Srce je mišićni organ, sličan ostalim tjelesnim mišićima, koji opskrbljuje krvlju cijeli organizam. Svojim ravnomjernim istiskivanjem krvi iz svojih šupljina omogućava dopremu kisika, vezanog za crvene krvne stanice – eritrocit, koji su sastavni dio krvi i nutritivnih tvari u svakoj stanici našeg organizma.
Kisik je najosnovniji element neophodan za život svake stanice, odnosno cijelog organizma. Funkcijski se naš krvotok, koji čini gusto isprepletena mreža arterija (jedna dopremaju krv bogatu kisikom i hranjivim tvarima u stanicama) i venu (koje odvode ugljikov dioksid i otpadne tvari iz stanica), a međusobno ih povezuju najsitnije žilice – kapilare, dijeli u dva sustava u čijem se središtu nalazi srce.
Samo srce je veličine šake – teško oko 200 – 300 grama iu prosjeku dnevno ispumpa krv oko 100 000 puta u količini većoj od 7 500 litara.
Srce se dijeli u dvije cjeline – desnu stranu u kojoj se ulijeva venska krv iz cijelog organizma i iz kojega krv odlazi u pluća u kojima se obogaćuje kisikom, iu lijevu stranu u koju se ulijeva krv iz pluća, a iz nje se krv pumpa najvećim žilom – aortom (žilom kucavicom) u cijeli organizam. Lijevu i desnu stranu srca odvaja srčana pregrada. Svaka strana srca je građena od jedne pretklijetke u kojoj se ulijeva krv i jedne klijetke iz koje krv odlazi – iz desne u pluća, a iz lijeve u ostatak tijela.
Dakle, samo srce je građeno od četiri šupljine – dvije pretklijetke i dvije klijetke, srčana pregrada između njih onemogućuje miješanje krvi desne (venozne) i lijeve (arterijske) strane. Između svake pretklijetke i klijetke nalaze se srčani zalisci koji poput ventilacije, krše povrat krvi u srčane šupljine nakon ispumpavanja. Srčani zalisci se nalaze i na početku velikih krvnih žila, plućne arterije koja odvodi krv iz desne strane srca u pluća i aortu koja odvodi krv u organizam. U normalnim uvjetima nema komunikacije između istočnih srčanih šupljina, niti velikih krvnih žila.
Kako na vrijeme prepoznati znakove upozorenja, simptome koji nam mogu spasiti život ako ih na vrijeme postanemo svjesni i reagiramo? Kardiolog Karthik Vasudevan iz Columbia Asia Referral objašnjava na što treba obratiti pažnju.
Neugodan osjećaj u prsima
– Pritisak i/ili bol u prsima može biti pokazatelj začepljenja arterije ili srčanog udara. Međutim, nije svaki bol u prvom simptomu srčanog udara – katkada može poteći od nekog sasvim drugog stanja.
Bol koja se širi prema ruci
– Ovo je klasičan simptom problema sa srcem. Prepoznat ćete ga jer se širi prema lijevoj ruci.
Mučnina, bol u želucu
– Ovi simptomi nisu rijetki prije nastanka srčanog udara. Oticanje u području abdomena koje je povezano sa ovim stanjem može utjecati i na gubitak apetita imajte i taj simptom na umu.
Nepravilan puls
– Ubrza ili nepravilni puls, praćen vrtoglavicom ili osjećajem slabosti te gubitkom daha, može biti znak srčanog udara, zatajenja srca ili aritmije.
Dugotrajni kašalj
– Može biti simptom zatajenja srca, posebno ako je sluz koji iskašljavate s krvavim tragovima.
Znojenje
– Ako vas je oblio hladan znoj usred neke uobičajene radnje možda imate srčani udar. Gotovo 60 posto ljudi prelaza srčani udar.
Oticanje nogu, stopala i gležnjeva
– Ako primijetite naglo oticanje spomenutih dijelova tijela možda imate srčani udar.
Kratko disanje
– Kratki udasi i izdasi mogu biti pokazatelj zatajenja srca
Slabost
– Jaka i neobjašnjiva slabost može se pojaviti kao simptom nekoliko dana prije no što dođe do srčanog udara, ali i neposredno prije njega.
BONUS: 👇🏻 🤩 🤩 👇🏻
Kako prepoznati je li razlog probavnih tegoba neravnoteža crijevne mikroflore ili je u pitanju manjak probavnih enzima?
Probiotici i probavni enzimi danas su jedni od najčešće korištenih dodataka prehrani. Iako različite, njihove funkcije su podjednako važne za zdravlje probavnog sustava. Pravo pitanje je kako znati koji vam je od tih suplemenata potreban? A gdje bi se odgovor krio nego u probavnom sustavu, stoga ćemo u nastavku sažeti najbitnije razlike između probavnih enzima i probiotika kako biste lakše došli do odgovora koji od njih vam je potreban.
