Suprug Marijane Seifert, pobjednice regionalnog Big Brothera, do sada nije davao nikakve izjave za javnost osim na dan kada je nestala. Potraga za Marijanom Seifert još uvijek nije dala konkretne rezultate; nije pronađeno tijelo, ali ni neki trag koji bi vodio dalje od Mosta mladosti na kojem su tog 27. travnja 2022. godine pronađeni njezina torbica i mobitel.
U međuvremenu su članovi njezine obitelji počeli prstom upirati u Karla Seiferta optuživši ga da ima veze s njezinim nestankom pa i smrću. DNEVNIK.hr objavio je poruke iz mobitela koje nam je ustupila Marijanina prijateljica koja je s njom komunicirala, a iz kojih se vidi da se bojala svojeg supruga i njegove obitelji – da joj je prijetio da će nestati. On je tada razgovarao s novinarima ovog portala ali ništa on the record.
Međutim, za nekoliko se dana predomislio.
“Moram ovo učiniti zbog svojeg djeteta i zbog svih koji me znaju, prisiljen sam na ovo”, poručio je i otkrio nam što se događalo u kobnoj noći nestanka i danima koji su joj prethodili, kakav je bio brak s Marijanom te obiteljske okolnosti.
Jedini uvjet Karla Seiferta bio je da ne objavljujemo fotografiju njegova lica zbog malodobnog djeteta.
Objavili smo Marijanine poruke koje je razmjenjivala s prijateljicom, a u kojima kaže da strahuje za svoj život i boji se da vi možete inscenirati njezin nestanak. Jeste li ikada prijetili svojoj supruzi? Zašto vas se bojala?
Nikad nisam prijetio svojoj supruzi niti sam joj naudio na bilo koji način. Moja supruga je u tim porukama 25. veljače pisala kako je nju strah, kako će se njoj nešto inscenirati… Dva dana ranije je, 23. veljače, pod utjecajem alkohola uhićena u vlastitom stanu zbog nasilja prema meni i mojoj majci i to pred dvoje malodobne djece. Ne znam što reći na te poruke jer nakon njezina nestanka otkrivam veliku količinu neistina koje je govorila svima oko sebe.
Nakon što je uhićena, vratila se u stan, razgovarali smo i molio sam je da poradi na sebi i problemu s alkoholom, pružio sam joj šansu, rekao sam joj da probamo ispočetka graditi obitelj. No, moj je uvjet bio da prestane s pijanstvima. Nažalost, to se nije dogodilo. Mjesec dana kasnije mahala je kuhinjskim nožem i tada sam zvao supruga njezine sestre koji ju je uspio smiriti. Njezina agresija uvijek je bila povezana s alkoholom. Zbog toga se liječila i bila pod terapijom, kao i zbog depresije.
Grozno je što to moram danas reći za svoju suprugu. Ona u jednoj poruci kaže da ja s njom više ne mogu. Da, rekao sam joj da više ne mogu.
Je li zato pisala majci da ju vi i vaša obitelj želite strpati u Vrapče?
Ja nikog ne mogu strpati u Vrapče, ali sam joj rekao da ću svaki put zvati policiju kad se dogodi takav nasilan incident jer jednostavno ne znam što napraviti. Imam smanjene pokrete i funkciju desne ruke, ispod bilo kojeg mi je moralnog i osobnog stajališta da se s nekim fizički obračunavam, a kamoli s vlastitom suprugom.
Pet dana prije njezina nestanka priopćio sam Marijani i njezinim roditeljima da želim razvod. Noć ranije njezini su nećaci bili kod nas na prespavancu, trebala je doći kući u 21 sat, no došla je ujutro u 7 sati, alkoholizirana. Slala je poruke kolegici da je s jednim mladićem provela cijelu noć. S obzirom na to da je to bila prevara već po ne znam koji put, rekao sam joj da to više neću trpjeti. Ponudio sam da u stanu ostane koliko joj treba dok se ne snađe, ali da treba biti svjesna da je to kraj naše veze.
