Sretne lav majmuna i reče mu: Siđi sa drveta da se igramo.

Sretne lav majmuna i reče mu: Siđi sa drveta da se igramo.

Neee smijeeem – odgovori majmun.

Šta se treseš? Ne boj se, neću te pojesti, maloprije sam jeo.

Ne smijeeem.

Ne boj se. Evo, vezaću i ruke i noge.

Kako reče, lav tako i uradi.

Majmun oprezno siđe s drveta, ali se i dalje trese.

Pa zašto se sad treseš kad sam vezan? – upita ga lav.

A majmun će:

Ovo mi je prvi put u životu da ću da pojedem lava

Svrha viceva nije omalovažavanje niti vrijeđanje bilo koga, već isključivo humor i zabava.

 

Jelena Karleuša nedavno je nakon 11. godina objavila novi album i to ne jedan, već dva “Alfa” i “Omega”.

Ovim ostvarenjem postigla je vrtoglavi uspjeh, a svojoj publici željela je da pokloni koncert u centru prijestonice i to potpuno besplatno.

FOTO: DAMIR DERVIŠAGIĆ

Na Beogradu na vodi pjevačica je najavila pravi spektakl, a Mira Škorić se pojavila kako bi podržala svoju drugaricu, a tim povodom i otkrila kako joj se dopadaju novi albumi.

– Balade su mi lepe. Pomerila je sve granice i dala je dobar domaći zadatak svima. Ja sam bila privilegovana da budem prisutna i dok se album stvarao. Sve mi se sviđa, a verujem da će večeras sve biti pravi spektakl. Ako te svi ljudi vole, onda nešto nije u redu. Ona je stvarno napravila čudo. Album se dugo čekao, ali ona je jako temeljno radila svaki detalj. Jelena je posebna i institucija – izjavila je Mira za Kurir.

FOTO: DAMIR DERVIŠAGIĆ

– Ćerka je došla sa mnom na koncert. Ne volim da pričam o privatnom životu, tako da bi to bilo sve. Iako ćerka ne voli da se eksponira, “popila” je po koju sliku malo pre, šta da radim – nasmijala se pjevačica.

Erektilna disfunkcija, naziv koji se u praksi najčešće koristi za impotenciju, definira se kao perzistentna nesposobnost postizanja i zadržavanja erekcije dostatne za zadovoljavajući spolni odnos

Što je erektilna disfunkcija?

Kad govorimo o seksualnim poremećajima, treba istaknuti kako svi u konačnici mogu itekako utjecati na kvalitetu života pojedinca, partnera ili obitelji.

Erektilna disfunkcija, naziv koji se danas u praksi najčešće koristi za impotenciju, definira se kao perzistentna nesposobnost postizanja i zadržavanja erekcije dostatne za zadovoljavajući spolni odnos. Ona je, općenito gledajući, benigni poremećaj usko povezan s psihološkim i psihosocijalnim zdravljem.

Uz erektilnu disfunkciju, postoje i druge vrste seksualnih poremećaja, a neki od njih su nedostatak i potpun gubitak spolne želje, preuranjena ejakulacija, izostanak ejakulacije, orgazam bez zadovoljavajućeg osjećaja.

​​Erektilna disfunkcija može se podijeliti na minimalnu, umjerenu i kompletnu, a dijagnoza se postavlja ako je prisutna dulje od tri mjeseca.

Iako je prije možda bilo uvriježeno mišljenje da je impotencija posljedica starenja, s obzirom na to da se njezina učestalost povećava s dobi, to nije tako. Računa se da se oko pet posto muškaraca u dobi od 40 godina i do 25 posto njih u dobi od 65 godina suočava s tim problemom. Staro uvjerenje da muškarci nerado pričaju ili se povjeravaju zbog svojih “seksualnih problema”, danas se umnogome promijenilo. Napredak u dijagnostici, različite i sve uspješnije terapijske mogućnosti, kao i medijska otvorenost, doveli su do toga da broj bolesnika s tim problemom koji se javljaju liječniku neprestano raste.

