U braku sam 5 godina i našao sam ljubavnicu, mlada

Zatvor stolice je česta pojava koja pogađa ljude svih dobnih skupina. Javlja se kada pražnjenje crijeva postane rjeđe, a stolica otežana. Najčešće se događa zbog nedovoljnog unosa vlakana, promjena u prehrani ili rutini te premalo kretanja.

Tvrda stolica može se javiti naglo ili se periodično ponavlja, a vrlo često problem može trajati i kroz dulje vrijeme.

Problem pražnjenja stolice manifestira se kao otežano pražnjenje crijeva ili se ono događa rjeđe nego što je uobičajeno. U tom smislu razlikujemo i nekoliko pojmova koji se međusobno isprepliću:

• zatvor stolice – nedostatak urednog pražnjenja crijeva
• konstipacija – pojam je koji podrazumijeva manje od tri pražnjenja crijeva tjedno i odnosi se na otežano pražnjenje suhe i tvrde stolice. Ostale značajke uključuju otežano i bolno pražnjenje, teži feces i osjećaj da crijeva nisu u potpunosti ispražnjena.
• opstipacija – izraz je koji se često spominje u svakodnevnom govoru, a predstavlja potpuni izostanak spontanog pražnjenja crijeva. U tom slučaju možete osjećati pritisak kao da morate obaviti nuždu, mogući su bolovi u trbuhu ili završnom dijelu debelog crijeva (rektumu) te nadutost, mučnina ili povraćanje.

Uvažavajući navedene definicije, postavlja se pitanje što je to zapravo uredno pražnjenje crijeva? Veliki broj ljudi (osobito starije životne dobi) smatra da bi trebali imati stolicu svakodnevno i ukoliko se to ne dogodi odmah posežu za pripravcima koji bi im trebali pomoći. No, svaki organizam je različit pa je tako i probava specifična kod svakog pojedinca.

Koliko je stolica učestala uvelike varira od osobe do osobe. Neke osobe imaju stolicu i po nekoliko puta dnevno, a neke druge samo jednom do dva puta tjedno. Stoga možemo reći da se normalnim pražnjenjem smatra raspon od jedne do tri stolice dnevno do jedne stolice u tri dana. S druge strane kažemo da osoba ima zatvor ukoliko je pražnjenje rjeđe od tri puta tjedno. Kod težih oblika pražnjenje može biti i samo jednom tjedno.

Kakav god bio obrazac pražnjenja crijeva, on je za svaku osobu jedinstven i normalan sve dok nema previše udaljavanja od istog. Ipak, neovisno o obrascu pražnjenja crijeva, jedno je sigurno – što više vremena prolazi između dva pražnjenja to ono postaje teže.

Razlikujemo dvije glavne vrste zatvora stolice:

• primarni zatvor stolice – javlja se bez jasnog uzroka. Ponekad se naziva “funkcionalni” ili “idiopatski” zatvor, što potvrđuju da je zatvor primarni medicinski problem, a ne simptom neke druge temeljne bolesti.
• sekundarni zatvor stolice – može biti rezultat utjecaja niza životnih čimbenika, posljedica neke temeljne bolesti ili nuspojava nekih lijekova.

Zatvor predstavlja veliki problem u populaciji, čemu svjedoči podatak da, u nekom trenutku života, pogađa 20 do 30 posto opće populacije razvijenih zemalja. Ako u obzir uzmemo populaciju Hrvatske to bi značilo da se s tim problemom susreće čak oko 900.000 ljudi.

Većina osoba koje pate od ovog problema ne traži pomoć liječnika nego traže savjet ljekarnika i same se liječe. Problem se češće javlja kod žena i raste s dobi (procjenjuje se da zatvor ima svaka treća osoba starija od 65 godina).

Dok se hrana kreće kroz probavni sustav iz nje se apsorbiraju hranjive tvari. Djelomično probavljena hrana (ostaci) iz tankog crijeva prelazi u debelo crijevo.

Glavna zadaća debelog crijeva je apsorpcija vode iz ostataka hrane i formiranje stolice (feces) koja se uz pomoć kontrakcija debelog crijeva eliminira kroz analni otvor. Ako zbog presporog kretanja stolica predugo ostane u debelom crijevu, apsorbira se previše vode zbog čega stolica postaje tvrđa i teže prolazi.

