VIC: Došla mlada u kuću

Migrena je dobroćudna, ponavljajuća glavobolja i nije simptom ničega drugog. Najpoznatija i jedna od najčešćih vrsta glavobolje koja se javlja periodično i od koje pati između osam i 20 posto pučanstva. Bolesnik nema nikakvih simptoma između napadaja.

Učestalost je različita u različitim klimatskim područjima, a ovisi i o dobi, spolu te načinu života. Češća je u gradskim sredinama, ili se barem u gradu bolesnici češće javljaju liječniku, i kod žena (dva do tri puta češća nego kod muškaraca, jer većina istraživanja nalazi uzrok u povezanosti djelovanja hormona i pojave napadaja migrene (migrenski napadaj najčešće su povezani s menstruacijom, bilo na početku, u sredini ili na kraju ciklusa).

Iako je rjeđa u djetinjstvu i u osoba treće životne dobi, može početi već u djetinjstvu i trajati do sedamdesete godine. Većina ljudi koji boluju od migrene prvi napadaj doživi prije dvadesete godine, a otprilike jedan od osam i prije desete godine. Migrena se rijetko javi prvi put nakon pedesete godine.

U Europi od migrene boluje najmanje 65 milijuna ljudi, što uzrokuje milijune izgubljenih radnih dana, pa migrena, uza zdravstvene, ima i jasne društveno-ekonomske implikacije.

Prve opise migrene kao sindroma koji se povremeno javlja nalazimo 3000 godina prije Krista u jednoj poemi u Mezopotamiji, gdje zli duh Tiu uzrokuje bol u glavi koji je poput vjetra u pustinji, blještav poput jakog svjetla i obuhvaća žrtvu koja mu se odupire sa svih strana.

Otac moderne medicine, Hipokrat (živio je na otoku Kosu u Grčkoj između 460. i 370. godine prije Krista) opisuje migrenu, slično kasnijim modernim opisima, kao poremećaj vida, bol u jednoj strani glave i povraćanje.

Trideset godina poslije Krista Celzijus opisuje migrenoznu glavobolju kao kronično stanje, za cijeli život, a oko 80. godine poslije Krista, Aretej iz Kapadokije prvi spominje riječ “hemikranija”, koja označava javljanje boli u jednoj strani glave.

Tek je Galen (131. do 201. godine poslije Krista) opisom jasno razlikovao prirodu migrene od ostalih vrsta glavobolje i upotrebljavao izraz hemikranija da opiše vrlo bolni poremećaj koji zahvaća otprilike polovicu glave, bilo lijevu ili desnu. Iz riječi hemikranija (bol u polovici glave) izvedeno je kasnije ime migrena.

Iako za bolesnike kojima migrena upropaštava život nije neka posebna utjeha, treba reći kako je mnogo slavnih ljudi iz javnog života, umjetnosti i znanosti patilo od migrene – Julije Cezar, Edgar Allan Poe, Tolstoj, Chopin, Čajkovski, Madame de Pompadour, Karl Marx, Alfred Nobel, Nietsche, Thomas Jefferson, Sigmund Freud… Neke astrološke knjige povezuju osobe rođene u znaku Raka i Jarca s češćim javljanjem migrene, a neke spominju one rođene u znaku Ovna kao posebno osjetljive. Tu ipak nema pravila, s obzirom na to da je, primjerice, Julije Cezar bio Lav, Tolstoj Djevica, Poe Riba, a Marx i Freud bili su rođeni u znaku Bika.

Od vremena Mezopotamije i poeme u kojoj je zli duh Tiu bio odgovoran za nastanak migrene, rasla je naša imaginacija o tom misterioznom poremećaju, ali i znanstvena znatiželja. Brojna su istraživanja, posebno nedavno, s razvojem medicinske tehnologije i brojnih dijagnostičkih i laboratorijskih metoda, omogućila detaljnije razotkrivanje uzroka nastanka i mogućnosti liječenja migrene. Ipak, definitivni uzrok nastanka migrene još nije sasvim jasan.

Još je Harold Wolff, koristeći se tehnološkim mogućnostima svojega doba, pokušao dati jedinstvenu teoriju nastanka glavobolje. Smatrao je da je aura u migreni posljedica sužavanja krvnih žila (vazokonstrikcije), a glavobolja rezultat pojačana širenja krvnih žila (vazodilatacije). Bol se pojačava izlučivanjem tvari, nađenih u okolici bolnih žila, koje snižavaju prag njezina podražaja. Također je smatrao da je tenzijska glavobolja rezultat prekomjerne mišićne kontrakcije.

