Četverodnevna pauza u neprijateljstvima između Izraela i militantne grupe Hamas produžena je za još dva dana, produžujući kratki predah za 2,1 miliona Palestinaca u Gazi, koji su izdržali sedmice nemilosrdnog izraelskog bombardiranja. Taj je potez također dao dodatnu nadu porodicama izraelskih talaca koje je oteo Hamas tokom napada na južni Izrael 7. oktobra. Ovim povodom Washington Post je analizirao mjeru “administrativnog pritvora” koju sprovodi Izrael, a koja bi se prema međunarodnom pravu trebala koristiti samo u iznimnim okolnostima. Kritičari Izraela i neke međunarodne organizacije smatraju kako se čak i oni optuženi za zločine suočavaju s “iskrivljenim, nepravednim” sistemom.
Preko katarskih i egipatskih posrednika, dvije su se strane dogovorile o početnom oslobađanju 50 talaca u Gazi i oko 150 Palestinaca, uglavnom tinejdžera i žena, koje je Izrael zatvorio, što se desilo tokom četiri dana. Šezdeset i devet talaca — većinom Izraelaca, ali i tajlandskih, filipinskih, francuskih, argentinskih i ruskih državljana i drugih — te više od 100 Palestinaca oslobođeno je tokom četiri dana. Produženje dogovora povećava mogućnost većeg broja zarobljeničkih razmjena i više trenutaka radosti za njihove prijatelje i voljene.
Ali, ističe se u tekstu, za oslobođene Palestince kontekst u kojem se vraćaju nosi veću težinu i breme. Na popisima koji su distribuirani medijima, izraelske vlasti označavaju sve zatvorenike koje treba osloboditi kao “teroriste”. Neki su osuđeni za zločine poput pokušaja ubistva; drugi su bili pritvoreni zbog aktivnosti poput “bacanja kamenja” ili nošenja noževa. A nekoliko njih, poput 59-godišnje Hanan Barghouti, najstarije zatvorenice koja je oslobođena, bilo je u izraelskom pritvoru na neodređeno vrijeme bez ikakvih optužbi.
Dok su u Ramallahu na Zapadnoj obali viđene scene radosti kada se grupa puštenih zatvorenika sastajala sa svojim obiteljima tokom vikenda, Itamar Ben Gvir, izraelski desničarski ministar nacionalne sigurnosti, izdao je direktive kojima se suzbijaju takva slavlja u istočnom Jeruzalemu, gdje Izraelska policija može izravno djelovati.
“Moje upute su jasne: ne smije biti izraza radosti. Izrazi radosti su jednaki podržavanju terorizma, proslave pobjede daju podršku tom ljudskom ološu, tim nacistima”, rekao je.
U međuvremenu, na Zapadnoj obali, čiji je veći dio pod izraelskom vojnom upravom, izraelske su vlasti pritvorile približno onoliko Palestinaca koliko ih je pušteno u proteklih nekoliko dana. Nakon 7. oktobra kažnjavanje je dovelo do toga da se palestinska populacija u izraelskom pritvoru gotovo udvostručila, prema nekim izvorima. Prema palestinskim grupama za ljudska prava, izraelske sigurnosne snage su sklonile više od 3000 Palestinaca, uglavnom na Zapadnoj obali. Čini se da je većina zadržana u administrativnom pritvoru — to jest obliku zatvaranja bez optužnice ili suđenja koji vlasti mogu obnavljati na neodređeno vrijeme.
Prema međunarodnom pravu, praksa administrativnog pritvora trebala bi se koristiti samo u iznimnim okolnostima. No, kako dokumentiraju izraelske i međunarodne grupe za ljudska prava, to je postalo norma na Zapadnoj obali. Čak i prije 7. oktobra, tinjajuće napetosti i nasilje na Zapadnoj obali doveli su do visokog broja administrativnih pritvora u tri decenije. Potom je, prema izraelskoj organizaciji za ljudska prava HaMoked, ukupan broj Palestinaca u administrativnom pritvoru porastao s 1.319 od početka oktobra na 2.070 mjesec dana kasnije – što je blizu trećine ukupne populacije palestinskih zatvorenika.
