Za dan venčanja bukvalno su nam ušli u sobu… Naše Vjenčanje, je bilo sve osim našeg. Svi su se umiješali u to, i ucijenivali nas. Mi smo htjeli samo sa kumovima otići kod matičara i onda otići za Grčku. Jer naša divna familija je činila sve da nas dvoje rastavi. (Katolkinja i Pravoslavac) Toliko su nas ucijenivali da su mi
doslovce kumu držali zatočenu, da neće mi biti kuma na vjenčanju ako svoje ne pozovem na Vjenčanje.. Već su unaprijed njegovi i moji dogovorili u koju ćemo se Crkvu Vjenčati (Pravoslavnu ili Katoličku) Kako će se naša djeca zvati, gdje će se krstiti i tako u nedogled. Nisu nas uspjeli “nagovoriti” da se crkveno
vjenčamo. Ali su nas uspjeli ucijeniti da oni prisustvuju na Vjenčanju, teror živi. Čak ni za bračnu noć nisu nas ostavili nasamo. Ali rastaviti nas nisu uspjeli. Sad je skoro 10 god od toga. Udaljili smo se skroz od te toksične familije. I dan danas im nije jasno zašto mi s njima slabo komunicramo ???? i zašto smo otišli za Njemačku.
Svi pljuju po pravosuđu i ljudima koji rade u državnoj službi, da smo uhljebičari i da ništa ne radimo pa da vam kažem da mi koji na sudu radimo kao zapisničari i upisničari mi jedini i radimo, dok su suci ti koji ništa ne rade. Mi svi ostali moramo biti na poslu od 6 ujutro na radnim pozicijama, dok suci dolaze u 10 na posao i odlaze do 14,00 sati doma, ništa ne rade i još imaju imunitet za svoj nerad, dok smo mi ostali na poslu do 17,00 sati neki dežuraju i do 20,00 sati tako da sljedeći puta kada kažete da smo uhljebičari razmislite tko stvarno radi, a tko se uopće i ne trudi da radi, a plaća im je još i 11200kn, a nama jedva i 4500 kn. kn? da kuna.