Situacija oko Nigera nakon državnog udara sve više se povezuje s druge dvije zapadnoafričke zemlje u kojima su također izvedeni slični prevrati. To je sad još dodatno naglašeno nakon što je delegacija pučista iz Nigera stigla u posjet glavnom gradu Malija gdje su se sastali s tamošnjim vlastima. Sve ovo izaziva još veću nervozu kod zapadnih sila jer im se čini (očito točno) da njihov dojučerašnji ključni saveznik u ovoj regiji (što je Niger pod administracijom svrgnutog predsjednika Mohameda Bazouma svakako i bio) prelazi u jednu novu koaliciju koja bi mogla biti vrlo bliska s njihovim pak glavnim geopolitičkim suparnikom – Rusijom.
U Mali je stigao general Salifou Modi, jedan od pučista koji su sudjelovali u rušenju Bazouma s vlasti 26. srpnja. Mali pak na Zapadu već nazivaju “režimom pod zaštitom Wagnera”.
Izvori sugeriraju kako se u Maliju danas nalazi oko 1500 pripadnika Wagnera. Također valja napomenuti kako je vođa Wagnera, Jevgenij Prigožin, poprilično entuzijastično pozdravio državni udar u Nigeru ističući kako se narod ove zapadnoafričke zemlje sad po prvi put zapravo oslobađa od svojih kolonizatora. Pritom je mislio prije svega na Francusku, kolonijalnu silu koja je kontrolirala Niger (i većinu zemalja zapadne Afrike) sugerirajući kako su ove zemlje, iako su stekle formalnu neovisnost sredinom prošlog stoljeća, tek sada u poziciji da se i stvarno oslobode od utjecaja svojih bivših kolonizatora, odnosno da izađu iz sjene neo-kolonijalizma.
Ideja novog oslobođenja širi se Afrikom
Dakako, nije Prigožin tvorac ove ideje, ali ovo jest vrlo snažna ideja koja se sad širi Afrikom te se može već neko vrijeme vidjeti u velikim demonstracijama u brojnim zemljama, a anti-francuski sentimenti su vrlo jasni izraženi, naročito kroz brojna paljenja francuskih zastava.
Niger je pak zadnjih desetak godina bio jedan od najlojalnijih saveznika Francuske i SAD-a i jasno je da nipošto ne bi htjeli izgubiti svoj utjecaj (i) ovdje jer ovaj državni udar sugerira kako nove vlasti u Nigeru žele voditi radikalno drugačiju vanjsku politiku.
Nigerski general Salifou Modi posjetio je sa svojom delegacijom Mali u utorak. Nije poznato je li se pritom sastao s nekim od predstavnika ruskog Wagnera, no poznato jest da je na sastanku bio nazočan ministar obrane Malija, Sadio Camara. On se pak nalazi na popisu američkih sankcija zbog, kako tvrde u Washingtonu, bliske i direktne suradnje s Wagnerom te organizacije njihovog dolaska u Mali. Dakle, Camara je “ključni čovjek” za poslove s Wagnerom te stoga možemo pretpostaviti da su on i Modi vrlo vjerojatno razgovarali i o angažmanu ruskih plaćenika, naročito pošto se Niger možda suočava s vojnom intervencijom kroz svega nekoliko dana.
“Javno je poznato da je malijska hunta povezana s Wagnerom, Wagner ih štiti, sve zapadne trupe zamjenjuju Wagnerom”, rekao je Kiari Liman-Tinguiri, veleposlanik Nigera u Sjedinjenim Državama, u jučerašnjem intervjuu. Očito je kako gospodin Liman-Tinguiri nije pristaša nove vojne administracije u njegovoj zemlji te stoga vjerojatno neće još dugo biti na poziciji ili će pak, naročito ako Washington tako odluči, predstavljati vlast u egzilu (tehnički svrgnuti predsjednik Mohamed Bazoum nije u egzilu jer je još uvijek, prema zadnjim informacijama, zatočen na prostoru predsjedničke palače).