Kritičari Izraela tvrde da se čak i oni optuženi za određene zločine suočavaju s iskrivljenim, nepravednim pravosudnim sistemom. Palestinci na Zapadnoj obali podložni su izraelskim vojnim sudovima, za razliku od pola miliona židovskih doseljenika koji žive u njihovoj sredini. Ovi su sudovi u nekoliko godina izricali osuđujuće presude u 99-postotnoj stopi, što je stanje koje dovodi u pitanje pravilan proces koji je omogućen Palestincima.
“Na primjer, Palestincima se rutinski uskraćuje savjetovanje, a suočavaju se s jezičnim barijerama i pogrešnim prijevodima koji kvare svjedočenja i priznanja koja se koriste na sudu”, objasnio je Abdallah Fayyad iz Voxa. “Ali nije samo nedostatak odgovarajućeg postupka ono što muči ovaj pravni sistem. Često se ti slučajevi temelje na lažnim i dalekosežnim optužbama”.
Dinamika izraelskog kaznenog sistema među Palestincima je dugo izazivala ljutnju zbog šire prirode izraelske vojne okupacije palestinskih teritorija.
“Moć zatvaranja ljudi koji nisu bili osuđeni ili čak ni za što optuženi duže vrijeme, na temelju tajnih ‘dokaza’ koje ne mogu osporiti, ekstremna je moć”, istaknula je izraelska grupa za ljudska prava B’Tselem. “Izrael to koristi kontinuirano i opsežno, rutinski držeći stotine Palestinaca u svakom trenutku”.
Produbljivanje krize koja je uslijedila nakon Hamasovog krvavog pohoda 7. oktobra samo je pogoršalo napetosti. “Administrativni pritvor jedno je od ključnih oruđa pomoću kojih Izrael provodi svoj sistem apartheida protiv Palestinaca”, rekla je Heba Morayef, regionalna direktorica Amnesty Internationala za Bliski istok i Sjevernu Afriku, u izjavi ovog mjeseca, navodeći brojne izvještaje o zlostavljanjima koja su pretrpjela od strane palestinskih zatočenika posljednjih sedmica. “Svjedočanstva i video dokazi također ukazuju na brojne slučajeve mučenja i drugog zlostavljanja od strane izraelskih snaga, uključujući teška premlaćivanja i namjerno ponižavanje Palestinaca koji su zatvoreni u strašnim uvjetima”.
Izraelske vlasti godinama su tvrdile da je njihova praksa administrativnog pritvora u skladu s politikom u drugim demokracijama i da predstavlja nužnu preventivnu mjeru, s obzirom na sigurnosne uvjete koji oblikuju Zapadnu obalu. Slabe palestinske vlasti, koje su dugo surađivale ruku pod ruku s izraelskim sigurnosnim agencijama, borile su se da suzbiju rastući bijes i militantnost među Palestincima na Zapadnoj obali. Posljednjih sedmica zvaničnici izraelske vlade oštro su osudili službenike UN-a i organizacije poput Amnesty Internationala, koje je glasnogovornik izraelskog ministarstva vanjskih poslova opisao kao “antisemitske” i “pristrane”.
Međutim, međunarodni promatrači dugo su kritizirali široko rasprostranjenu upotrebu te prakse u Izraelu. Izvještaj Europskog parlamenta iz 2012. opisao je administrativni pritvor kao taktiku korištenu “uglavnom za ograničavanje palestinskog političkog aktivizma”. Godine 2020. Michael Lynk, tada posebni izvjestitelj UN-a za ljudska prava na palestinskim teritorijima, pozvao je Izrael da ukine tu praksu.
“Administrativni pritvor je anatema u svakom demokratskom društvu koje slijedi vladavinu prava“, rekao je Lynk. “Kada demokratska država nekoga uhapsi i pritvori, dužna je tu osobu optužiti, iznijeti svoje dokaze na otvorenom suđenju, omogućiti potpunu odbranu i pokušati uvjeriti nepristrano pravosuđe u svoje optužbe izvan razumne sumnje“.