“Sterilan sam, sa 14 godina sam imao neku operaciju

U ove hladne dane, sigurno se pitate kako možete poboljšati funkciju svojeg imunosnog sustava i ojačati njegovu otpornost. U cjelini, vaš imunosni sustav čini izniman posao u obrani vašeg organizma od patogenih mikroorganizama. No, ponekad i malo zakaže pa mikrobi uspješno obave svoj posao i vi se razbolite. Postavlja se pitanje je li moguća intervencija u tom procesu kako biste potaknuli svoj imunosni sustav na snažniju obranu? Što ako poboljšate prehranu, uzmete određene vitamine ili biljne pripravke ili možda napravite druge promjene u načinu života u nadi da ćete dobiti gotovo savršenu imunološku reakciju?

Ideja jačanja imuniteta svima nam je vrlo privlačna, no sposobnost da to i postignemo pokazala se nedostižnom iz nekoliko razloga. Imunosni sustav je upravo to – sustav, a ne jedinka. Da bi pravilno funkcionirao, nužni su sklad i ravnoteža. I dalje postoji mnogo toga što istraživači ne znaju o zamršenosti i umreženosti reakcija imunološkog odgovora.

Opća strategija zdravog života dobar je način da počnete pružati podrku svom imunosnom sustavu

Iako za sada ne postoji znanstveno dokazana izravna veza između načina života i poboljšanja imunološke funkcije, to ne znači da učinci načina života na imunosni sustav nisu intrigantni i ne bi trebali biti proučeni. Upravo zato znanstvenici i istražuju učinke prehrane, vježbanja, dobi, psihičkog stresa i drugih čimbenika na imunološki odgovor, kako na životinjama, tako i kod ljudi. U međuvremenu, opće strategije zdravog života dobar su način da počnete pružati podršku svom imunosnom sustavu.

Neupitno je da je vaša prva linija obrane ustvari odabir zdravog načina života. Slijediti opće smjernice zdravstvene zaštite najbolji je korak koji možete poduzeti kako biste svoj imunosni sustav održali zdravim i snažnim na što prirodniji način. Svaki dio vašeg tijela, uključujući i imunosni sustav, bolje funkcionira kada je zaštićen od negativnog utjecaja okolišnih čimbenika i kada ga podržavate odabirom zdrave životne strategije, što podrazumijeva da:

• ne pušite;
• jedete mnogo voća i povrća;
• redovito vježbate i održavate tjelesnu kondiciju;
• ne pretjerujete u količini hrane koju unosite i održavate primjerenu tjelesnu težinu;
• ne pijete alkohol ili, ako već pijete, da to bude umjereno;
• dovoljno spavate;
• poduzimate sve kako biste izbjegli zarazu (npr. čestim pranjem ruku i temeljitom termičkom obradom namirnica – mesa);
• pokušate smanjiti stres (a ako vam to ne polazi za rukom, pozabavite se nekom od antistresnih tehnika).

Za brojne, na tržištu dostupne proizvode tvrdi se da potiču ili podržavaju imunosni sustav. Međutim, jačanje imuniteta, znanstveno gledajući, i nema baš mnogo smisla. Zapravo, povećanje broja stanica u vašem tijelu, imunoloških ili bilo kojih drugih, nije nužno dobra stvar. Na primjer, sportaši koji su skloni „krvnom dopingu“ (ilegalna metoda za poboljšanje sportskog učinka umjetnim povećanjem sposobnosti krvi da donese više kisika u mišiće; u mnogim slučajevima doping krvi povećava količinu hemoglobina u krvotoku) povećavaju rizik od moždanog udara.

Pokušaj poticanja stanica imunosnog sustava posebno je kompliciran zato što postoji toliko različitih vrsta stanica u imunosnom sustavu koje na toliko različitih načina reagiraju na toliko različitih mikroba. Koje biste stanice trebali potaknuti i koliko? Znanstvenici za sada ne znaju odgovor. No, ono što je poznato je da tijelo stalno stvara imunološke stanice. Svakako stvara znatno više limfocita nego što ih može iskoristiti. Suvišne stanice uklanjaju se iz organizma prirodnim procesom smrti stanice, koji zovemo apoptoza – neke i prije bilo kakve akcije, a neke nakon što je bitka dobivena. Nitko ne zna koliko je stanica potrebno ili koja je najbolja kombinacija stanica da bi imunosni sustav optimalno funkcionirao.

