Francuska je počela evakuirati svoje državljane iz Nigera nakon državnog udara prošli tjedan.
Dakako, jedan od razloga je i činjenica da su uz puč buknule i demonstracije protiv bivše kolonijalne sile, a napadnuta je i francuska ambasada. Čini se da bi uskoro mogli zajedno s Francuzima zemlju napustiti i drugi europski državljani. Naime, Njemačka je pozvala svoje stanovnike da prihvate francusku ponudu da pomognu drugim Europljanima u napuštanju zemlje. Letove iz Nigera organizira i Italija.
Napetost je naglo porasla nakon što su zemlje zapadnoafričkog bloka ECOWAS (gdje je najveća sila Nigerija) poručile da su spremne i na vojnu intervenciju ukoliko u roku od 7 dana pučisti u Nigeru ne vrate na vlast svrgnutog predsjednika Mohameda Bazouma (prema zadnjim informacijama on se i dalje nalazi zatočen na prostoru predsjedničke palače). Brzo su stigle i poruke iz SAD-a i Francuske u kojima, iako se ne spominje vojna intervencija, se oštro inzistira na povratku Bazouma na vlast.
Odmah zatim postalo je jasno da je ovo situacija koja može u sukob odvesti cijelu regiju jer na prijetnje ECOWAS-a odgovorile su dvije susjedne zemlje Nigera – Burkina Faso i Mali (gdje su na vlasti također vojne hunte). Obje zemlje poručile su da će bilo koji vojni napad na Niger smatrati vojnim napadom na sebe, odnosno da će u tome vidjeti objavu rata.
Zašto bi se Burkina Faso i Mali upleli u ovu situaciju? Postoji više razloga. Kao prvo, kako smo i spomenuli, i tamo su na vlasti vojne hunte koje su na sličan način preuzele vlast kao i vojnici sada u Nigeru. Dakle, znaju da ako se pokrene neka veća vojna kampanja protiv puča u Nigeru da ista može nakon toga ciljati i njih. Osjećaju se povezano, a možda i jesu. Neki, naročito na Zapadu, vide cijeli ovaj niz pobuna kao nešto što je izazvano od strane Rusije jer ovo nisu samo “tipični” državni udari koji se dosta često događaju u Africi, ovo su prevrati koji sa sobom nose i duboke promjene, geopolitičke promjene.
Burkina Faso je naredila francuskim snagama da napuste zemlju. Mali je odlučio ukinuti francuski kao jedan od službenih jezika. Na snazi diljem zapadne Afrike je velika anti-francuska kampanja, moglo bi se čak reći i jedno regionalno buđenje. Bivše kolonije žele se otarasiti ovisnosti o Parizu i izgleda da se događa domino efekt.
Ali tvrdnja da je Rusija pokretač svega toga je pomalo “nategnuta”. Da, točno je da je ruska privatna vojska Wagner prisutna u zemljama diljem Afrike, naročito na ovom prostoru, ali zar Wagner ima toliku moć? Određenu moć definitivno ima, u to se na kraju krajeva uvjerio i sam ruski predsjednik Putin! No, dok mnogi spominju Rusiju, možda je prije utjecaj Kine faktor koji omogućava ovakve državne udare, odnosno državne udare koji streme dubokoj geopolitičkoj promjeni.
Primjerice u Nigeru, najveći strani investitor je Francuska, ali odmah na drugom mjestu je Kina. Francuska je veliki uvoznik urana iz Nigera, ali nove vlasti mogu brzo naći novog kupca ako se obrate Kini. Do sad mnoge post-kolonijalne afričke zemlje jednostavno nisu imale previše izbora. Da bi bilo kako ekonomski opstale bile su prisiljene ovisiti o svojim bivšim kolonizatorima što je možda odgovaralo povlaštenoj političkoj klasi, ali je uvijek izazivalo nezadovoljstvo u narodu (i redovima vojske).
Zemlje poput Francuske i SAD-a tvrde kako na zapadu Afrike (i nešto šire) pomažu zemljama u borbi protiv radikalnih islamista. No, to je stanje koje traje već više od desetljeća. Problem radikalnih islamističkih militanata pojavio se nakon što je NATO-ova koalicija predvođena SAD-om izvela napad na Libiju 2011. Od tada se destabilizacija širi diljem Sahela i zapadne Afrike (prvi je na udaru bio Mali gdje je došlo do pobune Tuarega, a zatim i sukoba s islamistima koji su iz Libije stizali naoružani oružjem koje je Zapad slao tzv. “pro-demokratskim snagama” u borbi protiv Gaddafija).