Uzroci razvoja erektilne disfunkcije

Erekcija je složen psihofizički proces u kojem sudjeluju brojni čimbenici – psihološki, neurogeni, hormonalni i vaskularni.

U biti, kod erekcije je riječ o vaskularnom događaju u kojem dolazi do pojačana dotoka krvi u kavernozna tijela penisa, relaksacije intrakavernoznih glatkih mišića, uz istodobno usporenu vensku drenažu, dakle otjecanje venske krvi.

Ona može nastati i psihogeno kao posljedica vizualnih, čujnih, mirisnih i drugih stimulansa, ili refleksno kao direktna posljedica stimulacije genitalnih organa. Sve to događa se uz koordinaciju mozga, odnosno njegova dijela koji se zove hipotalamus.

Uzroke erektilne disfunkcije generalno možemo podijeliti u tri grupe – na organskepsihogene mješovite uzroke. U većini slučajeva riječ je o mješovitim uzrocima s dominacijom organske komponente.

Zdravstvena stanja koja mogu dovesti do erektilne disfunkcije ili pospješiti njezinu pojavu:

  • šećerna bolest – učestalost razvoja erektilne disfunkcije je i do četiri puta veća kod muškaraca s tom bolešću. Kronicitet bolesti ima za posljedicu razvoj aterosklerotskih promjena na krvnim žilama i periferne neuropatije.
  • hipertenzija – promjene u elastičnosti krvnih žila uz njihovo sužavanje
  • kardiološke bolesti
  • upalne bolesti – urogenitalne infekcije, kronična upala prostate
  • neurogene bolesti – moždani udar, multipla skleroza, Alzheimerova bolest
  • psihološke bolesti – psihološka trauma iz prošlosti bolesnika ili problemi s partnerom, depresija, strah
  • jatrogene ozljede – operacije ili trauma kralježnice, trauma penisa, radikalna operacija prostate, ekstenzivni zahvati u zdjelici, radioterapija zdjeličnih organa
  • anatomski razlozi – mikropenis, epispadija, induratio penis plastica, kurvature penisa i dr.
  • hormonalni razlozi – hipogonadizam (slabija razvijenost muških spolnih žlijezda – testisa uz smanjeno izlučivanje testosterona), hiper ili hipoparatireoidizam (pojačana ili smanjena funkcija paratireoidne žlijezde)
  • medikamentna terapija – antihipertenzivi, antidepresivi, antiaritmici, antiepileptici, antiparkinsonici, antihistaminici, antiandrogeni
  • životne navike – pušenje, prekomjerna konzumacija alkohola.

Erektilna disfunkcija – simptomi

Kod organski uvjetovane erektilne disfunkcije uočljiv je postupan nastanak tegoba, osim u slučaju prethodne ozljede čije posljedice mogu naglo dovesti do impotencije. Poremećaj je konstantan, uz odsutnost jutarnjih ili noćnih erekcija. Češći je među populacijom starijom od 60 godina, pogotovo kod muškaraca kod kojih postoje čimbenici rizika. Karakterizira ga i to da je očuvana funkcija orgazma i ejakulacije.

Psihogeno uvjetovana erektilna disfunkcija karakterizirana je brzim nastankom, a bolesnik obično ima uredne jutarnje i noćne erekcije. Javlja se češće u mlađoj populaciji, bez anamnestički prisutnih rizičnih čimbenika. Nerijetko je povezana i s problemima s partnerom, uz moguće poremećaje orgazma i ejakulacije.

Erektilna disfunkcija – dijagnostika

Kako bi se otkrio pravi uzrok poremećaja i poduzelo odgovarajuće liječenje, primjenjuje se nekoliko dijagnostičkih testova. Naravno, prije svega treba postići potpuno povjerenje bolesnika i kroz razgovor od njega dobiti što točnije anamnestičke podatke.

