Vjenčao sam se protiv volje mojih roditelja odnosno moje mame. Govorila mi je da je moja supruga moja najveća graška i da će me kad tad skupo koštati. U braku smo već skoro 5 godina i to što svakodnevno moja supruga doživljava od moje mame čini je super ženom, bukvalno. Iako svakodnevno dobija bezbroj uvreda, moja supruga nikada ni jednu ružnu riječ nije rekla mojoj mami. Kada smo prošle godine dobili kćerkicu postalo je još gore, moja mama je ubjeđena da sam ja sterilan i da ne mogu imati djecu, te mi je govorila kako moja kćerka ne može biti moja. Iskren da budem koliko mi je puta mama sve to ponovila jednim dijelom sam počeo da sumnjam.
U petak sam se ranije vraio sa posla i kada sam ušao u kuću zatekao sam moju suprugu kako sva crvena i izgrebana plače. Nisam znao šta joj je, a od plača nije mogla da mi izgovori…
Kada se smirila objasnila mi je da ju je moja mama istukla… sav bijesan sam se popeo na sprat i kada sam mamu upitao zašto je to uradila rekla mi je kada ja neću mora je neko naučiti pameti. Da skratim, kada je ušla u sobu vidjela je da se moja supruga sa nekim dopisuje na laptopu i zbog toga ju je pretukla. Kaže vara me…
Više nisam mogao da izdržim, sišao sam do supruge, spakovali smo osnovne stvari i napustio sam i kuću i roditelje i moje naselje… sve sam ostavio iza sebe i ma koliko me srce bolilo za svime što sam ostavio iza sebe, više se ni pod kojim uslovima ne vraćam. Trebao sam to i ranije uraditi, ali sve sam mislio smiriće se, stvari će doći na svoje, ali takva mi je sudbina.
BONUS: 👇🏻 🤩 🤩 👇🏻
Što je arterijski tlak?
Da bismo razumjeli što je arterijska hipertenzija, potrebno je pojasniti što u stvari znači arterijski krvni tlak. Krvni tlak je pojam pod kojim podrazumijevamo tlak stupca krvi u arterijama organizma. Srce poput mišićne crpke istiskuje krv preko aortnog zaliska u aortu, a potom krv struji iz aorte, raspodjeljujući se u sve njezine ogranke do najmanjih arterija – arteriola i kapilara. Pri mjerenju krvnog tlaka određuju se vrijednosti sistoličkog i dijastoličkog arterijskog tlaka. Za vrijeme sistole (srčanog stiska, kontrakcije) krvni tlak je bitno viši nego tijekom dijastole (razdoblje punjenja klijetki krvlju iz pretklijetki). Tlak se može izražavati i kao srednji arterijski tlak koji se računa iz vrijednosti sistoličkog i dijastoličkog tlaka. Vrijednosti krvnog tlaka nisu stalne, nego se mijenjaju ovisno o tjelesnoj aktivnosti, stupnju psihičkog stresa, dobu dana (ujutro su u pravilu više nego navečer), itd.
Točno mjerenje arterijskog tlaka može se ostvariti jedino tzv. invazivnim mjerenjem, što podrazumijeva punkciju arterije, pri čemu se arterijski tlak odražava kao tlak stupca žive u sustavu za takvo mjerenje tlaka. U praksi se arterijski tlak najčešće mjeri živinim ili digitalnim tlakomjerom, pri čemu se analiziraju šumovi protoka krvi kroz perifernu arteriju u lakatnoj jami ili zapešću, koja je izvana pritisnuta manšetom ispunjenom zrakom, a čiji tlak podešavamo s pomoću uređaja za takvo mjerenje tlaka. Pojava šumova strujanja krvi, kroz izvana pritisnutu arteriju, mjera je za tzv. sistolički, “gornji” arterijski tlak, a njihov nestanak označava približne vrijednosti dijastoličkog, “donjeg” tlaka (laici za dijastolički tlak nerijetko – pogrešno – rabe izraz “srčani”). Spomenuti šumovi nastaju zbog vrtloženja krvi u pritisnutoj arteriji. Prije bilo kakvih samokontrola krvnog tlaka, potrebna je kratka edukacija o tehnici mjerenja tlaka, budući da osobe mogu u mjerenju tlaka bitno pogriješiti, precjenjujući ili, što je češće, potcjenjujući stvarne vrijednosti tlaka.
Kada govorimo o hipertenziji?
