“Udala sam se za dečka koji je 6 godina mlađi od mene, on 23 a ja 29.

Upala zvukovoda (otitis externa, plivačko uho) lokalizirani je upalni proces u zvukovodu koji se može proširiti i na ušku. Bolest je koju u svakodnevnoj otorinolaringološkoj praksi često viđamo, obično lako dijagnosticiramo i liječimo. Međutim, u nekim slučajevima uobičajene terapijske mjere ne rezultiraju brzim izlječenjem, što dovodi do kompliciranja kliničkog tijeka unatoč standardnoj terapiji.

Nastanku osobito pogoduje ljetna sezona kupanja i boravka na otvorenom. Provocirajući događaj najčešće je tuširanje, kupanje (rijeka, more, bazen). Zbog češćeg izlaganja vodi ispire se zaštitni cerumen i smanjuje kiselost kože, što pogoduje razmnožavanju bakterija.

Glavni i vodeći simptom upale zvukovoda je bol u uhu, koja može biti različita karaktera: od tupe boli neodređene lokalizacije do oštre i probadajuće koja se širi prema okolnim strukturama, ili se osjeća samo kao neodređena nelagoda i pritisak na oboljeloj strani.

Popratni svrbež ima glavnu ulogu u daljnjem širenju upale zbog češanja, što dovodi do ponavljanih mikro trauma.

Prisutna je i jaka bolna osjetljivost na bilo kakvu manipulaciju s uškom i zvukovodom, uz karakteristično oskudan cerumen ili njegovu potpunu odsutnost, a katkad dolazi i do slabljenja sluha, obično nakon začepljenja zvukovoda. Upalni sadržaj i sekret mogu biti različite konzistencije, boje i mirisa, ovisno o tipu uzročnika.

Kao reakcija na upalni proces dolazi do povećanja regionalnih limfnih čvorova u području uške.

Daljnjim širenjem neliječene upale javlja se osjetljivost čeljusnog zgloba, zbog čega se može javiti bolnost kod zagriza i oteklina u području podušne žlijezde (parotidna žlijezda, glandula parotis – ispred uške).

Premda rijetko, ali ne i manje važno, klinička slika tvrdokorne kronične upale zvukovoda može zamaskirati maligni proces kože ili potkožnih tkiva zvukovoda.

Prirodnu zaštitu od infekcije zvukovod ponajprije zahvaljuje izgledu uške te dlačicama na njegovu početnom dijelu i zavijenom obliku.

Koža zvukovoda sadrži folikule dlaka i ceruminalne žlijezde, čija je izlučevina cerumen (ušna mast) važan mehanički i kemijski čimbenik u sprječavanju nastanka i širenja upalnog procesa. S obzirom na to da se sastoji od 50 posto vode i 50 posto krutih tvari i soli, dok je svjež, u polutekućem je stanju i svijetložute boje, a stajanjem se stvrdnjava i postaje tamniji. Stvara se postupno i fiziološki odstranjuje tijekom spavanja postrance ili žvakanja.

U fiziološkom smislu cerumen stvara prirodnu barijeru prodoru infekcije, a u mehaničkom podmazuje kožu i štiti je od ozljede. Ima kiseli pH (4-5) koji je nepovoljan za opstanak većine patogena u tom području.

Kritični predisponirajući čimbenik je trauma kože zvukovoda, najčešće zbog nekritične upotrebe štapića s vatom, ali i drugih “instrumenata” koje pacijent svojevoljno koristi za ublažavanje nelagode i/ili svrbeža. Ti postupci dovode do upale na dvojak način: uklanjaju zaštitni sloj cerumena i oštećuju kožu. Dodatni predisponirajući čimbenik je boravak u toplom i vlažnom okolišu.

U nekim situacijama dolazi do poremećaja stvaranja cerumena koji za posljedicu imaju njegovo nakupljanje i stvaranje ceruminalnog čepa. Neki od mogućih razloga su:

• pojačano izlučivanje ceruminalnih žlijezda (hipersekrecija)
• mehanički razlozi (sužen ili nepravilno zavijen zvukovod) koji ometaju otjecanje
• smanjeno izlučivanje ceruminalnih žlijezda (hiposekrecija), što je svojevrsni paradoks: od osušenog sekreta stvara se tanka naslaga ispod koje nastaje novi sloj cerumena, koji ne može iscuriti iz uha, pa se s vremenom stvara čep sa strukturom lukovice.

Kad ceruminalni čep dođe u doticaj s vodom (tuširanje, kupanje, ronjenje), nakuplja vodu i bubri, što dovodi do slabljenja sluha i osjećaja pritiska i začepljenosti uha. Ono što u tom slučaju nikako ne smijete upotrijebiti su štapići s vatom, jer tako možete još dublje potisnuti nabubrelu nakupinu u koštani dio zvukovoda, a u slučaju “snažnije ili nespretnije” intervencije, čak oštetiti kožu i izazvati upalu ili puknuće bubnjića.

Uklanjanjem cerumena, ispiranjem ili upotrebom instrumenata dolazi do površinskih oštećenja kože, prodora mikroba u dublje slojeve, edema i začepljenja izvodnih kanala ceruminalnih žlijezda. Zbog poremećena izlučivanja tih žlijezda nastaje izražena suhoća kože zvukovoda (katkad, paradoksalno, i nakupljanjem cerumena i stvaranjem ceruminalnog čepa). Zbog suhe kože zvukovoda javlja se nelagodan osjećaj zatezanja, a posljedično i svrbeža uha. To se često javlja kod osoba sklonih učestalim upalama srednjeg uha i upalama vanjskog uha koje dovode do poremećaja rada i posljedične atrofije ceruminalnih žlijezda. Slično se događa i kod osoba starije dobi (fiziološka atrofija zbog starosti), žena u klimakteriju (hormonalne promjene) i u slučaju meaboličkih poremećaja (dijabetes, hipovitaminoza) sa sklonošću različitim upalama.

