Unatoč odsutnosti jednodušja u pogledu terminologije,

U životu i muškaraca i žena u određenoj dobi dolazi do fizioloških promjena koje ponajviše zahvaćaju spolne hormone. Da bi jezgrovito označili takvu pojavu kod muškaraca, neki su stručnjaci uveli termin andropauza ili muška menopauza. Iako je podudarnost između menopauze i andropauze (od grčkog aner – muškarac) samo djelomična, potonji se izraz, iako neslužben, udomaćio u jeziku.

Nije sporno da se kod većine muškaraca u srednjoj dobi, tipično u kasnim četrdesetima i pedesetima, smanjuje lučenje muških hormona testosterona i dehidroepiandrosterona (DHEA), što proizvodi brojne učinke na organizam. Međutim, andropauza ne uzrokuje trajan i nepovratan gubitak reproduktivne funkcije u muškarca, kao što se opaža kod žena na kraju menopauze.

Unatoč odsutnosti jednodušja u pogledu terminologije, nitko u akademskoj zajednici ne dvoji da i u muškom organizmu u određenom dobnom intervalu neki događaji znatno mijenjaju stanje stvari. Ne nastupaju kod svakog pojedinca u istoj dobi niti u istoj mjeri, ali su kod većine promjene dovoljno uočljive da postoji „vrijeme prije“ i „vrijeme poslije“.

Jedan od autora koji je javnosti približio fenomen andropauze je Jed Diamond, koji je napisao knjigu „Muška menopauza“. Iako laik, Diamond je opisao andropauzu kao sveobuhvatnu promjenu u životu muškarca na hormonalnom, tjelesnom, mentalnom, društvenom, seksualnom i duhovnom planu. Prema njegovu zapažanju, ta promjena događa se u određenoj mjeri kod svih muškaraca. Kod većine se zbiva između 40. i 55. godine, iako može početi već u 35. ili tek u 65. godini.

Nastup muške menopauze diktiraju androgeni – muški spolni hormoni. Utjecaj snižene razine testosterona predmet je znanstvenog proučavanja od 1944., kad su Heller i Myers utvrdili postojanje simptoma „muškog klimakterija“, s posljedicama kao što su smanjena pohota i potencija, depresija, razdražljivost, slabije pamćenje i koncentracija, brže iscrpljivanje, nesanica i znojenje. Ti simptomi u pravilu su bili povezani s niskim serumskim vrijednostima testosterona, a bitno su se popravljali kad bi pacijenti bili podvrgnuti hormonalnoj terapiji.

Testosteron utječe na muški organizam (u manjoj mjeri i na ženski) na nekoliko razina. Neke su promjene neposredno fiziološki uvjetovane, a druge izazvane psihičkim podražajima. Pri spomenu na testosteron najčešće se misli na njegovu funkciju poticanja požude i potrage za spolnim partnerom, no učinak tog hormona obuhvaća mnogo više aspekata ličnosti. On formira velik dio vanjštine pojedinca u pogledu fizionomije, stupnja mišićavosti i dlakavosti. Većina je ljudi u stanju na prvi pogled, po crtama lica, građi tijela i naznakama dlakavosti (neovisno o depilaciji), odrediti koliko je naglašena uloga testosterona u organizmu pojedinca. Čak i osobe koje ne znaju ništa o endokrinom sustavu mogu nagonski prepoznati nečiju muževnost ili odsutnost muževnosti na temelju tih vidljivih pokazatelja.

SIMPTOMI ANDROPAUZE
– smanjena požuda, smanjena potencija (rjeđe ili slabije erekcije), smanjen volumen ejakulata, depresija, anksioznost (zabrinutost, razdražljivost), nesanica, smanjena vitalnost, brže umaranje, oslabljen krvotok, bolovi u različitim dijelovima tijela, krhkost kostiju, suha i naborana koža

Testosteron i drugi androgeni snažno utječu i na psihu. Više testosterona, koji se može vezati za neuronske receptore u pojedinim moždanim centrima, donosi veću agresivnost, neustrašivost, sebičnost i optimizam. Osobe s naglašenim testosteronom bolje su prilagođene svim natjecateljskim situacijama, gdje je izgledna borba i gdje su potrebni upornost, izdržljivost i spremnost na rizik. Te značajke očituju se i izvan seksualnog miljea, primjerice, u natjecanju za materijalna dobra. Istraživanje, koje je provedeno 2008. u SAD-u, utvrdilo je da burzovni mešetari s višim vrijednostima testosterona više riskiraju te postižu ekstremnije rezultate – veće dobitke, ali i veće gubitke. Konačno, jaču komponentu testosterona imaju i nasilni kriminalci jer taj hormon čini osobu manje suosjećajnom i manje ranjivom na moguće negativne posljedice, pa i na prijetnje kaznom.

Na drugom kraju hormonalnog spektra, muškarci s manje testosterona imaju ne samo slabiju požudu i potenciju, nego su i manje poduzetni i spontani, više izbjegavaju rizike i opasnosti te se više oslanjaju na planiranje i proračune. Razlike u vrijednostima androgena podudaraju se i s razlikama u općem raspoloženju i osjetljivosti na stres. Muškarci s više testosterona i DHEA imaju povišen prag tjelesne i duševne boli te su imuniji na depresiju, dok su androgenima zakinute osobe osjetljivije na stres i depresiju.

Opadanje razine testosterona uzrokovano starenjem izlaže muškarce naletima depresije i anksioznosti te općenitom gubitku životnog elana. Smanjena aktivnost testosterona u mozgu ima neposredan negativan utjecaj na raspoloženje, no uzrokuje i dodatne učinke izazvane mentalnim stresom. Manja uspješnost u udvaranju i niža učestalost seksualnih epizoda putem psihičkoga stresa narušavaju raspoloženje, kvare pojedincu sliku o sebi i snižavaju samopoštovanje.

Koliko će andropauza pogoditi pojedinca, ovisi o njegovim temeljnim hormonalnim razinama, koje su genetski određene. Pojedinac s visokim razinama androgena može i nakon andropauze ostati funkcionalan ljubavnik, poduzetan radnik i sportaš. No, osoba koja je i u mladim danima bila zakinuta za androgene može doživjeti potpun nestanak pohote, potencije i životne inicijative te trpjeti snažne i dugotrajne depresivne i anksiozne epizode.

Osim prirodnog procesa sniženja hormonalnih razina, na endokrini sustav utječu i vanjske okolnosti, kao što su stres i bolesti. Muškarac izložen kroničnom stresu snosi, unatoč isprva moćnim androgenima, veći rizik od ozbiljnog hormonalnog poremećaja i izraženijih tegoba. Muškarci koji se nezdravo hrane, nedovoljno kreću ili su iz bilo kojeg razloga pretili također su istaknuti kandidati za teži oblik andropauze. Iz navedenog proizlaze i sugestije za tretman osoba pogođenih andropauzom, kao i za prevenciju bolnih posljedica tog stanja.