Ljudi mogu doživjeti zatvor stolice zbog hrane koju jedu ili izbjegavaju, izbora načina života, lijekova koje uzimaju ili nekih medicinskih i zdravstvena stanja. Mnogima je uzrok kroničnog zatvora nepoznat – poznato kao kronični idiopatski zatvor.

Uobičajeni uzroci zatvora stolice

• konzumiranje hrane s malo vlakana – prilikom prolaska kroz probavni sustav, topljiva vlakna se otapaju u vodi i stvaraju mekani materijal nalik gelu, dok netopljiva vlakna zadržavaju većinu svoje strukture. Obje vrste vlakana spajaju se sa stolicom, povećavajući njezinu težinu i veličinu, ali i omekšavaju je što olakšava prolazak kroz rektum.
• konzumiranje velike količine mesa i mliječnih proizvoda
• nedovoljan unos tekućine
• manjak tjelesne aktivnosti
• promjena rutine – putovanje, vrsta prehrane, vrijeme kad se jede itd.
• stres
• susprezanje nagona za pražnjenjem stolice – što se defekacija više odgađa to će stolica biti više suha i tvrda, a povećava se i rizik fekalne impakcije (pretjerano nakupljanja stolice u rektumu i anusu)
• prekomjerna upotreba laksativa – laksativi mogu pomoći pri pražnjenju crijeva, no redovita uporaba određenih laksativa dovodi do navikavanja na njihovo djelovanje. To može dovesti do toga da osoba treba veće doze da bi postigla isti učinak ili nastavi uzimati laksative kada ih više ne treba. Drugim riječima, laksativi mogu stvoriti naviku – osobito stimulirajući laksativi. To znači da što je osoba više ovisna o laksativima, to je veći rizik od zatvora kada ih prestane koristiti. Pretjerana uporaba laksativa također može dovesti do dehidracije, neravnoteže elektrolita ili oštećenje unutarnjih organa. Neke od ovih komplikacija mogu postati opasne po život. Iz tog razloga, prije početka korištenja laksativa uputno je savjetovati se sa zdravstvenim radnikom.
• starija dob – zatvor stolice pogađa otprilike jednu trećinu osoba u dobi od 60 i više godina.

Lijekovi koji kao nuspojavu imaju zatvor stolice

• lijekovi iz kategorije opioidnih lijekova za ublažavanje bolova, nesteroidnih protuupalnih lijekova, antidepresiva, antacida, antihistaminika, psihijatrijskih lijekova, antikonvulziva, antihipertenziva, diuretika itd., tablete željeza

Neka medicinska i zdravstvena stanja koja mogu uzrokovati zatvor stolice

• stanja koja uključuju hormonsku funkciju, elektrolite ili funkciju bubrega: nedovoljno aktivna štitnjača (hipotireoza); višak kalcija u krvi (hiperkalcemija) zbog prekomjerne aktivnosti paratireoidnih žlijezda, nekih lijekova, raka (pluća, dojke, multipli mijelom) ili drugih uzroka; dijabetes; uremija
• rak debelog crijeva
• sindrom iritabilnog crijeva
• divertikuloza crijeva – pojava vrećastih izbočenja (divertikula) u stijenci debelog crijeva zbog slabljenja mišićnog sloja stijenke
• opstrukcija crijeva
• sindrom lijenih crijeva – poremećaj u provođenju živčanih impulsa u stijenci debelog crijeva zbog čega se ono slabo kontrahira i zadržava stolicu Usporen metabolizam i lijena crijeva češće se javljaju kod dulje primjene laksativa, jer dolazi do stvaranja navike, zbog čega crijeva ne mogu samostalno raditi.
• defekt u koordinaciji mišića dna zdjelice koji podupiru organe u zdjelici i donjem dijelu trbuha i potrebni su za pražnjenje stolice
• strukturalni i funkcionalni poremećaji u probavnom sustavu
• neurološki poremećaji – ozljeda leđne moždine, multipla skleroza, Parkinsonova bolest, moždani udar
• bolesti koje zahvaćaju više organa – npr. amiloidoza, lupus, sklerodermija
• trudnoća – najčešće se javlja od drugog tromjesečja i prema kraju trudnoće intenzivira. Saznajte više o zatvoru stolice u trudnoći.