“Zapadne snage mijenjaju se s Wagnerovim”
Ipak, zanimljivi su detalji koje iznosi Kiari Liman-Tinguiri. Njegova tvrdnja da u Maliju “zapadne snage zamjenjuju s Wagnerovima” zapravo potvrđuje da ovi državni udari (Mali, Burkina Faso, Niger) jesu velika geopolitička smjena gdje na mjesto SAD-a i njihovih saveznika dolaze novi “zaštitnici” kao što su Rusija i (vrlo vjerojatno) Kina. Kao što se već i pretpostavljalo da bi mogao biti slučaj u ovakvoj dinamici, Rusija je ta koja osigurava “snagu” dok bi Kina prvenstveno imala ulogu ekonomske smjene i investitora. Očito je da pučisti u ovim afričkim zemljama vide određeni interes i boljitak u ovakvoj smjeni te su spremni novi poredak braniti i silom.
U kratkom televizijskom obraćanju nigerski general Modi pohvalio je “jako dobre odnose” između Nigera i Malija te je najavio da odmah dalje putuje u Burkinu Faso. Dakle, još jednom imamo potvrdu da se ove tri zemlje udružuju u nešto vrlo specifično što bismo mogli nazvati pučističkom unijom pod tihim i navodnim pokroviteljstvom Rusije.
Dakako, vrlo je teško govoriti o ruskoj ulozi jer zapravo još ne znamo ni kakva je situacija tamo što se tiče Wagnera kamoli u Africi! Izgleda da su Putin i Prigožin izgladili stvari, barem za sad, no znači li to da Wagner u Africi djeluje po naputku Kremlja ili na svoju ruku? Ili im je uloga striktno kao što se i navodi u opisu posla – plačenićka? Činjenica jest da je Wagner već gušio nekoliko pokušaja pobune protiv afričkih vlasti koje čuva, a svjedoci tvrde da to čini metodički i brutalno zbog čega ne čudi da je potražnja za njima poprilična. Mogli bismo čak reći kako je nemoguće izvesti sveobuhvatni državni udar (onaj koji bi se udaljio od zapadnih sila) bez barem neke ispomoći Wagnera u epilogu jer svaki svježi puč može se i brzo preokrenuti od strane onih koji su zaduženi za takve operacije. Wagner dođe kao vatra protiv vatre.
Al-Qaeda – argument za ECOWAS, ali tko stvarno kontrolira džihadiste?
No, ovog puta “vatra” koja se priprema protiv Nigera mogla bi biti puno veća. Više od desetak ministara obrane ECOWAS-a okupilo se tijekom jučerašnjeg dana u Nigeriji kako bi razgovarali o daljnjim koracima po pitanju situacije u Nigeru. Podsjetimo, već su ranije rekli da su spremni i silom vratiti Bazouma na vlast ukoliko pučisti sami to ne učine do ponedjeljka. Bi li takva intervencija odmah dovela do regionalnog rata na zapadu Afrike? Vrlo je moguće jer Burkina Faso i Mali već su poručili da će svaki napad na Niger smatrati automatskom objavom rata i njima.
Vratimo se još malo na izjave nigerskog ambasadora u SAD-u jer njegovi komentari vrlo su zanimljivi u kontekstu moguće intervencije ECOWAS-a. Naime, Liman-Tinguiri tvrdi da bi ostavljanje Nigera u rukama vojne hunte bila puno veća prijetnja po regionalni mir nego da dođe do vojne intervencije ECOWAS-a. Kako to kad smo upravo konstatirali da bi ta intervencija vrlo vjerojatno povukla i Burkinu Faso i Mali u rat? Liman-Tinguiri to ovako argumentira – ako vojna hunta ostane na vlasti uskoro će islamistički militanti povezani s Al-Qaedom “preplaviti” velike dijelove Nigera. “To je scenarij za kolaps regije. Ako im dozvolite da imaju uporišta u ovim zemljama imat će svoje baze iz kojih mogu napadati druge zemlje”, rekao je.
Jasno, ovo je vjerojatno argument kojeg će i ECOWAS upotrijebiti kao opravdanje za povratak Mohameda Bazouma na vlast. Ali zar će islamistički radikali odjednom biti mirniji ako je na vlasti pro-zapadni čelnik? Možda, ali to onda otvara jedno vrlo škakljivo pitanje – tko zapravo kontrolira militante povezane s Al-Qaedom? Jesu li oni zaista “prijetnja iz vakuuma” ili ih se učinkovito koristi u određene geopolitičke svrhe? Ne treba previše nagađati, dovoljno je podsjetiti na to da su i SAD i Francuska intenzivno podržavale takve ekstremiste u Libiji i Siriji!