Svaki komentar je suvišan, dopisivanje profesorice i učenika

Neurodegenerativni poremećaji i bolesti (engl. Neurodegenerative disorders and diseases: NDDs) obuhvaćaju širok raspon zdravstvenih stanja u kojima primarno dolazi do oštećenja osnovnih jedinica živčanog sustava – neurona. Kao i sve ostale stanice, neuroni imaju jezgru, stanične organele i staničnu ovojnicu, ali i ogranke pomoću kojih se prenose informacije kroz živčani sustav – dendrite te aksone preko kojih šalju informacije. Aksone jednog dijela neurona obavija mijelinska ovojnica koja omogućava bržu izmjenu informacija između živčanih stanica. Starenjem, u srednjoj i kasnoj odrasloj dobi, smanjuje se broj aktivnih neurona i dolazi do postupnoga gubitka mijelinske ovojnice, zbog čega osobe starije životne dobi češće imaju teškoća s pamćenjem, koncentracijom, kretanjem i finom motorikom.

Definirano je više od 600 poremećaja koji zahvaćaju živčani sustav, među koje ubrajamo i Alzheimerovu bolest i ostale demencije, Parkinsonovu i Huntingtonovu bolest, moždane tumore, spinocerebelarnu ataksiju, spinalno mišićnu atrofiju, encefalitis, hidrocefalus, epilepsiju, moždani udar, različite genetske bolesti živčanog sustava, multiplu sklerozu, autizam i cijeli spektar pervazivnih razvojnih poremećaja, kao i bolesti motornih neurona, poput amiotrofične lateralne skleroze (ALS), prionske bolesti i dr. S obzirom na to da živčane stanice nemaju sposobnost diobe, u trenutku kad su oštećene ili “umru” ne mogu se zamijeniti novim stanicama, što dugoročno uzrokuje probleme s kretanjem i koordinacijom pokreta (ataksija) ili mentalne smetnje (demencija).

S obzirom na to da je pojavnost navedenih bolesti u stalnom porastu, one su predmet sve većeg broja znanstvenih istraživanja koja pronalaze mnoge poveznice u mehanizmu nastanka neurodegenerativnih oboljenja. Upravo su ta saznanja dovela do mogućnosti korištenja jedinstvenog terapeutskog pristupa u različitim neurodegenerativnim stanjima.

Među novijim i sve korištenijim metodama adjuvantnog liječenja i prevencije spominje se mikronutricijska terapija, odnosno djelovanje više biološki aktivnih spojeva čiji je povoljan učinak na živčani sustav već otprije poznat. Kliničke studije provedene suplementiranjem kurkuminoidima, ružmarinskom kiselinom, resveratrolom, acetil-L-karnitinom, kolinom, vitaminom D i omega-3 polinezasićenim masnim kiselinama pokazuju ohrabrujuće terapeutske rezultate u usporavanju napredovanja neurodegenerativnih bolesti, od kroničnih poput Alzheimerove pa sve do akutno uzrokovanih, npr. traumatskih moždanih ozljeda.

Veliku ulogu u razvoju i održavanju vitalnosti našeg živčanog sustava imaju polinezasićene masne kiseline, odnosno njihova podskupina omega-3 masnih kiselina, gdje se najviše spominju i ističu dugolančane višestruko nezasićene masne kiseline, eikozapentanoična masna kiselina (EPA 20: 5) i dokosaheksanoična masna kiselina (DHA 22: 6) kojoj se pridaje najveća pozornost u kontekstu strukturne izgradnje i djelovanja na neurološki sustav. Polinezasićene masne kiseline izgrađuju moždanu ovojnicu i mrežnicu oka, izgrađuju mijelinsku ovojnicu (čime pogoduju prijenosu signala), a sudjeluju i u metabolizmu monoamina koji pridonose boljem raspoloženju.

Obnova živčanih stanica, sinaptogeneza i neurogeneza ključni su procesi u prevenciji i liječenju neurodegenerativnih oboljenja, a ovise o mnogim čimbenicima, među kojima se kao nutrijent posebno ističe dokosaheksaenoična kiselina (DHA), najzastupljenija omega-3 polinezasićena masna kiselina u živčanom sustavu. Uz protuupalno i antioksidativno djelovanje, DHA ubrzava formiranje sinaptičke membrane koja omogućuje prijenos živčanog signala i gradivni je element membrane stanica živčanog sustava.

Dijetetski modeli poput mediteranske i japanske prehrane, najbogatiji su prirodnim izvorima DHA, zbog čega su i najbolji prehrambeni odabir u smislu nutritivne prevencije i dijetoterapije neurodegenerativnih bolesti

U posljednje vrijeme bilježi se porast istraživanja koja se bave povezanošću polinezasićenih masnih kiselina i mentalnoga zdravlja. S obzirom na to da su istraživanja u tom području u začecima, rezultati su za sada kontradiktorni pa je potrebno pričekati još neko vrijeme i provesti dodatna istraživanja kako bi se dobila potpunija slika. Važnost i djelovanje polinezasićenih masnih kiselina (PUFA) istražuje se kod ADHD-a, poremećaja iz autističnog spektra, poremećaja raspoloženja poput depresije te psihoza poput shizofrenije. Nedostatak PUFA povezan je i s oslabljenom kognitivnom funkcijom u starijoj dobi, odnosno s ubrzanim kognitivnim propadanjem, što se može manifestirati razvojem demencije. Neke studije upozoravaju na važnost odgovarajuće prehrane bogate omegama u svrhu odgađanja ili izbjegavanja početka kognitivnog propadanja u slučaju demencije i Alzheimerove bolesti.