Zatvor stolice u djetinjstvu česta je pojava, osobito u dobi između druge i treće godine kada djeca se djeca navikavaju na kalicu.

Dijete ima zatvor ako:

• nije imalo stolicu najmanje tri puta u prethodnom tjednu
• stolica je velika i tvrda
• stolica je u formi malih kuglica
• napinje se tijekom pražnjenja ili ih boli (bolno pražnjenje može navesti dijete da se suzdržava od pražnjenja, a to može pokrenuti začarani krug – što se više suzdržava to je zatvor stolice jače izražen)
• pojavljuje se malo krvi nakon pražnjenja
• ima slab apetit ili bolove u trbuhu koji prestaju nakon pražnjenja
• ima zaprljane gaćice – također mogu biti znak zatvora (tekuća stolica može curiti oko tvrdog središnjeg dijela).

Neki od mogućih uzroka opstipacije kod djece:

• nedovoljan unos hrane bogate vlaknima poput voća i povrća
• nedovoljan unos tekućine
• osjećaj pritiska ili redovito prekidanje tijekom sjedenja na kahlici
• osjećaj tjeskobe (dolazak prinove, polazak u jaslice ili vrtić, selidba…).

Što dulje dijete ima zatvor, to je teže uspostaviti redovito pražnjenje, stoga treba što prije potražiti pomoć. Saznajte više o zatvoru stolice kod djece.

Iako se simptomi mogu razlikovati odo osobe do osobe, najčešći simptomi zatvora stolice uključuju:

• manje od tri stolice tjedno
• suha, tvrda i/ili kvrgava stolica
• bolovi ili grčevi u trbuhu
• nadutost, mučnina, nelagoda
• slabljenje apetita i žgaravica
• umor i slabost (jer se tijelo ne oslobađa od toksina)
• bolno napinjanje i osjećaj punoće i pritiska u rektumu
• osjećaj nedovoljnog pražnjenja.

Kronična, neliječena konstipacija može dovesti do komplikacija:

• hemoroidi – nabrekle krvne žile unutar i oko anusa i donjeg dijela rektuma
• analne fisure – pukotine na pukotine na koži oko anusa koje nastaju kada tvrda stolica rasteže mišić kružni mišić na anusu. Može rezultirati rektalnim krvarenjem.
• rektalno krvarenje – odnosi se na krv koja dolazi iz anusa, obično zbog hemoroida i prejakog naprezanja
• divertikulitis – infekcija vrećastih proširenja na stijenci debelog crijeva zbog u njima zarobljene i inficirane stolice)
• fekalna impakcija – uglavnom se javlja kod djece i starijih osoba. Zbog nakupljanja stolice u rektumu i anusu, tvrda stolica tako čvrsto stisne rektum da normalne kontrakcije debelog crijeva nije dovoljno za izbacivanje stolice.
• oštećenje mišića dna zdjelice uslijed naprezanja radi pokretanja crijeva – kako ovi mišići pomažu i u kontroli mokraćnog mjehura, previše naprezanja tijekom dugog vremenskog razdoblja može uzrokovati curenje mokraće iz mokraćnog mjehura (stresna urinarna inkontinencija)
• prolaps rektuma – stanje u kojem se dio rektuma odvoji i strši kroz analni otvor. Može se pojaviti zbog opetovanog naprezanja tijekom pražnjenja stolice.

