“Zabavljali smo se skoro 4 godine, a onda j

Idiopatska hipersomnija (IH) je rijedak neurološki poremećaj koji karakterizira iscrpljujući dnevni umor i prekomjerno spavanje. Naziv “idiopatski” znači da je njegov uzrok nepoznat, a mogao bi biti mnogo češći nego što se dosad mislilo.

Slično drugim poremećajima spavanja, poput narkolepsije (kroničan poremećaj spavanja kojeg karakteriziraju pretjerana pospanost i iznenadni napadaji sna u neprimjerenim situacijama), idiopatska hipersomnija rezultira pospanošću koja je toliko snažna da može utjecati na sposobnost normalnog funkcioniranja. Teško ju je dijagnosticirati jer osoba mora imati značajne simptome tijekom tri mjeseca prije nego što se smatra da ima to stanje.

Kada liječnik posumnja na ovu dijagnozu, za njezinu potvrdu mora koristiti specijaliziranu opremu i laboratorijske postavke za studiju spavanja. Zbog toga je stručnjacima teško procijeniti broj ljudi s ovim poremećajem.

Ali i to se mijenja. Prema novom istraživanju Američke akademije za neurologiju, stanje bi zapravo moglo utjecati na daleko veći broj Amerikanaca.

Istraživanje, objavljeno u prosincu 2023. u časopisu Neurology, pokazuje da bi čak 1,5 posto populacije moglo imati idiopatsku hipersomniju. „Procijenjena ukupna pojavnost od 1,5 posto jednaka je ostalim uobičajenim neuropsihijatrijskim stanjima kao što su bipolarni poremećaj, epilepsija i shizofrenija“, napisali su autori studije. Zbog rigoroznih zahtjeva samih studija spavanja, otežana je procjena na bazi populacije.

„To je očito intrigantna studija jer, kao što je istaknuto u članku, ukupna pojavnost (prevalencija) idiopatske hipersomnije bila je niža u nekim drugim studijama. Dakle, podatak o prevalenciji od 1,5 posto definitivno je značajan u smislu koliko bi ovaj poremećaj mogao biti čest,” rekao je dr. sc. Clete Kushida, šef i medicinski direktor Odjela za medicinu spavanja na Sveučilištu Stanford. Nije bio povezan s istraživanjem.

Za studiju su istraživači koristili podatke iz Wisconsin Sleep Cohort (WSC), longitudinalne studije koja je u tijeku i koja se provodi više od 20 godina. Kako bi razvili sliku o tome koliko je IH-a raširena među općom populacijom, istraživači su analizirali podatke od gotovo 800 sudionika te studije, među kojima je samo 12 osoba identificirano kao da imaju IH-u, što je rezultiralo nalazom prevalencije od 1,5 posto.

Iako su se općenito slagali s nalazima, drugi stručnjaci koji su pregledali studiju oklijevali su oko tako visoke brojke.

„Gledajući rad, slažem se da je idiopatska hipersomnija nedovoljno prepoznata. Ne znam je li to baš tako često, jer 1,5 posto je stvarno visoko. Stvarno morate pažljivo razdvojiti sve elemente koji bi mogli pridonijeti ovakvoj procjeni. Način na koji ja gledam taj podatak je da je 1,5 posto ljudi pospano, a da vjerojatno dio njih ima idiopatsku hipersomniju,” rekao je za Healthline dr. Mark Wu, profesor neurologije i medicine spavanja na Sveučilištu Johns Hopkins. Wu nije bio povezan sa studijom.

Utvrđeno je da sudionici mogu imati IH-u na temelju kriterija kao što su pospanost, količina sna i koliko im je vremena trebalo da zaspu. Studija je koristila niz metoda za procjenu poremećaja spavanja i njihovih simptoma, uključujući laboratorijske studije spavanja i upitnike.

Epworth Sleepiness Scale je upitnik u kojem se od ljudi traži da sami procijene i odgovore kolika je vjerojatnost da će zaspati u različitim situacijama poput gledanja televizije ili čitanja. Najviši mogući rezultat je 24 boda, s tim da svatko tko postigne 10 ili više bodova može imati potencijalni poremećaj spavanja. „Sve iznad 10 ne smatra se normalnim”, rekao je Wu.

Studija je pokazala da su osobe s IH-om imale prosječnu ocjenu 14, u usporedbi s prosječnom ocjenom 9 za one koji nisu imali to stanje.

Sudionici Wisconsin Sleep Cohorte također su bili podvrgnuti laboratorijskim studijama spavanja koje su uključivale polisomnografiju, metodu koja tijekom spavanja bilježi i tjelesne funkcije, uključujući otkucaje srca, pokrete očiju i moždane valove.

​Također su sudjelovali u testovima „višestruke latencije spavanja“, koji se ponekad nazivaju i testovi drijemanja. Tijekom testova drijemanja, sudionici su opetovano upućeni da pokušaju odspavati u različitim trenucima tijekom dana. Koliko su brzo zaspali bilo je pokazatelj veće latencije sna.

Tijekom studije spavanja i testova drijemanja, onima koji su vjerojatno imali IH-u trebalo je samo četiri minute da zaspu noću i šest minuta tijekom drijemanja. Prosjek za ostatak kohorte bio je 13 minuta da bi zaspali navečer i 12 minuta tijekom drijemanja.

Idiopatska hipersomnija je jedinstvena i razlikuje se od narkolepsije, češćeg i dobro poznatog poremećaja spavanja.

Narkolepsija je uzrokovana nedostatkom neurotransmitera hipokretina (oreksina) u mozgu koji sudjeluje prije svega u regulaciji budnosti, dok je uzrok IH-e nepoznat i može biti rezultat djelovanja više različitih čimbenika.

Ono što je ovdje zaista zanimljivo je kako se čini da u slučaju IH više sna ne pomaže. Ne samo da IH-a uzrokuje dnevnu pospanost, već se čini da na taj poremećaj ne utječe koliko spavate. Zapravo, ljudi s IH-om spavaju više, a ne manje od zdravih ljudi. Nedostatak sna nije problem. Umjesto toga, osobe s IH-om se ne osjećaju osvježeno ili budno nakon spavanja, čak i ako su spavale više od preporučenih osam sati.

„Kada se ujutro probude, pacijenti s idiopatskom hipersomnijom  osjećaju se jako pijano, kao da imaju mentalnu maglu i ne mogu razbistriti glavu sat ili dva sata. Za razliku od pacijenata s narkolepsijom, pacijenti s IH-om ne smatraju da su kratka drijemanja osvježavajuća. Dakle, ako pacijent s idiopatskom hipersomnijom i nakratko odrijema, neće se osjećati bolje. Nasuprot tome, pacijenti s narkolepsijom osjećaju se bolje ako nakratko odrijemaju”, rekao je Wu.

„Ako na dosljednoj osnovi pospanost narušava sposobnost obavljanja posla, kućnih aktivnosti ili zabave, onda mislim da je vrijeme da razmislite o posjetu liječniku koji se bavi medicinom spavanja“ rekao je Wu.

I dr. Wu i dr. Kushida potiču pojedince koji vjeruju da imaju problema sa spavanjem da razgovaraju sa svojim liječnikom. „Ako spavate jako dugo, a pod dugo mislim na raspon od 10 do 12 sati dnevno, a još ste jako pospani tijekom dana, svakako biste to trebali provjeriti”, rekao je dr. Kushida.