Prirodni izvori omega-3 manih kiselina u prvome su redu riba, morske životinje i biljni izvori poput sjemenki lana i algi. U današnje vrijeme te masne kiseline više se suplementiraju u preventivne i terapeutske svrhe nego što se unose hranom. Naime, unatoč prehrambenoj edukaciji i javnozdravstvenim akcijama podizanja svijesti o važnosti konzumacije ribe, većina populacije danas ne unosi dovoljno omega-3 masnih kiselina, zbog čega je farmaceutska industrija pred izazovom kreiranja održivih i učinkovitih dodataka omega-3 iz različitih izvora.

U suplementacijske svrhe koriste se omega-3 višestruko nezasićene masne kiseline (n-3 PUFA) podrijetlom iz morskih životinja. To su u prvome redu riblja ulja, ali i ulje krila (koje se sve više istražuje), alge i cijanobakterije, tj. mikroalge (npr. Spirulina platensis i Chlorella sp). Najpoznatiji i najistraživaniji morski izvor PUFA upravo je riblje ulje i ulje jetre bakalara, ali i tune, lososa i ostalih riba hladnih sjevernih mora. EPA i DHA u tim se izvorima nalaze u obliku triglicerida ili etilestera, no poznato je da u prirodi te masne kiseline postoje i u biološki iskoristivijem obliku fosfolipida koji se direktno apsorbira u probavnom sustavu. Konkretno, u toj formi nalaze se u antarktičkom krilu, račiću nalik planktonu. Ulje krila sadrži DHA u obliku DHA-lizofosfatidilkolina koji je preferirani oblik potreban mozgu. Iako su potrebna dodatna istraživanja, može se reći kako je ulje krila pogodan izvor PUFA s velikim stupnjem iskoristivosti i pridruženim antioksidativnim potencijalom.

Dijetetski modeli poput mediteranske i japanske prehrane, najbogatiji su prirodnim izvorima DHA, zbog čega su i najbolji prehrambeni odabir u smislu nutritivne prevencije i dijetoterapije neurodegenerativnih bolesti. Uz izvore nezasićenih masnih kiselina, navedeni modeli prehrane obiluju antioksidansima i biološki aktivnim tvarima iz sezonskog povrća, voća i začina. Na temelju individualnog nutricionističkog pristupa i uzimajući u obzir podneblje u kojem živimo, za osobe koje boluju od neurodegenerativnih bolesti mediteranska prehrana svakako bi bila odgovarajuća nutritivna potpora. Pokazalo se kako osobe starije životne dobi s područja Mediterana postižu visoke rezultate u mjerenjima kognitivnih sposobnosti, što se u određenoj mjeri pripisuje i mediteranskoj prehrani.

Pravilna i uravnotežena prehrana ključ je kvalitetnog života, a odabirom raznolikih namirnica osigurat će se optimalan unos energije (ugljikohidrata i masti), bjelančevina, vitamina i minerala te zadovoljiti nutritivne potrebe organizma i očuvati psihofizička stabilnost.

Podneblje u kojem živimo daje nam jedinstvenu prednost jer osigurava namirnice koje Zapad, tvorac “instant hrane”, iznimno cijeni i skupo plaća. Mediteranska prehrana temelji se na sezonskim, neprerađenim namirnicama i “siromašnim” jelima.

Djelovanje polinezasićenih masnih kiselina istražuje se kod ADHD-a, poremećaja raspoloženja i psihoza. Nedostatak PUFA povezan je i s oslabljenom kognitivnom funkcijom u starijoj dobi

Svakodnevni izvor energije najmanje je jedan obrok u kojemu su prilog složeni ugljikohidrati poput tjestenine, riže, kukuruzne krupice, ječma ili krumpira. Kombinacijom mahunarki, žitarica i sezonskog povrća, u formi variva, nekoliko puta tjedno, kvalitetno se zamjenjuje meso. Jaja, mlijeko i mliječni proizvodi te voće i gorko povrće (cikorija, radič, rikola, raštika) neizostavan su dio svakodnevne prehrane, a riba, osobito plava, na repertoaru je barem dva puta tjedno. Baza pripreme jela, kako slanih, tako i slatkih, je ekstra djevičansko maslinovo ulje, a perad i crveno meso na stolu su dva puta tjedno, najčešće na lešo u povrtno-mesnim juhama te u vidu suhomesnatih proizvoda (pršut, panceta).

Princip mediteranske kuhinje su jednostavna jela, no uvijek začinjena protuupalnim mediteranskim biljem poput bosiljka, ružmarina, lovora ili origana. Preporuka je i čašica crnog vina bogata polifenolima, koja se konzumira svakodnevno nakon objeda. Blaguje se polako, za stolom, s obitelji i prijateljima, a kratki odmor nakon glavnog obroka vrijeme je probavljanja hrane i punjenja baterija.

Uz vitaminsko-mineralno bogatstvo, domaće sezonsko voće i povrće odličan su izvor dijetalnih vlakana, toliko neprisutnih u prehrani industrijaliziranih zemalja. Umjerena konzumacija mesa, mlijeka i mliječnih proizvoda formira prehranu s niskim udjelom zasićenih masti, a konzumacija plave ribe i maslinova ulja stvara optimalan unos i omjer omega-3, omega-6 i omega-9 nezasićenih masnih kiselina, što je ključni nutritivni faktor u očuvanju neurološkog zdravlja.

Odgovarajuće doze DHA u prevenciji i liječenju neurodegenerativnih bolesti mogle bi se postići upravo kombinacijom odgovarajuće prehrane koja sadrži prirodne izvore te kontroliranim uzimanjem dodataka prehrani jer je sinergijski učinak svih komponenti hrane važan čimbenik bolje djelotvornosti pojedinog nutrijenta, što vrijedi i za učinak DHA na živčani sustav, o čemu će zasigurno biti provedeno još mnogo znanstvenih istraživanja.