Otvorenim razgovorom najprije se dobiju podaci o postojećim i prethodnim zdravstvenim problemima, uključujući i eventualne psihološke probleme. Nadalje, potrebno je dobiti i podatke o spolnom životu i navikama, te o početku pojave tegoba. Upit o kvaliteti erekcije, njezinu trajanju i pojavnosti, bolesnik ne bi trebao shvatiti previše osobno. Katkad je u razgovor potrebno uključiti i partnera.

Slijedi fizikalni pregled u koji mogu biti uključeni specijalisti različitih specijalnosti (urolozi, neurolozi, endokrinolozi, psiholozi).

Dodatno valja učiniti i laboratorijske testove koji, uz opće laboratorijske parametre, obuhvaćaju i vrijednosti glukoze, profil lipida, hormonalni status, PSA (prostata specifični antigen), bakteriološke testove mokraće i ejakulata. Sve to spada u osnovno ispitivanje.

U daljnjem tijeku provode se tzv. specijalna ispitivanja (pretrage), koja mogu sadržavati farmakološke testove, ultrazvučni pregled krvnih žila penisa, atreriografiju, infuzijsku kavernozografiju i kavernozometriju.

Erektilna disfunkcija – liječenje

U liječenju erektilne disfunkcije na raspolaganju nam je niz terapijskih opcija. Koja od njih će se koristiti, ovisi o tipu disfunkcije, općem stanju i eventualnom komorbiditetu kod bolesnika, tj. istodobnom postojanju i drugih bolesti.

Prva i danas najraširenija je oralna farmakoterapija. Koriste se vazoaktivne supstancije koje djeluju u kavernoznim tijelima penisa povećavajući arterijski protok, s vazodilatacijom (širenjem krvnih žila) i relaksacijom glatkih mišića. Ti preparati djeluju samo uz seksualnu stimulaciju i daju povoljne učinke kod većine bolesnika. Ipak, potreban je oprez kod kardiovaskularnih bolesnika, zbog čega vazoaktivne supstancije moraju koristiti i dozirati samo uz preporuku i savjet liječnika.

Organski uvjetovanu erektilnu disfunkciju karakterizira to da je očuvana funkcija orgazma i ejakulacije. Češća je među populacijom starijom od 60 godina, pogotovo kod muškaraca kod kojih postoje čimbenici rizika

Od ostalih oralnih farmakoterapeutika mogu se koristiti i oni koji djeluju u centralnom živčanom sustavu. Oni imaju malo manje nuspojava, ali se također moraju koristiti uz liječnički nadzor.

Neke vazoaktivne supstancije mogu se primjenjivati direktno u mokraćnu cijev, odakle se dalje apsorbiraju u kavernozna tijela. Kao komplikacija te primjene mogu nastati infekcije u mokraćnom sustavu, eventualno prijapizam (dugotrajna i bolna erekcija, koja se ne završava i nije povezana sa seksualnim uzbuđenjem) ili fibroza penisa (vezivno ožiljavanje kavernoznih tkiva). Ova terapijska opcija, kao i direktna intrakavernozna primjena vazoaktivnih supstancija, danas su u drugom planu s obzirom na mogućnost oralne primjene tih supstancija. Najveću primjenu trenutačno ima u rekonstruktivnim zahvatima na penisu, kad je potrebno intraoperativno izazvati umjetnu (arteficijelnu) erekciju.

Vakuum pumpe djeluju na principu istezanja kavernoznih tijela, a koriste se uz uporabu specijalnog prstena koji zadržava krv u penisu. Koriste ih uglavnom stariji bolesnici kod kojih postoji mnogo rizika za uzimanje medikamentozne terapije.

Kod bolesnika kod kojih prethodne terapije nisu dale zadovoljavajući rezultat, jedna od terapijskih opcija je i ugradnja penilne proteze. One mogu biti semirigidne i inflatabilne. Kozmetski i funkcionalni rezultati su dobri. Komplikacije mogu biti infekcija ili mehaničke teškoće.

Erektilna disfunkcija danas postaje sve manje tabu-tema među muškarcima, čemu će zasigurno i dalje pridonositi razvoj novih terapijskih opcija, kao i medijska otvorenost za tu temu.