Na današnji dan prije devet godina, porodica Jurić dobila je najstrašnije vijesti. Tijelo njihove Tijane (15) pronađeno je poslije 12 dana potrage.
Potraga za Tijanom počela je iste večeri kad je nestala jer je na mjestu na kom je oteta u Bajmoku pronađena njena patika. Policija se uključila u potragu oko pola sata nakon građana, a za njima i žandarmerija. Međutim, potraga je bila neuspješna sve do 7. avgusta. Trinaestog dana potrage, oko pola sata poslije ponoći, objavljeno je da je Tijanin otmičar uhapšen, a da je tijelo pronađeno 23 kilometra dalje od mjesta na kom je oteta – u blizini Sombora.
Javnost, koja je takođe sve vrijeme bila u neizvesnosti i tragala za Tijanom, saznaje da je djevojčicu sil.o.v.ao, a potom ubio Dragan Đurić, mesar iz Surčina. On je u noći između petka i subote bio u Bajmoku, udario Tijanu svojim vozilom, prišao joj, nije bila teško povrijeđena kada je počela da traži pomoć, on ju je uhvatio za vrat, udarao, ubacio u svoje vozilo, odvezao u atar – rekao je tada na konferenciji za medije ministar unutrašnjih poslova i dodao da je djevojčica tu i ubijena.
Foto: Facebook/ Igor Jurić
Zadavio ju je duksericom, a tijelo pokrio zemljom koju je kupio majci za cvijeće.
Dragan je tijelo najprije ostavio u kućici u ataru i otišao u Sombor, ali je shvatio da će telo brzo da bude otkriveno. U Somboru je kupio kese u koje je stavio tijelo, a potom Tijanu zakopao na divljoj deponiji. Na internetu je pretraživao koji su načini da se tijelo što brže raspadne kako bi se otarasio dokaza.
Foto: Youtube/Printscreen/@kurir
Tijanin otac je u intervjuu za Telegraf.rs rekao da je svoju kćerku prvi put sanjao sedam do osam mjeseci nakon ubistva. Jako je to želio i bio je uzbuđen kada se to desilo.
– Nedostaje mi njen temperament, ta njena smirenost. Da mogu, pitao bih je šta mi zamera, a kajem se i imam ogromnu grižu savesti. Smatram da, iako sam bio dobar roditelj, da sam mogao biti još bolji, da sam mogao mnogo više da joj pružim, više vremena da provodim sa njom, da sam joj više govorio da je volim, da mi znači. Nikada joj to nisam rekao zato što se to nekako podrazumevalo, da dete znači svom roditelju… – rekao je Jurić.Kako je istakao, kada neko izgubi dijete, vrijeme je najveći neprijatalj.
– Iz prostog razloga zato što gledaš drugare koji odrastaju, gledaš kako život ide dalje, kako neka deca zasnivaju porodice, kako se školuju, ostvaruju svoje snove, a to je nešto što je izostalo u našem slučaju, Tijaninom slučaju. Svako to razmišljanje šta bi ona sada radila, gde bi bila, koju bi školu završila, su pitanja na koja ne možeš da dobiješ odgovor i koja su mnogo bolna. Ona je uradila jako puno, iako fizički nije ovde. Svojim imenom je učinila da se mnoge stvari promene u našoj zemlji, i mislim da imamo razloga da joj budemo zahvalni. Ja, apsolutno jesam. Moja je velika sreća što sam imao priliku da i to malo vremena provedem sa njom. Ona je pokazala i tu svoju snagu nakon što je i fizički otišla sa ovog sveta. Pokazala je kako taj jedan lik, ta pojava, kako uopšte taj kratak život može da učini mnogo toga dobrog i nakon toga što te više nema. 26. jula ćemo to obeležiti kao i svake godine, a plašim se svake nove godišnjice, svakog novog susreta sa osećanjem da je ne možeš više videti – dodao je.