izreke nisu djelo tradicije već su nastale u hodu, a tumače se kao tradicionalne.
– Ovo je verovatno novija izreka. Znam da se veruje u predskazanje da kada je crveno nebo, biće vetar sutradan, to se govori u nekim krajevima. Različita tumačenja se javljaju u različitim područjima, neko ko živi u planinama ne vidi isto i ne tumači kao onaj koji živi u ravnici. Tako da smatram da bi objašnjenje za ovu pojavu trebalo tražiti isključivo u atmosferskim i kosmičkim pomeranjima – zaključuje etnolog.