Kako starimo, imunološki odgovor je sve slabiji, što posljedično rezultira većim brojem infekcija i većom pojavom malignih oboljenja. Kako se očekivano trajanje života u razvijenim zemljama povećalo, sukladno tome, porasla je i učestalost bolesti i stanja povezanih sa starijom dobi.

Iako neki ljudi zdravo stare, zaključak mnogih studija je da, u usporedbi s mlađim ljudima, stariji imaju veću vjerojatnost obolijevanja od zaraznih bolesti, kao i veću vjerojatnost od smrtnog ishoda kao njihove posljedice. Infekcije respiratornog sustava, gripa, a osobito upala pluća, vodeći su uzrok smrti kod osoba starijih od 65 godina širom svijeta. Nitko sa sigurnošću ne zna zašto je tome tako, no neki znanstvenici primjećuju da je taj povećani rizik povezan sa smanjenjem broja T stanica, vjerojatno zbog postupne atrofije timusa i sve manje produkcije T stanica koje su važne u borbi protiv infekcije. No, još uvijek nije jasno je li razlog pada broja T limfocita posljedica atrofije timusa ili je riječ o nekim drugim promjenama. Drugi znanstvenici razmatraju mogućnost manje učinkovitosti koštane srži u proizvodnji matičnih stanica iz kojih nastaju imunološke stanice.

Slabljenje imunološkog odgovora na infekcije najočiglednije je u odgovoru starijih ljudi na cjepiva. Na primjer, studije koje su istraživale cjepiva protiv gripe pokazale su da je u osoba starijih od 65 godina cjepivo znatno manje učinkovito u odnosu na zdravu djecu stariju od dvije godine. No, unatoč smanjenoj učinkovitosti, cijepljenje protiv gripe i pneumokoka (Streptococcus pneumoniae) znatno je smanjilo stopu obolijevanja i smrti kod starijih osoba u usporedbi s onima koji se ne cijepe.

Čini se da postoji veza između prehrane i imuniteta kod starijih osoba. Oblik neishranjenosti, koji je iznenađujuće čest čak i u bogatim zemljama, poznat je kao „malnutricija mikronutrijenata“. Nedostatak esencijalnih vitaminima i minerala u tragovima koji se unose suplementacijom redovite prehrane može biti čest u starijih osoba. Osim što stariji ljudi obično manje jedu, njihova prehrana nije raznolika. Postavlja se pitanje može li dodatak prehrani pomoći starijim osobama održati zdravlje imunosnog sustava. O tome bi starije osobe svakako trebale popričati s liječnikom koji je dobro upućen u gerijatrijsku prehranu jer, iako određena suplementacija može biti korisna za starije osobe, čak i male promjene mogu imati ozbiljne posljedice u toj dobnoj skupini.

Kao i svakoj borbenoj sili, tako je i vojsci imunoloških stanica potrebna redovita opskrba hranjivim tvarima. Znanstvenicima je već dugo poznato da su ljudi koji žive u siromaštvu pothranjeni i osjetljiviji na zarazne bolesti. Ipak, još uvijek nije sigurno je li povećana stopa bolesti uzrokovana djelovanjem pothranjenosti na imunosni sustav. Još uvijek ima relativno malo studija o učincima prehrane na imunosni sustav ljudi, pa čak i manje studija koje izravno povezuju učinke prehrane s razvojem bolesti u odnosu na liječenje.

Postoje dokazi da razni nedostaci mikronutrijenata – na primjer, nedostatak cinka, selena, željeza, bakra, folne kiseline te vitamina A, B6, C i E – mijenjaju imunološke reakcije kod životinja, što je mjereno u epruveti, dakle, in vitro. Međutim, utjecaj tih promjena u imunosnom sustavu na zdravlje životinja manje je jasan, a učinak sličnih nedostataka na imunološki odgovor kod ljudi tek treba procijeniti.

