Stručnjak za umor kaže da zna zašto smo svi iscrpljeni: "NEMOJTE OVO RADITI…"

Vincent Deary, psiholog, stručnjak za umor, profesor i pisac, sebe opisuje kao anksiozno stvorenje. Kako je rekao za The Guardian, noć prije jedva je spavao, hotelska soba mu se činila bučnom i nepoznatom, a tu je bio i pritisak intervjua zbog njegove nove knjige How We Break: Navigating the Wear and Tear of Living.

Dio je to njegovog istraživanja jer promatra i analizira kako ljudi reagiraju na razne pritiske i stresove svakodnevnog života, a osobito posla te velik naglasak stavlja na odmor i proces oporavka tijela. Ovo je druga knjiga iz trilogije profesora Dearyja. 

“Prvo moraš naučiti upravljati teškim situacijama i osjećajima kako bi naučio upravljati sobom”, rekao je. Ključ svega nije samo razumijevanje i ljubav prema sebi, već i odmor.

Deary ima mantru: 

za rad je potreban odmor, a za odmor je potreban rad. Moramo odvojiti vrijeme za odmor kako bismo se izliječili od ekstremne iscrpljenosti, hronične bolesti ili neočekivanih životnih događaja, što Deary naziva “biografskim poremećajem”. Također se trebamo odmoriti od posla i osloboditi se “kulture revizije” koja nas tjera, ponekad do tačke pucanja.

Kaže da je tokom svog istraživanja u klinici za hronični umor primijetio da ljudi često idu preko svojih mogućnosti: “Jedna od stvari koje sam primijetio u klinici za hronični umor je da umorni ljudi često mogu raditi stvari koje trebaju, ali ne daju si prostora za odmor. Svoju vrijednost često povezujemo s produktivnošću i učinkom. Vrlo je lako prihvatiti tu priču da je vaš rad jednak vašoj vrijednosti. Dakle, ljudi koji su iscrpljeni i ne mogu biti produktivni, vrlo je lako mogu pomisliti da ne zaslužuju odmor jer su bezvrijedni.”

Poručuje kako je u radu, pa tako i u radu na sebi ključno da nekad zastanemo, odspavamo, stavimo posao po strane i posvetimo se stvarima koje nam ispunjavaju srca poput druženja i prijatelja. Ovu je knjigu napisao potaknut slikom društva za kojeg smatra da je tjeskobno i iscrpljeno.

“Prva žrtva stresa i pretjeranog rada je radost, ona nam je ključna kako bismo mogli normalno dalje živjeti”, rekao je profesor.

Ali kako prepoznati što nam donosi radost? Obrok s porodicom je visoko na popisu tih stvari, ali fokus se stavlja na osjećaj dijeljenja i zajedništva, a ne nužno na samu hranu.