Hipertenzija (grčki: hyper – prijeko, više, nad i teino – napinjem, težim prema gore, širim se), točnije arterijska hipertenzija, jest bolest povišenog krvnog tlaka. Opetovano izmjerene vrijednosti krvnog tlaka koji prelazi graničnu vrijednost od 140/90 mm Hg dostatne su za dijagnozu arterijske hipertenzije. Neliječena bolest povišenog arterijskog tlaka povećava rizik razvoja bolesti miokarda, odnosno sindroma popuštanja srca, koronarne bolesti – infarkta miokarda i angine pektoris, zatim moždanog udara, oštećenja bubrega, sljepoće, generalizirane ateroskleroze i sl.
Arterijska hipertenzija je u više od 90% slučajeva nepoznata uzroka, tzv. esencijalna, a u manje od 10% sekundarna, dakle s poznatim uzrokom, pri čemu se liječenjem njezina uzroka neizravno može izliječiti i hipertenzija. Obrnuto, esencijalna hipertenzija liječi se isključivo lijekovima te, ne manje važnim, usvajanjem zdravih životnih navika (nepušenje, kretanje, izbjegavanje psihičkog stresa, manje slana hrana itd.). Pobol od arterijske hipertenzije raste sa životnom dobi, premda je pojava hipertenzije moguća i u djece i mlađih odraslih. S nešto većom učestalošću javlja se u crnaca, starijih i debelih ljudi, alkoholičara i žena koje uzimaju oralna kontracepcijska sredstva. Pokazuje i sklonost pojavljivanju u pojedinim obiteljima.
Neovisno o primarnom poremećaju, arterijska hipertenzija najčešće traje godinama bez bitnih simptoma pa je zbog toga zovu i “tihi ubojica”. Upravo zato ponovo treba naglasiti važnost redovitih kontrola krvnog tlaka.
Danas postoji nekoliko službeno prihvaćenih podjela arterijske hipertenzije, od kojih se ona predložena od Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) i Međunarodnog društva za hipertenziju iz 1999. godine čini najobuhvatnijom:
Podjela arterijske hipertenzije (predložena od Svjetske zdravstvene organizacije i Međunarodnog društva za hipertenziju, 1999.)
- optimalan tlak* – sistolički < 120 mmHg / dijastolički < 80 mmHg
- normalan tlak* – sistolički < 130 mmHg / dijastolički < 85 mmHg
- visoko normalan tlak* – sistolički < 120 mmHg / dijastolički < 88-89 mmHg
- hipertenzija
- stadij I (blaga) – sistolički 140-159 mmHg / dijastolički 90-99 mmHg
- podstadij – granična* – sistolički 140-149 mmHg / dijastolički 90-94 mmHg
- stadij II (umjerena) – sistolički 160-179 mmHg / dijastolički 100-109 mmHg
- stadij III (teška) – sistolički > 180 mmHg / dijastolički > 110 mmHg
- izolirana sistolička hipertenzija** – sistolički > 140 mmHg / dijastolički < 90 mmHg
- podstadij – granična – sistolički 140-160 mmHg / dijastolički < 90 mmHg
Legenda
* Uvođenje kategorija optimalan, normalan i visoko normalan tlak potvrđuje kontinuum kardiovaskularnog rizika povezanog s apsolutnim vrijednostima arterijskog tlaka. Naime, opaženo je da kardiovaskularni rizik dviju osoba ovisi između ostaloga i o apsolutnim vrijednostima njihova arterijskog tlaka, neovisno o svrstavanju u kategoriju normalnog ili povišenog tlaka. O važnosti linearne povezanosti vrijednosti tlaka i rizika govori i kategorija granična hipertenzija koja još detaljnije razvrstava bolesnike, što je od važnosti kod donošenja odluke o praćenju i liječenju bolesnika.
** Uvođenje izolirane sistoličke hipertenzije kao zasebnog entiteta potvrda je važnosti sistoličkog tlaka kao nezavisnog čimbenika kardiovaskularnog rizika, a uz to ukazuje na potrebu liječenja ovog oblika hipertenzije u starih pa i vrlo starih osoba. Ukoliko sistolički i dijastolički tlak ne ulaze u istu kategoriju, uvijek se valja ravnati prema onoj komponenti arterijskog tlaka koja ulazi u višu kategoriju.