Što možete učiniti? Ako sumnjate da vam vaša prehrana ne pruža sve potrebne mikronutrijente jer, na primjer, ne volite povrće – svakodnevno uzimanje multivitaminskog i mineralnog dodatka prehrani može vam pružiti druge zdravstvene prednosti, kao blagotvorne učinke na imunosni sustav. Međutim, imajte na umu da uzimanje megadoza jednog vitamina neće pružiti očekivane učinke jer više nužno ne znači i bolje.

Danas je na tržištu dostupan velik broj proizvoda za koje se tvrdi da podupiru imunitet ili na neki drugi način potiču zdravlje imunosnog sustava. Iako je utvrđeno da neki proizvodi mijenjaju određene komponente imunološke reakcije, do sada nema dokaza da oni zapravo potiču imunitet do točke u kojoj ste bolje zaštićeni od infekcije i bolesti.

Dokazati može li neka biljka ojačati imunitet još uvijek je vrlo složena stvar. Na primjer, znanstvenici ne znaju ima li biljka za koju se misli da podiže razinu antitijela u krvi zapravo ikakav koristan učinak na ukupni imunitet.

Suvremena medicina uzima u obzir blisku vezu između tijela i uma. Mnoge bolesti, uključujući „nervozu želuca“, osip, pa čak i srčane bolesti, povezane su s učincima emocionalnog stresa. Unatoč izazovima, znanstvenici aktivno proučavaju odnos između stresa i funkcije imunosnog sustava.

Teško je definirati stres jer ono što može izgledati kao stresna situacija za jednu osobu, nije i za drugu. Kada su ljudi izloženi situacijama koje smatraju stresnim, teško im je mjeriti razinu stresa koji osjećaju, a znanstveniku je teško znati koliko je subjektivni dojam razine stresa točan. Ono što znanstvenik može je mjeriti ono na čemu se odražava stres, kao što je, na primjer, broj otkucaja srca svake minute, no na rezultat takvih mjerenja mogu utjecati i drugi čimbenici.

Većina znanstvenika koji proučavaju odnos stresa i imunološke funkcije ne proučava iznenadne, kratkotrajne stresore, nego pokušavaju proučavati stalnije i česte stresore poznate kao kronični stres, uzrokovane narušenim odnosima s obitelji, prijateljima i suradnicima ili kontinuiranim izazovima usmjerenim što boljem obavljanju posla. Neki znanstvenici istražuju hoće li kontinuirani stres naplatiti svoj danak narušavanjem funkcije imunosnog sustava.

No, teško je provesti ono što znanstvenici nazivaju „kontroliranim pokusima“ na ljudskim bićima. U kontroliranom eksperimentu znanstvenik može mijenjati samo jedan čimbenik, kao što je količina određene kemijske tvari, a zatim mjeriti učinak te promjene na neki drugi mjerljivi fenomen, kao što je količina antitijela koju proizvede određena vrsta imunološke stanice kada je izložena djelovanju kemijske tvari. Ta vrsta kontrole jednostavno nije moguća niti na životinjama, a posebno ne na ljudima, s obzirom na to da se u trenutku mjerenja toliko toga događa u tijelu životinje ili čovjeka.

Međutim, unatoč tim neizbježnim teškoćama u mjerenju odnosa stresa i imuniteta, znanstvenici pomalo napreduju u spoznaji koliko stres zaista utječe na imunološke funkcije.

Čim zahladi, gotovo svaka majka ponavlja: „Toplo se obuci jer ćeš se prehladiti!“ Istraživači koji proučavaju odnos hladnoće i imuniteta smatraju da normalna izloženost umjerenoj hladnoći ne povećava osjetljivost na infekciju. Većina zdravstvenih stručnjaka slaže se da je zima sezona gripe i prehlade ne zato što je ljudima hladno, nego zato što provode mnogo vremena u kućama, u bližem kontaktu s drugim ljudima koji prenose uzročnike bolesti.