Nerijetko se javlja i preosjetljivost na lokalne preparate, a katkad se može naći i zaostalo strano tijelo. Tako starije osobe u zvukovod često stavljaju vatice, koje s vremenom zaborave, pa nastaje izrazito jaka upala koju je praktički nemoguće riješiti bez mikroskopske toalete zvukovoda i odstranjenja teško vidljivoga stranog tijela.

Potencijalni alergogeni, koji su ujedno i mogući čimbenici u nastanku upale, su i različiti lokalni antibiotici, čak i neki kortikosteroidi, zatim glavica šibice kao instrument za uklanjanje cerumena, šamponi, bojila za kosu i slušna pomagala.

Ne treba zaboraviti ni da različite kožne bolesti, poput seborejičkog dermatitisa, ekcema, akni ili psorijaze, mogu biti lokalizirane u području zvukovoda. Navedene promjene omogućuju lakši prodor patogena i brz nastanak upalne reakcije.

Predispoziciju stvaraju i neke sistemske bolesti, poput anemije, bolesti štitnjače, vitaminskih i drugih metaboličkih deficijencija.

Najčešći uzročnik upale zvukovoda je bakterija Pseudomonas. aeruginosa (u oko 50 posto slučajeva). S manjom učestalošću, kao uzročnici pojavljuju se bakterije roda Staphylococcus i gram-negativni mikroorganizmi (Proteus, Klebsiella, Escherichia).

Gljive su rjeđi uzročnici, a među njima najčešće su Aspergillus i Candida albicans, pogotovo u toplijem podneblju.

Bakterije i gljivice mogu se naseliti nakon ukapavanja nesterilnih sredstava, nečistim rukama ili zbog smanjenog imuniteta.

Jedna od najvažnijih mjera je primjerena toaleta zvukovoda, koja se treba provoditi strpljivo i detaljno, uz dobro osvjetljenje i pregled zvukovoda (idealno uz pomoć mikroskopa) te usisavanje mikropumpicom s aspiratorom. Dobro napravljena toaleta omogućuje potpunu distribuciju lokalno primijenjenog lijeka i smanjuje provocirajući nadražaj na svrbež.

Lokalno liječenje učinkovito je u više od 95 posto slučajeva. Treba uključivati kombinaciju različitih ljekovitih komponenti, antibiotika, kortikosteroida i sastojaka s niskim pH, kao i drugih nespecifičnih tvari, s tim da uspjeh znatno ovisi o pravilnoj i pravodobnoj primjeni odgovarajućeg sredstva.

Ako je zvukovod zbog edema (otekline) slabo prohodan, nužna je neka vrsta dilatacije (širenja), najčešće uvođenjem sterilne krpice na koju se nanosi lijek za lokalnu primjenu, što omogućuje kontakt s oboljelim tkivom već u ranoj fazi liječenja. Krpica se uvodi malom ušnom pincetom, ako je moguće nakon toalete detritusa.

Vrlo učinkovita terapijska komponenta u kapima za uho je kisela nespecifična komponenta, a najčešće se u lokalnom liječenju upotrebljava borna ili acetatna kiselina. Važno je znati da obično niti jedan pojedinačni antibiotik ne pokriva sve moguće uzročnike upale, zbog čega je na tržištu često prisutna kombinacija različitih preparata. Zanimljivo je da je nekoliko važnih studija pokazalo kako primjena kiselih nespecifičnih komponenti, zajedno s temeljitom mikro toaletom, pokazuje jednaku učinkovitost kao i primjena kombinacije antibiotik – kortikosteroid.

Dok traje liječenje upale zvukovoda nije dopušteno plivanje ili močenje zvukovoda na bilo koji način.

Jednom započeta terapija ni u kojem slučaju ne smije se prekinuti nakon početnog smirivanja simptoma, nego se preporučuje nastavak još nekoliko dana nakon poboljšanja lokalnog nalaza.

Uklanjanje predisponirajućih činitelja smanjuje učestalost upale zvukovoda i olakšava liječenje već prisutne infekcije. Uz to, nužno je objasniti sva pravila higijene uha, odnosno naglasiti rizike mehaničke manipulacije štapićima i sličnim oštrim objektima po zvukovodu.

Kod ponavljajućih upala, obvezne su mjere zaštite od maceracije vodom i vlagom (plivanje, tuširanje). Neka istraživanja pokazala su da je primjena vazelinskih čepića i pamučne vate kao preventivnih mjera smanjila učestalost akutnih upala. Kod otežana odstranjivanja vode iz zvukovoda može poslužiti kratkotrajna primjena sušila za kosu, kao i primjena za to posebno osmišljenih proizvoda koji isušuju zaostalu tekućinu.

U slučaju sumnje na alergijsku reakciju kao predisponirajućeg činitelja (npr. na kozmetske preparate), nužno je identificirati suspektni proizvod i pokušati ga izbjeći, te savjetovati upotrebu neiritirajuće kozmetike.

Kod tvrdokornih slučajeva nužno je endokrinološki obraditi pacijenta i isključiti druge sistemske bolesti, a ako bolesnik ima otprije dijagnosticiranu neku dermatološku bolest koja je zahvatila i zvukovod, liječenje se slično provodi.