Uzimanje povijesti bolesti uključuje pitanja vezana uz:

• sadašnje i prošle bolesti/zdravstvena stanja, gubitak na težini ili debljanje, prethodne operacije na probavnom sustavu, obiteljsku situaciju (ima li netko u obitelji zatvor, neku bolest probavnog sustav ili povijest raka debelog crijeva), jeste li već bili na kolonoskopiji, uzimate li sredstva protiv zatvora i koja…
• stolicu – učestalost, konzistencija (izgled), primjese krvi
• trajanje simptoma
• prehrambene navike, unos tekućine, naviku vježbanja

Fizikalni pregled uključuje palpaciju trbušne stijenke radi procjene bolnosti, osjetljivosti i eventualnog postojanja otekline te osluškivanje crijevnih kretnji (peristaltike) stetoskopom. Može uključivati i digitorektalni pregled koji služi za procjenu tonusa mišića koji zatvaraju analni otvor te orijentacijsku provjeru postojanja bilo kakve mase ili problema koji se mogu napipati prstom.

U ovisnosti o simptomima, povijesti bolesti i općem zdravstvenom stanju, daljnji dijagnostički postupak može dodatno uključivati:

• laboratorijske testove – testovi krvi, mokraće i stolice
• rendgenske pretrage – rendgen abdomena nativno (bez kontrasta), pasaža crijeva (rtg pregled tankog crijeva kojim se prati prolazak kontrastnog sredstva – kreda, barijeva kaša – kroz jednjak, želudac i cijelo tanko crijevo)
• radiološke slikovne pretrage abdomena – kompjutorizirana tomografija (CT), magnetska rezonancija (MRI)
• endoskopske pretrage – kolonoskopija – postupak umetanja kolonoskopa (duge, fleksibilne i osvijetljene cijevi) kroz rektum u debelo crijevo. Omogućuje pregled sluznice cijelog debelog crijeva i može pomoći u prepoznavanju abnormalnih izraslina, upaljenog tkiva, čireva i krvarenja. Ujedno omogućuje uzimanje uzorka tkiva (biopsija) za daljnje ispitivanje, odnosno uklanjanje eventualnih izraslina kao što su polipi.
• ostale pretrage po potrebi.

Zatvor stolice može biti privremena situacija ili dugotrajan problem i znak ozbiljnijeg stanja. Budi siguran. Posjetite svog liječnika, osobito ako ste primijetili promjenu u svom uzorku crijeva ili ako vašim životom upravljaju vaša crijeva.

Liječničku pomoć potražite u sljedećim situacijama:

• zatvor stolice je za vas novi problem
• imate zatvor i ne popravlja se s liječenjem
• zatvor stolice traje više od tri tjedna
• primjećujete krv u stolici
• stolica je tamna, boje katrana
• gubite na težini
• stalno ste umorni
• ·imate jake bolove u trbuhu
• imate jaku bol pri pražnjenju crijeva
• bol se nastavlja i nakon pokušaja pražnjenja ili se pogoršava
• simptomi se ne poboljšavaju ili se čak i pogoršavaju nakon pokušaja samoliječenja, uključujući i primjenu laksativa
• veličina, oblik i konzistencija vaše stolice dramatično su se promijenili
• zatvor stolice se izmjenjuje s proljevom.

SAMOLIJEČENJE

Zatvor je neugodan i ima niz mogućih temeljnih uzroka. Međutim, blagi do umjereni zatvor stolice u većini slučajeva moguće je riješiti u kućnim uvjetima na prirodan način – promjenom prehrane i načina života. Stoga briga o sebi počinje analizom stila života i prehrambenih navika, odbacivanjem loših navika i unošenjem promjena u svoju svakodnevicu.

Unijeti promjene u svoju prehranu. Da bi se loša probava što prije riješila potrebno je prije svega uravnotežiti prehranu, a to podrazumijeva:

• Unositi dovoljno tekućine – dnevno treba piti 1,5 do 2 litre nezaslađene tekućine, poput vode, kako bi se tijelo hidratiziralo. Gazirana voda može biti još učinkovitija u ublažavanju zatvora. Jedan od pokazatelja unosite li u organizam dovoljno tekućine može biti i boja mokraće – normalna boja mokraće je blijedo žuta, tamnija boja upućuje na dehidraciju, a bezbojna mokraća može značiti preveliki unos tekućine.
• Ograničiti konzumaciju pića koja sadrže kofein i alkohol – razlog je taj što mogu uzrokovati dehidraciju. Ipak, treba znati da, kod nekih osoba, kava može pomoći u ublažavanju zatvora stimulirajući mišiće u crijevima. Kava također može sadržavati male količine topljivih vlakana.
• Smanjiti unos prerađene hrane (npr. suhomesnatih proizvoda), soli i šećera.
• Izbjegavati mliječne proizvode – kod ljudi koji ih ne podnose, konzumacija mliječnih proizvoda može uzrokovati zatvor zbog učinka na rad crijeva. To uključuje djecu koja ne podnose proteine kravljeg mlijeka i odrasle s intolerancijom na laktozu. U ovo slučaju, uklanjanje mliječnih proizvoda iz prehrane može pomoći u ublažavanju simptoma.
• Povećati unos hrane bogate vlaknima – u ovu kategoriju spadaju sirovo voće (posebno bobičasto voće, breskve, marelice, šljive i grožđice) i povrće, cjelovite žitarice (zob, integralna riža, kvinoja, ječam i raž), suhe šljive, mekinje, orašasti plodovi, sjemenke, grah, leća, slanutak i druge mahunarke (mahunarke mogu biti uzrok nadutosti pa ih treba ograničiti ako se ne podnose dobro). Vlakna utječu na pokretljivost crijeva i potiču redovito pražnjenje, osobito ako se kombiniraju s odgovarajućom hidratacijom. Dijetalna vlakna se općenito dijele dvije kategorije: netopljiva i topljiva. Netopljiva vlakna, koja nalazimo u pšeničnim mekinjama, povrću i cjelovitim žitaricama, povećavaju masu stolice i mogu pomoći da ona brže i lakše prođe kroz probavni sustav. Topljiva vlakna, koja su prisutna u zobenim mekinjama, ječmu, orašastim plodovima, sjemenkama, grahu, leći i grašku, kao i nekom voću i povrću, upijaju vodu i tvore pastu sličnu gelu, koja omekšava stolicu i poboljšava njezinu konzistenciju. Topljiva vlakna koja se ne mogu fermentirati, poput psiliuma, najbolji su izbor za liječenje zatvora. Uzimajući u obzir karakteristike, trebalo bi težiti konzumiranju mješavine topljivih i netopljivih vlakana. Ukupni preporučeni unos vlakana dnevno je 25 g za žene i 38 g za muškarce.
• Jesti probiotičku hranu ili uzimati probiotičke dodatke prehrani – probiotici su žive, korisne bakterije koje se prirodno nalaze u crijevima, a uključuju bifidobakterije i laktobacile. Mogu pomoći u sprječavanju kroničnog zatvora, posebno u situaciji kad postoji neravnoteža bakterija u crijevima. Priča o probioticima nije potpuna bez prebiotika koji nisu živi organizmi nego neprobavljiva ugljikohidratna vlakna (biljna vlakna, inulin, fruktooligosaharidi) i ostaci nakon razgradnje stanica, koji pospješuju rast i razvoj dobrih bakterija, odnosno hrana su probioticima. Prisutni su u hrani bogatoj vlaknima kao što su voće, povrće i cjelovite žitarice, a ljudsko tijelo ih ne može probaviti. I probiotici i prebiotici omogućavaju razvoj zdravih bakterija i mikroorganizama koji podržavaju crijeva i pomažu probavi.
• Obroci trebaju biti manji i češći – na taj način se postiže bolji metabolizam i smanjuje mogućnost otežanog i neredovitog pražnjenja crijeva.

Voditi dnevnik prehrane. Izdvojiti namirnice koje izazivaju zatvor

Pojačati tjelesnu aktivnost. Kako je sjedilački način života jedan od čimbenika rizika za pojavu zatvora stolice, uputno je što više se kretati i vježbati (barem 30 minuta dnevno najmanje pet puta tjedno), jer su pomicanjem tijela i mišići u stijenjci crijeva aktivniji. Ukoliko nemate puno vremena za vježbanje, od pomoći može biti i nekoliko kraćih (po 10 do 15 minuta) šetnji dnevno. Svakako je važno pričekati s kretanjem barem sat vremena nakon obroka kako bi se dio obroka probavio prije aktivnosti.
Poboljšati toaletnu rutinu. Ukoliko se refleks pražnjenja učestalo ignorira može doći do njegova slabljenja i pojave zatvora ili pogoršanja već postojećeg. Stoga je jako važno:

• ne susprezati niti odgađati nagon za defekacijom
• pridržavati se uobičajenog vremena i mjesta te si dati dovoljno vremena za opuštanje
• na WC školjci: način sjedenja može olakšati pražnjenje crijeva (npr. podizanje stopala tako da su koljena iznad razine kukova, naginjanje unatrag i sl.); ne čitati novine niti koristiti mobilni telefon ili druge uređaje.