No, istraživače i dalje zanima što se po tom pitanju događa u različitim populacijama. Neki pokusi s miševima upućuju na to da izloženost hladnoći može smanjiti sposobnost nošenja s infekcijom. Ali, što je s ljudima? Znanstvenici su uranjali ljude u hladnu vodu, dok su drugi sjedili goli na temperaturi pothlađivanja. Ujedno su proučili ljude koji su živjeli na Antarktici i one s ekspedicija u Kanadski Stjenjak. Rezultati su bili različiti. Na primjer, istraživači su dokumentirali povećanje učestalosti respiratornih infekcija gornjeg dišnog sustava kod natjecateljica skijaškog trčanja koje su dugo trenirale na hladnoći, no ostalo je nepoznato jesu li te infekcije bile potencirane hladnoćom ili nekim drugim čimbenicima, kao što su intenzitet vježbanja ili suhoća zraka.

Skupina kanadskih istraživača, koja je pregledala stotine medicinskih studija na tu temu i provela neka vlastita istraživanja, zaključila je da nema potrebe brinuti se o umjerenom izlaganju hladnoći jer hladnoća nema štetnog utjecaja na ljudski imunosni sustav. Problem se može javiti ako ste na hla­dnoći dulje vrijeme, kada postoji rizik od pojave smrzotina ili hipotermije, ali za imunitet se ne trebate brinuti.

Redovito vježbanje jedan je od stupova zdravog života. Poboljšava zdravlje srčanožilnog sustava, smanjuje krvni tlak, pomaže u kontroli tjelesne težine i štiti od raznih bolesti. Međutim, pomaže li održati snagu imunosnog sustav? Baš kao i zdrava prehrana, tjelovježba može pridonijeti općem zdravlju, pa i zdravlju imunosnog sustava. Doprinos je čak još izravniji u smislu jačanja cirkulacije, što omogućuje imunološkim stanicama i supstancijama bolje kretanje po tijelu i učinkovito obavljanje njihovih funkcija.

Neki znanstvenici pokušavaju poduzeti sljedeće korake kako bi utvrdili ima li vježbanje izravan utjecaj na osjetljivost osobe na infekciju. Na primjer, neki istraživači istražuju utječe li ekstremni intenzitet vježbanja na češće obolijevanje sportaša ili ometa njihove imunološke funkcije na neki drugi način. Da bi se takva vrsta istraživanja provela, znanstvenici obično zahtijevaju od sportaša da intenzivno vježbaju, zatim analiziraju njihovu krv i mokraću prije i poslije vježbanja kako bi otkrili postoje li promjene u komponentama imunosnog sustava. Znanstvenici provjeravaju krv i urin prije i poslije vježbanja kako bi otkrili eventualne promjene u funkcioniranju imunosnog sustava. Iako su do sada zabilježene neke promjene, imunolozi još ne znaju što te promjene zaista znače u smislu ljudskog imunološkog odgovora.

Uzimajući u obzir da je u tim slučajevima ipak riječ o profesionalnim sportašima podvrgnutim intenzivnom fizičkom naporu, postavlja se pitanje što se događa u slučaju umjerenog vježbanja kod prosječnih ljudi, odnosno pridonosi li to zdravlju. Iako izravna korist nije ustanovljena, za sada je razumno smatrati da umjerena i redovita tjelovježba ima svoj doprinos te da je potencijalno važna za održavanje ne samo zdravlja imunosnog sustava, nego i zdravlja u cjelini.

Pristup koji bi istraživačima mogao pomoći da dobiju potpunije odgovore na pitanje pridonose li čimbenici zdravog stila života, kao što je vježbanje, poboljšanju imuniteta, je korištenje sekvenciranja ljudskoga genoma. To istraživanje, utemeljeno na najnovijoj biomedicinskoj tehnologiji, može se upotrijebiti kako bi se dobio potpuniji odgovor na ta i slična pitanja o imunosnom sustavu. Na primjer, nizovi ili „genski čipovi“ temeljeni na ljudskom genomu znanstvenicima omogućuju da istodobno promatraju kako se tisuće sekvenci gena uključuje ili isključuje kao odgovor na specifične fiziološke uvjete – primjerice, krvne stanice sportaša prije i poslije vježbanja. Istraživači se nadaju da će te alate koristiti za analizu uzoraka da bi bolje razumjeli kako brojni uključeni procesi istodobno funkcioniraju.