U Zagrebu je u 93-oj godini života preminuo general Hrvatske vojske Anton Tus, prenosi Jutarnji list.
Kao komandant Ratne avijacije bivše JNA, u proljeće 1991. pridružio se Hrvatskoj vojsci i brzo postao načelnik Glavnog štaba Oružanih snaga Hrvatske. Na toj poziciji ostao je do 1992. godine, kada je došlo do nesuglasica s ministrom odbrane Gojkom Šuškom zbog razlika u političkim stavovima prema Bosni i Hercegovini.
Nakon toga, Tus je obnašao različite visoke vojne dužnosti, uključujući ulogu glavnog vojnog savjetnika Predsjednika Republike Hrvatske od 1992. do 1995. godine, a potom i pročelnika Ureda za međunarodnu vojnu saradnju od 1995. do 1996. godine. Tokom razdoblja od 2001. do 2005., služio je kao šef Misije Republike Hrvatske pri sjedištu NATO-a.
Anton Tus je rođen 22. novembra 1931. u Bribiru kod Crikvenice i pridružio se Narodnooslobodilačkoj vojsci i partizanskim odredima Jugoslavije već s trinaest godina, 1944. godine.
U svojoj vojnoj karijeri, obavljao je različite visoke funkcije, uključujući komandanta raznih vojnih postrojbi. Također, bio je član Komiteta Organizacije SKJ u JNA i jedan od rijetkih pilota koji su letjeli i ruskim MiG-ovima i američkim nadzvučnim avionima F-16. U JNA je nosio čin general pukovnika.
Nakon priključenja Hrvatskoj vojsci 1991. godine, postao je prvi načelnik Glavnog štaba HV-a. Godine 1992. zbog protivljenja zvaničnoj politici spram BiH je smijenjen, te je nakon toga služio je kao glavni vojni savjetnik predsjednika RH Franje Tuđmana do 1995. godine.
Kasnije je preuzeo ulogu načelnika Ureda za međunarodnu vojnu suradnju od prosinca 1995. do ožujka 1996. godine prije nego što je otišao u penziju. No, vratio se u aktivnu službu i bio je šef Misije Republike Hrvatske pri sjedištu NATO-a u Briselu od 2001. do 2005. godine.
Treba napomenuti da je Tus, zajedno s generalom Petrom Stipetićem, jedini bivši komandant JNA kojem se u Beogradu sudilo u odsutnosti zbog optužbi za veleizdaju i dezerterstvo.
“General Tus je bio protivnik podjele Bosne i Hercegovine i radio je na jedinstvu, solidarnosti i zajedničkom suprotstavljanju agresoru na naše dvije zemlje. Nažalost, pobijedila je struja koja je bila za sukob Hrvatske i Bošnjaka. Da je pobijedila njegova struja, drugačije bi izgledao rat na prostoru i Hrvatske i BiH”, govorio je svojevremeno general Arif Pašalić, koji je na početku agresije na BiH razgovarao s Tusom u Zagrebu.
Kao načelnik Glavnog štaba, General Tus je bio u konfliktu s ministrom odbrane Gojkom Šuškom, kojeg je smatrao liderom “neoustaške” struje u zemlji. Ministar Šušak je počeo se petljati u vojne operacije i izdavati naredbe izvan okvira Glavnog štaba. General Tus se obratio predsjedniku Franji Tuđmanu, tvrdeći da ministar odbrane može imati utjecaj na vojsku, ali samo putem dogovora s načelnikom Glavnog štaba ili preko predsjednika kao vrhovnog zapovjednika.
General Tus je tvrdio da su tokom Domovinskog rata postojale dvije različite linije zapovijedanja: jedna vođena od strane Glavnog štaba i druga od strane ministra Šuška. Kao najekstremniji primjer “duple linije zapovijedanja,” general Tus je naveo dogovor o Bosanskoj Posavini. Prema generalu Tusiju, Hrvatska vojska je pokušavala zadržati Posavinu, ali se ministar Šušak već u maju 1992. dogovorio s Radovanom Karadžićem o predaji Posavine.
Na jednom sastanku, general Tus je predsjedniku Tuđmanu postavio direktna pitanja o rušenju mosta preko kojeg je Glavni stožer planirao poslati snage za odbranu Bosanskog Broda i odluci o povlačenju HV-a. General Tus nije bio upoznat s ovim odlukama. Kratko mu je rečeno da su snage HV-a srušile most, a predsjednik Tuđman je izjavio da ni on nije bio obaviješten o svemu.
Godine 1995. general Tus se zalagao za provedbu Operacije Una jer je smatrao da bi to značilo ne samo vojni nego i politički poraz velikosrpske ideje u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Uspjeh operacije Una bi značio oslobođenje grada Banja Luke i potpuni poraz Vojske Republike Srpske.