Kako je ona reagirala?
Rekla je da se njoj nikad ne vjeruje. I ja joj u tom trenutku više nisam vjerovao, nisam imao ni jednog razloga. Tog 22. travnja kad su njezini roditelji došli po nećaka, sina sestre Maje, rekao sam im da je moja odluka da ćemo se razvesti i pitao ih hoće li ići s Marijanom razgovarati. Oni su rekli da joj nemaju što reći i otišli su za Knin. To da su je vidjeli dva dana prije nestanka u našem stanu je laž.
Kako se Marijana ponašala u danima nakon što ste joj rekli za razvod, a prije kobnog nestanka?
U idućih je pet dana prosječno dnevno doma boravila po dva sata. Ostalo je bila ili na poslu ili u kafiću pokraj ili tko zna gdje. No, moram reći da u tih pet dana nismo imali nikakvih svađa ni sukoba. Znala mi je poslati poruku: molim te kupi kruh… Nije bilo agresije ni svađa s njezine strane.
Mislite li da ju je vaša odluka o razvodu mogla gurnuti preko ruba?
Ne znam što se zbivalo u njezinoj glavi. Ali moj dojam je bio da je ona bila duboko nesretna osoba koja nikad nije preboljela stigmu Big Brothera i bila je u velikom strahu od neprihvaćanja javnosti. To se manifestiralo i kad nam se rodio sin, ona se bojala izaći iz stana da ju netko ne bi snimio… Pokušavala je ne biti medijska ličnost.
Kako biste opisali Marijanu kao osobu?
Marijana je majka mojeg sina, ona je moja supruga, osoba u koju sam iskonski zaljubljen i koju volim. Ona je, nažalost, živjela u paničnom strahu od svoje pogreške javnog preljuba. Nikad se nije kajala što je završila u drugom braku, ali živjela je u tom sramu što je to napravila na taj način. Istinski vjerujem da sam joj dao sve što sam mogao dati. Što je ona očekivala od tog braka, ne znam. Očito nije ni emocionalno bila zadovoljna. Ona je 80 posto vremena bila super, ali se 20 posto vremena ponašala poput čudovišta zbog alkohola.
Opišite nam kako je izgledao taj dan kada je nestala.
Ujutro je otišla na posao, radila je od 9 sati u kladionici. U 15 je sati napisala da joj dolazi kontrola na posao, da će ostati duže. Nakon toga mi dolazi poruka da ide na kavu. U 18 sati i 40 minuta otišao sam po hranu za malog, a s obzirom na to da je padala kiša nazvao sam je želi li da dođem po nju. Odgovorila je da ne treba, da je s kolegicom. Otišao sam u dućan, a pokraj njega se nalazi kafić u kojem je sjedila s jednim mladićem. Kad sam došao kući iza 7 sati nazvao sam je i rekao da joj je super ta kolegica. Odgovorila mi je da sam ja pravi frajer da bi ušao u lokal. Nakon toga poslao sam joj poruku: Molim te oprosti, naravno da možeš biti na kavi s kim želiš. Oprosti na reakciji. U 2 sata i nešto sitno u noći dolazi mi poruka od nje: Hvala ti. Nazvao sam je i rekao da ne znam što to znači, ali sam je upitao misli li doći više doma. Na to je ona rekla da ne zna što ja od nje hoću, da me nema kad joj trebam… Odgovorio sam joj: Ja sam doma s djecom, a gdje si ti? Počela je plakati i tako je razgovor završio.
Kući je došla oko 3:20 i iznenadila se što sam ja budan. Naravno da nisam mogao spavati s obzirom na sve zadnjih nekoliko dana. Ona nije djelovala pijana, rekao sam to i policiji. Ona je bila suvisla, razgovjetna, nije teturala.