I vaskularna teorija migrene i teorija pojačane mišićne kontrakcije u glavobolji tenzijskog tipa zamijenjene su novim pristupom nastajanja bolnih stimulusa i njihovim odašiljanjem iz mozga, uz upalni nadražaj živaca te posljedično djelovanje na stjenku krvnih žila. Opisuje se i važnost neurotransmitera 5-hidroksitriptamina (kemijska tvar koja posreduje u prijenosu podražaja u mozgu), čija se količina smanjuje u napadaju migrene. Istraživanja i dalje traju i svakim danom možemo očekivati nove spoznaje.

Neki autori navode da se migrena javlja češće kod određenog tipa osoba – koje su posebno inteligentne, ambiciozne, temperamentne, osjetljive, s previše obveza koje žele završiti u prekratkom roku, no to nije pravilo.

Stres je važan čimbenik u nastajanju migrenskog napadaja, a često se opisuje i migrena za vrijeme vikenda, kad se osoba može opustiti, ali sebi nekim podsvjesnim mehanizmima to ne dopušta. Opisuju se i promjene vremenskih fronti (posebno južno i vlažno vrijeme) kao jedan od čimbenika koji pogoduje nastanku migrenskog napadaja, kao i prekomjerno izlaganje vrućini i suncu, odnosno hladnoći.

Hormonski utjecaj kod žena već smo spomenuli, a često se opisuju i pojedine vrste hrane koje pogoduju nastanku migrene, npr. sirevi, posebno zreliji, te čokolada, kava, različita alkoholna pića (npr. crno vino), oscilacije šećera u krvi (posebno kod dijeta za mršavljenje).

Pušenje je siguran činitelj u nastanku napadaja migrene, zatim nedovoljno odmaranje, neprospavane noći, predugo gledanje TV-a ili drugi svjetlosni stimulusi (računala, light-show).

Drugim riječima, bilo koji čimbenik koji dovodi do disharmonije i poremećaja u životnoj ravnoteži može biti otponac za napadaj.

Sve to ne treba uzeti kao pravilo. Kod svake osobe prisutan je drugi činitelj, odnosno kombinacija nekoliko njih, a koji put se, unatoč detaljnoj analizi, ne može točno utvrditi što je uzrokovalo napadaj. Ipak, osobama s migrenom preporučuje se da se klone onog što im škodi i da pokušaju voditi zdrav život, usklađen s prirodom i sa samim sobom.

Međunarodno društvo za glavobolju (International Haedache Society), koje je uvelo kriterije za klasifikaciju glavobolja i migrena koji bi se trebali primjenjivati u cijelom svijetu, navodi nekoliko vrsta migrena.

Migrena bez aure

Karakterizira je napadaj glavobolje koji traje (ako se ne liječi) od četiri do 72 sata. Riječ je o pulsirajućoj boli koja se javlja u jednoj strani glave i remeti svakodnevni život. Često počinje ujutro, pojačava se pri tjelesnom naporu i kretanju. Obično se uz glavobolju javlja barem jedna od sljedećih karakteristika: mučnina i/ili povraćanje, osjetljivost na svjetlo i/ili buku. Neposredno prije i za vrijeme napadaja može se zapaziti pojačana hidratacija tijela. Iako periodični, napadaji takve glavobolje nisu redoviti, pa je moguće da osoba s tim tipom glavobolje dulje razdoblje bude bez glavobolje i bez liječenja. U žena je tijekom trudnoće primijećeno da napadaji takve glavobolje ili prestaju ili su puno rjeđi.

Migrena s aurom

Već i samo ime kaže da glavobolji prethodi tzv. aura, koja se može očitovati kao smetnja vida, mrlja u vidnom polju koja se povećava, zamućen vid ili čak potpuna sljepoća na jednom oku, no mogu se javiti i svjetleće točkice, zvjezdice ili cik-cak crte. Mogu se javiti i drugi neurološki simptomi, npr. utrnulost i slabost u ruci i nozi te utrnulost u jednoj strani lica, smetnje govora, promjene raspoloženja, vrtoglavice, nelagoda u prsima. Aura obično traje oko pola sata, ne dulje od sat vremena i nakon nje se javljaju glavobolja, mučnina i osjetljivost na svjetlo i/ili zvuk. Katkad se glavobolja javi tek nakon nekog vremena, a koji put se uopće ne javi, nego napadaj završava aurom. Ako se glavobolja javi nakon aure, traje obično od 8 do 24 sata. Najčešće je jednostrana, ali može se proširiti i obostrano, s time da je jača na onoj strani na kojoj je počela. Bolesnici osjećaju opću slabost, blijedi su, razdražljivi, najčešće s izraženim podočnjacima oko očiju i podbuhla su lica.