Po potrebi uzeti vrlo blagi laksativ.  Korištenje laksativa trebalo bi razmotriti samo ako promjena načina života nije pomogla. Neki laksativi dostupni su u slobodnoj prodaji, dok su drugi dostupni na recept, a razlikuju se i prema mehanizmu djelovanja:

• osmotski laksativi – omekšavaju stolicu povlačenjem vode iz okolnih tkiva u probavni sustav (npr. laktuloza, magnezijev citrat itd.)
• omekšivači stolice – sadrže ulja za omekšavanje stolice i olakšavanje njezin prolaza kroz crijeva. Sigurni su za većinu osoba, uključujući trudnice i starije osobe
• laksativi koji povećavaju volumen – laksativi na bazi vlakana koji povećavaju sadržaj vode u stolici
• stimulirajući laksativi – stimuliraju živce u crijevima da ubrzaju rad crijeva.

Pri odabiru uputno je savjetovati se sa svojim ljekarnikom ili liječnikom jer se laksativi međusobno razlikuju prema mehanizmu djelovanja. Laksative ne koristiti dulje od dva tjedna bez savjetovanja s liječnikom, jer pretjerana uporaba može pogoršati simptome.

ANALIZA LIJEKOVA I DODATAKA PREHRANI KOJI SE UZIMAJU

U razgovoru s liječnikom navesti koje sve lijekove i/ili dodatke prehrani uzimate jer neki od tih proizvoda mogu uzrokovati zatvor. U tom slučaju liječnik može promijeniti dozu postojećeg lijeka ili prijeći na drugi lijek ili zatražiti da prestanete uzimati neki dodatak prehrani.

Nikada nemojte na svoju ruku prestati uzimati lijekove prije savjetovanja s liječnikom.

RECEPTNI LIJEKOVI PROTIV ZATVORA STOLICE

Liječnik može propisati i ovakav vid liječenja te preporučiti lijek koji bi mogao najbolje djelovati na temelju rezultata pretraga.

DRUGE OPCIJE

Od ostalih opcija na raspolaganju su:

• operativni zahvat – može biti rješenje u slučaju postojanja strukturalnih problema u debelom crijevu (npr. začepljenje debelog crijeva, suženje dijela crijeva, pukotinu u anusu ili analna fisura, itd.), patoloških stanja kao što je karcinom debelog crijeva itd.
• klistir – umetanje tekućine u rektum kako bi se povećao sadržaj vode i stimulirala peristaltika te potaknuo nagon za pražnjenjem stolice
• ručna manipulacija – ručno uklanjanje izmeta
• liječenje kroničnog stanja (kao što je sindrom iritabilnog crijeva ili neka druga kronična bolest).

U mnogim slučajevima zatvor stolice je moguće spriječiti. U tom smislu treba koristiti sve prethodno navedene prirodne metode samoliječenja koje se koriste za rješavanje zatvora.

Ukratko, savjetuje se:

• ne susprezati niti odgađati nagon za defekacijom, pridržavati se uobičajenog vremena i mjesta te si dati dovoljno vremena za opuštanje
• unositi dovoljno tekućine
• ograničiti konzumaciju pića koja sadrže kofein i alkohol
• smanjiti unos prerađene hrane (npr. suhomesnatih proizvoda), soli i šećera
• izbjegavati mliječne proizvode u slučaju intolerancije na laktozu
• povećati unos hrane bogate vlaknima te težiti unosu mješavine topljivih i netopljivih vlakana
• jesti probiotičku hranu ili uzimati probiotičke dodatke prehrani, i ne zaboraviti na prebiotike
• konzumirati hranu kroz manje i češće obroke
• redovito vježbati.