Zdravorazumski, ako je cijelo vrijeme pila, ona je trebala biti pijana. No, nije tako djelovala. Policija mi je također nakon pregledavanja snimki nadzornih kamera, koje su je snimile u noći nestanka, rekla da ona ne tetura, ne zastajkuje, ne djeluje pijano.
“Nismo se svađali, samo je rekla da se mora ići prošetati”
Vratimo se na trenutak kad je ušla u stan, vi je budni čekate. Što se dalje događalo?
Rekao sam joj: Što radiš? Gdje si ti? Djelovala je zbunjeno što me našla u hodniku. Rekao sam joj da uđe u kuhinju, da razgovaramo. Razgovarali smo 15-ak minuta i tema je uvijek ista: zašto si to radiš, zašto nisi doma cijeli dan? Imaš dvoje djece koja te trebaju. Ona je ponavljala da je nezadovoljna poslom, da nema obitelj, da su je svi napustili… Rekao sam joj da će moju potporu imati i dalje bez obzira na to što ćemo se rastati. Na to je rekla da se mora ići prošetati.
Samo tako da se ide šetati? Nije bilo povišenih tonova, svađe?
Ne. Niti jednog povišenog tona. Rekao sam joj samo da gdje će sad po kiši ići šetati. Inače je znala noću izaći van i hodati, patila je od nesanice. Znao sam se probuditi u neko doba noći, a nje ne bi bilo. Rekao sam joj da ide pogledati djecu bar, da ih nije cijeli dan vidjela. Odbila je. Obula je druge tenisice, uzela je udobne, sportske, torbu s kojom je i došla te je napustila stan.
Što vam je zadnje rekla, koje su bile njezine posljednje riječi?
To bih zadržao za sebe. Stan je napustila oko 3:35, 3:40. Iduće što znam je da mi iza 7 sati ujutro policija dolazi na vrata s njezinom torbom i pita me: Znate li gdje vam je supruga?
Vaše oprečne izjave o toj noći izazvale su određene sumnje. Prema jednoj je Marijana došla doma oko ponoći dok ste vi spavali, u drugoj verziji ste zajedno legli spavati, a onda je ona nestala, dok su njezini roditelji tvrdili da ste im prvo rekli da niste razgovarali s njom, a onda da jeste…
Ovo što sam sad rekao je istina. To je jedina verzija koja postoji i nju sam ispričao policiji. Siguran sam da sam njezinim roditeljima rekao da je došla kući, ali u te dvije minute i u tom šoku, ne mogu se sjetiti jesam li im rekao koliko smo minuta Marijana i ja razgovarali – je li to bilo 5, 10 ili 15. No, sigurno sam im rekao da smo razgovarali i da je promijenila tenisice.
Piše se da sam tri puta promijenio iskaz što je laž. Policiji sam dao samo jedan iskaz, a to što se piše, ja to nikad nisam rekao.
Osim toga, policija ima snimke četiriju nadzornih kamera – od toga su dvije na našem ulazu. Nitko ne može ući u zgradu ni izaći iz nje, a da ne bude snimljen. Snimke su pregledavane pola sata prije Marijanina izlaska i pola sata nakon. Nitko u tom razdoblju nije napustio naš ulaz. Po ulici kojom je prolazila prema mostu gdje su također kamere nitko je ne prati, nitko nije prošao osim nje, ni automobil ni pješaci. Kamera koja je na benzinskoj pumpi snimila ju je kako ide dalje prema mostu, no ne pokriva i dio da bi se vidjelo da se na njega popela.
Što mislite da se dogodilo s Marijanom s obzirom na protok vremena i sve što znate?
Iskreno, nadam se da je negdje otišla. Nadat ću se dok mi netko ne da nekakav materijalni dokaz, trag, tijelo… Ona je i dalje moja supruga, majka mojeg sina. Ako postoji ikakva šansa da je ona negdje i da je to napravila svojom voljom to je njezina odluka, kakva god da je.