Migrena s tzv. produženom aurom (migrena s komplikacijama)

U auri mogu biti izraženi i neki puno veći i dramatičniji neurološki ispadi, kao što su oduzetost jedne strane tijela različita stupnja, vrtoglavica, smetnje ravnoteže, šumovi u ušima, poremećaj svijesti, ispadi pojedinih moždanih živaca.

Migrenozni status

Poseban oblik migrene u kojem napadaj migrenozne glavobolje traje dulje od 72 sata, bez obzira na liječenje. Glavobolja je kontinuirana ili s prekidima manjim od četiri sata. Tijekom napada migrene, može, doduše rijetko, nastati i moždani udar. Neurološki ispad katkad danima ne iščezava nakon takvog napada, čak i do sedam dana.

Glavobolja tenzijskog tipa

Nastaje zbog stiskanja (kontrakcije) mišića, a naziva se još i psihomiogena, neurotična ili stresna glavobolja. Može trajati od pola sata do tjedan dana. Bol je u obliku pritiska i stezanja poput obruča, obično u predjelu čela, ali i u potiljku. Može biti blaga, ne više od obične nelagode, no može biti i neugodna. Kretanje ne mijenja karakteristike bola. Može biti prisutna blaga mučnina, ali nikad nema povraćanja i osjetljivosti na svjetlo ili zvuk. Osim na bol u glavi, bolesnici se žale i na druge tegobe – punoću u trbuhu, stezanje u grlu, lupanje srca, razdražljivost, teškoće koncentracije i pamćenja. Riječ je zapravo o dugotrajnoj napetosti mišića glave i vrata kao tjelesnom izrazu psihičke napetosti.

Može biti posrijedi i epizodična tenzijska glavobolja, koja traje od 30 minuta do sedam dana, a broj dana u godini s glavoboljom je obično 180 ili prosječno 15 dana mjesečno.

Kronična tenzijska glavobolja češća je od epizodične. Karakteristike boli su iste, samo je intenzitet slabiji. Bitna karakteristika je da osjećaj boli nikad ne prestaje, iako varira u intenzitetu do gotovo nezamjetljive glavobolje.

Da bi se procijenilo o kakvoj je vrsti glavobolje riječ, nakon uzimanja anamnestičkih podataka o tegobama bolesnika i prijašnjim bolestima, treba učiniti detaljan neurološki pregled i laboratorijsko-biokemijske analize krvi. Potom se za procjenu moždane cirkulacije preporučuje dopler-sonografija krvnih žila glave i vrata, zatim snimanje električne moždane aktivnosti (EEG), eventualno i šira obrada koja uključuje i kompjutoriziranu tomografiju mozga (CT) ili čak magnetsku rezonanciju mozga (MRI).

Dijagnostiku je katkad potrebno dopuniti radiološkim snimanjem glave i vratne kralježnice ili krvnih žila glave (odnosno mozga) i vrata pomoću kontrastnih sredstava. Vidni evocirani potencijali (VEP) mogu dati karakterističan nalaz kod migrena s aurom.

Unatoč navedenom, zasad ne postoji dijagnostička metoda koja izolirano sa sigurnošću može dokazati migrenu izvan napada.

S obzirom na to da se migrena može zamijeniti i s upalom sinusa ili drugim oblicima glavobolje koji u podlozi mogu imati različite uzroke, u nastavku donosimo brzi test kako biste utvrdili je li ono što vas muči doista migrena.

BOLUJEM LI OD MIGRENE?