Arterijska hipertenzija je nesumnjivo jedan od glavnih rizika za nastanak koronarne bolesti (angina pektoris i infarkt miokarda), moždane kapi, srčanog zatajenja i kronične bubrežne bolesti. Drugim riječima, bolesnici s visokim vrijednostima krvnog tlaka imaju više od 6 puta veći rizik obolijevanja od koronarne bolesti i više od 19 puta veći rizik od cerebrovaskularne smrti. Najveći dio ukupnog populacijskog rizika vezan je, zbog brojnosti populacije, upravo uz skupinu s granično povišenim (130-139/85-89 mm Hg) i blago povišenim arterijskim tlakom. Danas je dobro poznato da nema crte koja dijeli normalne vrijednosti od patoloških. Granica je arbitrarna i postavljena je na temelju iskustva i praćenja, a zadnjih se desetljeća postupno spuštala prema nižim vrijednostima.
Pokušaj procjene očekivanog trajanja života u muškarca srednje dobi u ovisnosti o vrijednostima krvnog tlaka, zorno potvrđuje važnost optimalne, trajne regulacije arterijskog tlaka. U skladu s navedenim, donosimo primjer očekivanog trajanja života u 35. godišnjeg muškarca:
| Visina tlaka (mmHg) | Očekivano trajanje života (godine) |
| 120/80 | 76 |
| 130/90 | 67,5 |
| 140/95 | 62,5 |
| 150/100 | 55 |
U svakom slučaju, arterijska hipertenzija nije samo bolest koja se očituje kao patološko povišenje arterijskog tlaka. To je složeni poremećaj brojnih hormonskih i metaboličkih čimbenika, što valja uzeti u razmatranje kod procjene rizika, razumijevanja naravi bolesti i načina liječenja.
Uloga tranzitorne ishemijske atake (TIA) najznačajnija je u prepoznavanju osoba koje bi mogle doživjeti moždani udar, a ne u odgovoru na pitanje kad će se to dogoditi
Tranzitorna ishemijska ataka (TIA) je mini-udar zbog kojeg se javljaju simptomi slični moždanom udaru, ali bez vidljivih trajnih oštećenja. Njezino prepoznavanje i liječenje mogu smanjiti rizik od nastanka pravoga moždanog udara.
Tranzitorna ishemijska ataka ne prethodi većini moždanih udara. No, među osobama koje su ih imale jednu ili više, više od jedne trećine doživjet će moždani udar. Zapravo, osoba koja je imala tranzitornu ishemijsku ataku ima veću vjerojatnost za nastanak moždanog udara od osobe iste dobi i istog spola koja je nije imala.
Njezina uloga najznačajnija je u prepoznavanju osoba koje bi mogle doživjeti moždani udar, a ne u odgovoru na pitanje kad će se to dogoditi jer se moždani udar može javiti nekoliko dana, tjedana ili mjeseci nakon TIA-e (u 50 posto slučajeva unutar godine dana). Najčešća je u srednjoj i starijoj životnoj dobi, ali nisu pošteđene ni mlađe osobe.
Privremena blokada opskrbe krvlju
TIA nastaje kad krvni ugrušak privremeno začepi krvnu žilu, zbog čega određeni dio mozga ostaje zakinut krvnom opskrbom. Krvnu žilu najčešće začepi komadić krvnog ugruška ili masnog tkiva koji se „odlomi” od stijenke srca ili arterije, a nastaje kao posljedica ateroskleroze krvnih žila. Ugrušak putuje kroz krvožilni sustav i smjesti se u arteriji koja krvlju opskrbljuje mozak.
Simptomi nastaju naglo i traju relativno kratko. U većini slučajeva TIA traje manje od pet minuta i ne dulje od jednoga sata, prosječno jednu minutu.
Iako se dugo vjerovalo da, za razliku od moždanog udara, nakon njezina prolaska nema ozljede moždanog tkiva, napredak tehnologije doveo je do drukčijih spoznaja, tj. utvrđeno je da tijekom TIA-e ipak odumire manji broj moždanih stanica. Samo taj podatak već je dovoljan dokaz ozbiljnosti stanja.
Ponavljajuće TIA-e javljaju se kod pet posto osoba s aterosklerozom, a mogu se javiti nekoliko puta u jednom danu ili dva do tri puta u nekoliko godina.
Kao reakcija na stvaranje ugruška, u našem organizmu nastaju prirodna sredstva koja ga rastapaju. Zašto se neki ugrušci rastapaju, a neki ne? Zapravo, u određenom trenutku svi će se rastopiti, a hoće li se oštetiti tkivo ili ne, ovisi o tome koliko je dugo ugrušak bio prisutan i koje tkivo za to vrijeme nije imalo odgovarajuću opskrbu krvlju.