Kada sam mužu rekla namjere, bio je malo skeptičan, međutim, danas su svi ponosni na mene i moj posao, istakla je Trako
Supruga, majka i nana Edina Trako, 43-godišnjakinja iz okoline Viteza, primjer je kako hrabrost, predanost i odlučnost mogu rezultirati iznimnim uspjehom. Ova hrabra žena svako jutro u 6.20 sati autobusom put Viteza i Travnika vozi mnoge na posao, ali i djecu u školu.
Nije odustajala
Kako je za „Avaz“ kazala Trako, još kao djevojka sanjala je da će voziti autobus i od svog cilja nije odustajala. Kaže da napokon živi svoj dugogodišnji san.
– Uvijek sam govorila kako ću položiti vozački da vozim autobus. Međutim, završila sam školu, udala se, došlo je jedno dijete, drugo, pa treće, i to me malo omelo, ali nikada nisam gubila nadu da ću jednoga dana da položim sve kategorije i ostvarim želju. Stalno sam u društvu govorila da ću polagati sve kategorije, a oni su se na to samo smijali. Nisam odustajala – kazala je Trako.
Ispričala nam je kako je došla do vozačke, posla i kako su na sve to reagirali putnici i njena porodica.
– Radila sam u jednoj firmi i ta plaća je išla u kućni budžet, sve dodatne poslove koje sam uz taj posao radila, novac je išao u tzv. fond za vozačku dozvolu. Morala sam tako raditi gotovo dvije godine kako bih sakupila dovoljno da položim sve kategorije. Uspjela sam i nakon toga su za mene čuli u firmi „TravnikTrans“, pozvali me i ponudili mi posao… I, evo, do danas sam tu – ispričala je Trako.
Pozitivne reakcije
Putnicima je, priča, bilo na početku čudno kada uđu u autobus i vide ženu za volanom, ali su se s vremenom navikli.
– Reakcije putnika su bile pozitivne. Nisam osjetila, što se tiče putnika, da su uplašeni što ih vozi žena. Ispočetka, kada sam mužu rekla namjere, bio je malo skeptičan, kao ko će te zaposliti, međutim, danas su svi ponosni na mene i moj posao – istakla je Edina.
Dodala je da je sretna, ali i zadovoljna jer radi posao koji voli – vozi autobus.
Razbila predrasude
Edina Trako svakog dana, osim nedjelje, napravi pet vožnji na relaciji Kruščica – Travnik – Kruščica. Prva vožnja joj je u 6.20 sati ujutro, a posljednja u 19.15 sati iz Travnika, kada srednjoškolce iz druge smjene vraća kući. Iako je posao iscrpljujući, na licu nema umora, samo osmijeh, vedar duh i želja da odgovorno i na vrijeme preveze putnike sa i do odredišta. Smatra da je dobrim dijelom razbila predrasude o ženama u BiH.
– Sve žena može. Imati brak i djecu, raditi kod kuće, šest dana sjediti za volanom i opet sve stići. Organizacija je pola posla – navela je Edina.