S obzirom na to da se migrena može zamijeniti i s upalom sinusa ili drugim oblicima glavobolje koji u podlozi mogu imati različite uzroke, u nastavku donosimo BRZI TEST kako biste utvrdili je li ono što vas muči doista migrena.​

Odgovorite na sljedeća pitanja:
* Znate li katkad da dolazi i prije nego što vas zaista zaboli?
* Osjećate li bubnjanje duboko u glavi?
* Osjećate li bol u jednoj strani glave?
* Osjećate li mučninu ili možda povraćate kad vas boli glava?
* Plačete li ili mislite da ćete poludjeti od bola?
* Imate li problema s očima – vidite svjetlo, zvjezdice, isprekidane crte?
* Ili možda predmeti izgledaju tamni, ne vidite ih cijele ili su čudni?
* Jeste li blijedi i iscrpljeni da vaša obitelj ili prijatelji primjećuju da ste bolesni?
* Smeta li vam buka ili svjetlo?
* Smeta li vam da vas se dotakne?
* Biste li rado bili sami (iako obično kad vam nije dobro volite da vas se tješi)?
* Primjećujete li da vam je promijenjen osjet mirisa?
* Primjećujete li da se bol pogoršava kad se krećete?
* Osjećate li mravce u rukama i nogama?
* Glavobolja obično traje između četiri sata i tri dana?

Ako ste na nekoliko od ovih pitanja odgovorili “DA”, onda ipak patite od migrene i najvažnije je doznati kako spriječiti napadaj migrene, odnosno kako ga izliječiti!

Već smo istaknuli važnost zdravog i harmoničnog života u sprječavanju nastanka migrene. Ako su unatoč tome migrene i dalje prisutne, treba još naglašenije pokušati neku od metoda opuštanja koje su vam na raspolaganju (od autogenog treninga, preko joge do bio-feedbacka i sl.). Svatko će prema osobnim sklonostima izabrati najprikladniji način usklađivanja.

Pristup medikamentoznom liječenju (upotrebi lijekova) je dvojak: ako su napadaji rijetki, liječi se sam napadaj migrene, ali ako su učestali, tada se svaki dan daju sredstva za njihovo sprječavanje.

U prvu skupinu lijekova spadaju acetilsalicilatna kiselina ili paracetamol, obično u kombinaciji s blagim sredstvima za umirenje ili kofeinom te antiemetici (lijekovi protiv mučnine), što kod nekih može vrlo dobro djelovati. Najprikladniji su oblici tableta koje se žvakanjem rastope u ustima (2 tablete od 500 mg), uz blagi anksiolitik i magnezij (600 mg), najbolje u obliku šumećih tableta koje se rastope u čaši vode. Primjenjuju se i nesteroidni antireumatici.

Posljednjih se godina s uspjehom koriste različite generacije triptana. Učinkovita doza je 25 do 100 mg, za osobe kojima drugi lijekovi ne djeluju ili im uzrokuju previše nuspojava. Ovisno o generaciji, na tržištu postoje u obliku pločica za otapanje u ustima, tableta i nazalnog spreja. Ta se vrsta liječenja predlaže poslovnim ljudima koji moraju funkcionirati unatoč migreni i vrlo često ne mogu prekidati posao. Nuspojave su rijetke, ali moguće. Najčešće je riječ o osjećaju umora, vrtoglavici, omaglicama, pospanosti, bolovima i senzacijama u prsima te bolovima u vratu.

U sljedeću skupinu spadaju alkaloidi ražene glavice, tzv. ergot alkaloidi, koji su prisutni na tržištu u različitim kombinacijama i dugo su bili smatrani najspecifičnijim sredstvima za liječenje migrene. Treba ih uzeti što prije, već pri prvim upozoravajućim znakovima glavobolje, odnosno aure, jer kasnije u tijeku napadaja znatno slabije djeluju. Često se predlažu pripravci u obliku čepića ili lingvaleta (tablete koje se otapaju pod jezikom), nazalnog spreja i slično, jer u slučaju povraćanja tablete nisu od koristi. Pri dugotrajnoj upotrebi ergot preparata može se javiti i glavobolja uzrokovana upravo samim ergotima, kao jedan oblik navikavanja, što zahtijeva posebno liječenje.

Pri vrlo intenzivnim napadajima koji ne reagiraju na opisanu terapiju, potrebno je liječenje u bolničkim uvjetima.

Ako su posrijedi vrlo česti napadaji migrene (računa se više od tri napada mjesečno), pristupa se profilaktičkom liječenju svakodnevnim uzimanjem lijekova iz grupe beta-blokatora, antidepresiva, dihidroergotamina i eventualno neke vrste antidepresiva. Ne treba posebno naglašavati da svako liječenje mora biti pod stalnim nadzorom liječnika, jer neodgovarajuća primjena lijekova može uzrokovati teške poremećaje.

Neki bolesnici vrlo su dobri kandidati za liječenje akupunkturom, što svakako treba pokušati, a i fizikalna terapija, posebno kod tenzijskih glavobolja u kombinaciji s degenerativnim promjenama na vratnoj kralježnici, može biti od koristi.