Postoji vrlo opravdana sumnja da se “bitka protiv islamista” tretira kao beskonačni sukob koji Zapadu zapravo daje opravdanja da zadrži svoju vojnu (i ekonomsku) prisutnost u regiji.
Burkina Faso i Mali su također bivše francuske kolonije, kao i Niger, i odlučili su krenuti drugim putem. No, dok se “pustilo” Burkinu Faso i Mali izgleda da će se puno teže pustiti Niger. Valja pritom podsjetiti kako i SAD i Francuska imaju svoje baze na prostoru Nigera. Naime, nakon što je u Maliju izbio državni udar tamošnje vlasti su za novog sigurnosnog partnera 2021. odabrale ruski Wagner, a Francuzima su rekli da moraju otići. Francuzi su tad pak sve svoje oružane snage prebacili u Niger.
No, ako ih se sad i odavde protjera, gdje da odu? Ili će jednostavno odlučiti da ne žele otići?
Prosvjednici ispred francuske ambasade su pak rekli svoje. “Dolje s Francuskom!”, uzvikivali su mnogi.
Evakuacija Europljana neće dugo trajati. Procjenjuje se da se u Nigeru nalazi oko 600 Francuza, 100 Nijemaca, 90 Talijana te 70 Španjolaca. Britanija pak nije pokrenula organiziranu evakuaciju svojih državljana te su umjesto toga poručili im putem ambasade da ostanu unutra i da izbjegavaju prosvjede.
Francuska je otvoreno pozdravila ultimatum ECOWAS-a izdan u nedjelju u kojem se ističe da će intervenirati ukoliko u roku od 7 dana Bazoum ne bude vraćen na vlast. Idućeg dana u Niger je stigao predsjednik susjednog Čada, Mahamat Idris Deby, s ciljem posredovanja između ECOWAS-a i pučista, a sastao se i s Bazoumom.
Je li moguća intervencija ECOWAS-a? Svakako, ne bi bila ni presedan. Podsjetimo, vojne snage ECOWAS-a intervenirale su u Gambiju 2017. godine kada je Yahya Jammeh odbio sići s vlasti nakon što je izgubio izbore. Sve je trajalo kratko, a Jammeh je otišao u egzil u Ekvatorijalnu Gvineju.
ECOWAS je također poslao trupe u Gvineja Bisau prošle godine na poziv tamošnjih vlasti nakon propalog pokušaja puča.
Nova vojna hunta u Nigeru za sad nije komentirala prijetnju ECOWAS-a, bar ne direktno, ali su rekli da su spremni braniti zemlju od bilo kakve agresije bez obzira dolazi li ista iz regije ili od strane zapadnih sila. Također su optužili Francusku da planiraju pokrenuti vojnu intervenciju. Francuska ministrica vanjskih poslova, Catherine Colonna, odbacila je tvrdnje, ali je dodala da bi ovaj puč mogao biti “prilika za Rusiju”.
“Nisam siguran da svi u Nigeru spavaju s ruskom zastavom pod jastukom. Ali moguće je da Rusija pokušava iskoristiti situaciju. To čine u drugim zemljama regije. To je hipoteza”, rekla je Colonna.
Što se može očekivati u slučaju vojne intervencije ECOWAS-a? Hunta u Nigeru mogla bi se braniti (pod uvjetom da se puč u međuvremenu pod pritiskom izvana ne raspadne, što je isto mogućnost, zapravo nešto što je SAD jučer sugerirao da bi se moglo dogoditi), ali i da joj Burkina Faso i Mali priskoče u pomoć i tako zajedno znatno su slabiji.
Glavna vojna sila ECOWAS-a je Nigerija (bivša britanska kolonija) koja ima oko 143.000 aktivnih vojnika. Niger ima svega 5300. Mali ima 13.000, a Burkina Faso oko 11.200. Ako pak dodamo ostale vojske ECOWAS-a (Obala Bjelokosti, Senegal, Gvineja, Gana…) došli bi do brojke od preko 200.000 vojnika dok “pučisti-saveznici” imaju nešto manje od 30.000 vojnika. Da ni ne spominjemo komparaciju ako bi se protiv Nigera uključile Francuska, a možda i SAD.
Snage ECOWAS-a i Francuske znaju da imaju vojnu prednost i velika je šansa da će to i iskoristiti. Puno toga znat će se već ovaj tjedan. Hoće li se puč raspasti do nedjelje? Za sada ne izgleda tako. No, ako nedjelja dođe bez povratka Bazouma na vlast, velika je vjerojatnost da se sprema napad na Niger.