Ubojstvo ste isključili?
Tko bi je ubio? O takvoj opciji ne želim ni razmišljati. Nisam okružen takvim ljudima i takvim stvarima. Nemam informaciju da joj je netko prijetio, no puno toga o njoj saznao sam naknadno. Policija mi je rekla da se ne sumnja na bilo kakvo nasilje.
Marijanina majka i sestra Maja otvoreno su rekle da nisu zadovoljne kako je policija odradila posao, da se za neke druge nestale osobe činilo puno više kako bi ih se pronašlo. Jeste li vi zadovoljni kako je potraga odrađena?
Njezina obitelj nije zadovoljna s ničim, a četiri godine nisu mrdnuli malim prstom da joj pomognu na bilo koji način. Moram vjerovati da je policija napravila maksimalno što je mogla. Tražio sam ih da vidim snimke nadzornih kamera, ali odgovorili su mi da mi to ne mogu omogućiti dok istraga traje. Volio bih vidjeti posljednju snimku svoje supruge, ako je posljednja.
Je li vas policija ispitivala oko Marijaninih poruka koje smo objavili?
Ne. Imaju njezin mobitel od prvog dana. Ono što policija ima, a javnost nema su informacije s kim je bila, gdje i što je radila… Meni policija puno toga ne govori jer istraga traje.
Kako gledate na postupke nekih članova Marijanine obitelji koji smatraju da imate veze s njezinim nestankom?
Pa njezina sestra Maja javno je rekla da sam ja ubio svoju suprugu, zakopao je na Sljemenu pa otkopao… Strašno! I zbog toga sam protiv nje podnio kaznenu prijavu za klevetu. S obzirom na to da je to jedna monstruozna izmišljotina, ona kupuje svoju medijsku eksponiranost nestalom sestrom i sudjeluje u realityjima samo zato jer je sestra nestale Marijane… A bile su u lošim odnosima koje su više puta prekidale.
“Stvarno ne znam što sam mogao drugačije”
Govore da trebam reći što se dogodilo te noći. Sve sam im rekao. Ali ne mogu reći nešto čega nije bilo. Jedini motiv ovog mojeg istupa je moj sin koji će jednog dana te njihove monstruozne konstrukcije pročitati. Molio sam ih da ne iznose kakva je Marijana bila jer od toga koristi nema. Danas sam ja prisiljen to javno reći jer su me oni doveli do toga.
Ali koji bi bili njihovi motivi da vas javno prozivaju za ubojstvo supruge?
Majin motiv je da bude u medijima, da dobije još koji angažman. A Marijaninu majku vjerojatno proganja osjećaj grižnje savjesti i krivnje. Koji je učinak toga što rade… Ne znam.
Možete li razjasniti situaciju s misterioznim Romom koji je tog dana navodno viđen s vama na nekoliko mjesta, da ste uhodili Marijanu?
Gledajte, ja niti jednog pripadnika romske manjine niti znam niti imam broj. Svoj stan nisam napuštao iza 19 sati nakon što sam se vratio iz dućana. Ta konstrukcija je nevjerojatna. Osim toga, ja imam dvoje djece u stanu. Kako bih ih ostavio same?
Kad biste mogli vratiti vrijeme što biste napravili drugačije?
Stvarno ne znam što bih još mogao napraviti drugačije. Sto puta sam joj pokušao objasniti da nešto gradimo zajedno, promijenio sam posao zbog nje, odlazio sam u nabavku, vikendom kuhao, preuzeo brigu o djetetu…
Mislila sam na noć nestanka: biste li, da ste znali što će se dogoditi, zatvorili vrata i pokušali zaustaviti Marijanu da izađe iz stana?
A kako? Pa da opet fizički nasrne na mene. Ja imam dvoje djece u stanu, ne mogu krenuti za njom. Ona je znala odlaziti od kuće. Zadnjih nekoliko dana sam toliko bio izmučen da sam od nas digao ruke.