Probiotici
Neki od čimbenika koji pridonose narušavanju ravnoteže mikroorganizama u crijevima su neuravnotežena prehrana, antibiotici, pušenje, stres, alkohol itd. Čak i nedostatak tjelovježbe ili sna mogu imati negativan utjecaj na crijevnu mikrobiotu. Simptomi koji se najčešće javljaju u slučaju neravnoteže crijevne mikroflore su pojačano stvaranje plinova, povremena nadutost, žgaravica, problemi s pražnjenjem crijeva, kao i neka kožna stanja i gljivične infekcije.
Probiotici su živi mikroorganizmi čiji učinci povoljno djeluju na zdravlje domaćina, zbog čega ih još nazivamo „dobre“ bakterije. Pridonose uspostavljanju ravnoteže crijevne mikroflore i omogućuju bolju probavu, važni su u prevenciji raznih bolesti crijeva i za funkciju imunosnog sustava. Dvije najpoznatije kulture probiotika su Lactobacillus i Bifidobacterium.
Probiotike unosimo putem hrane koja ih sadrži, kao što su jogurt, kefir, jabučni ocat, zakiseljeno povrće, neki sirevi itd. Osobe koje ih hranom ne unose u dovoljnoj količini trebale bi ih nadoknaditi putem probiotskih dodataka prehrani.
Uzimanje probiotika pomaže u ponovnom uspostavljanju ravnoteže u probavnom sustavu te smanjuje pretjeranu aktivnost imunosnog sustava i upalu u crijevima. Koristi probiotika su vidljive izvan probavnog sustava i očituju se kroz zdravlje kože i zdravu tjelesnu masu, a povoljno utječu i na raspoloženje.
Probiotici su osjetljivi, posebno na toplinu i svjetlo, stoga se trebaju čuvati na hladnom i tamnom mjestu kako bi bakterije ostale žive prije nego ih unesemo u probavni sustav.
Probavni enzimi
Enzimi ili fermenti su biološki aktivne bjelančevine (proteini) koje u živim organizmima kataliziraju, tj. ubrzavaju biokemijske reakcije, uključujući i one metaboličke, i vrlo su specifični.
Enzimi u organizmu obavljaju razne funkcije temeljem čega se dijele u određene skupine. Posebna skupina su probavni enzimi koji sudjeluju u svim fazama procesa razgradnje hrane u probavnom sustavu na hranjive tvari koje se potom apsorbiraju u krvotok i krvlju dostavljaju svakoj stanici u tijelu.
Za razliku od probiotika, probavne enzime tijelo samo proizvodi, odnosno proizvode ih žlijezde s vanjskim izlučivanjem (slinovnice, želučane žlijezde, gušterača…). Dijelimo u tri skupine:
- amilaze – razgrađuju ugljikohidrate na jednostavne šećere
- proteaze – kidaju proteine na aminokiseline
- lipaze – razgrađuju mast u masne kiseline.
No, kako probavne enzime unosimo i izvana, putem hrane, jako je važna uravnotežena prehrana, odnosno unos namirnica koje se smatraju odličnim izvorom kao što su svježe voće i povrće, svježe mlijeko, svježi mliječni proizvodi, kefir, zakiseljeno povrće i sirovi med. Pri tome treba imati na umu da su, jednako kao i probiotici, probavni enzimi osjetljivi na toplinu. Na njih još utječe i kiselost okoline (pH vrijednost) u kojoj se nalaze, pa tako previše kisela ili previše lužnata okolina može zaustaviti njihovo djelovanje.
Kod nekih osoba proizvodnja nekih probavnih enzima nije dostatna, zbog čega je kod njih izražena netoleranciju na hranu koja se očituje kroz probavne smetnje pri konzumaciji određene hrane, a koje mogu biti slične onima koje se javljaju u slučaju poremećaja crijevne mikroflore. Jedna od najčešćih netolerancija na hranu je netolerancija na laktozu zbog manjka laktaze, enzima koji razgrađuje laktozu.
Netolerancija na hranu može dovesti do velikog problema ako se hrana koja uzrokuje simptome potpuno izbaci iz jelovnika – npr. u slučaju netolerancije na laktozu, izbjegavanje namirnica koje sadrže laktozu može doprinijeti nedostatku kalcija i razvoju osteoporoze. Stoga se osobama koje pate od nedostatka određenih probavnih enzima savjetuje uzimati odgovarajuće suplemente probavnih enzima i bezbrižno uživati u svim vrstama hrane.
Kako odabrati pravi smjer nadoknade?
Ako na temelju postojećih probavnih tegoba ne možete procijeniti radi li se o neravnoteži crijevne mikrobiote ili nedostatku određenog probavnog enzima, najbolje je napraviti eksperiment: koristite probiotike kroz dva do tri tjedna i pratite simptome – ukoliko se povuku, nastavite uzimati probiotik, a ako i dalje traju onda treba istražiti drugi mogući uzrok.
Preporučuje se što više probiotika i probavnih enzima uzimati iz prirodnih izvora, no ukoliko to iz bilo kojeg razloga nije moguće, uputno je savjetovati se s liječnikom ili ljekarnikom koji vrsta dodatka prehrani bi u vašem konkretnom slučaju bio najbolji izbor.