Dobrivoje Topalović, rodom iz Preljine, proveo je svoje djetinjstvo u tom mjestu i završio osnovnu školu, pa u Čačku srednju školu. Nakon uspješno završene srednje škole, započeo je rad u preduzeću “Cer”, gdje je ostao zaposlen nešto manje od dva mjeseca. Njegov dalji put vodio ga je u Beograd, gdje se upisao na višu tehničku školu. Nažalost, poslije dvije godine, izgubio je pravo na nastavak studija, što je predstavljalo izazov u ostvarivanju njegovih profesionalnih ambicija.
Velika želja njegove majke bila je da vidi svog sina kao inženjera, ali životni put Dobrivoja je krenuo drugim tokom. Kasnije je Dobrivoje pesmu Dobrice Erića “Gajila me majka kraj fenjera, negovala sa suzom u licu, željela je sina inženjera, a dobila lutalicu…” posvetio majci. Pevačku karijeru započeo je u kulturno-umjetničkom društvu u Čačku. koja opisuje majčinu ljubav i želju da njen sin postane inženjer. Pesnikovu opisnu patnju u pjesmi je emotivno povezao sa sopstvenim životnim putem, gdje je umjesto inženjerskog poziva, našao svoje mjesto u svijetu muzike.
Dobrivoje je započeo svoju pjevačku karijeru u kulturno-umjetničkom društvu u Čačku, gdje je otkrio svoju strast prema muzici. Sanjao je da snimi svoju ploču, ali se suočavao sa izazovima na putu ka ostvarenju tog sna. Prijavljivao se na seoska takmičenja pevača amatera, ali u to vrijeme, čačanski kraj je već bio poznat po izuzetno talentovanim pjevačima, pa Dobrivoje nije uspijevao da osvoji prve nagrade.
Sreća ga je pogledala kada je upoznao Dragana Aleksića, harmonikaša i kompozitora iz susednog sela Mrčajevci, koji je već imao iskustva sa snimanjem za Diskos. Dobrivoje je zamolio orkestar da izvede jednu njegovu pjesmu pred Aleksićem, otvarajući vrata saradnje koja će obilježiti njegovu karijeru. Aleksić ga je primijetio i pozvao za sto, a rezultat te saradnje bili su prvi snimci četiri singl ploče. Iako pjesme nisu odmah doživjele slavu, predstavljale su početak jedne uspješne muzičke priče koja će se kasnije proširiti izvan čačanskog okruga.
Godine 1986. u saradnji sa Miroljubom Aranđelovićem Kemišom snimio je za PGP RTB jednu od najljepših pjesama: “Crno vino”. Antologijska.
Za ovu pjesmu Dobrivoje kaže da mu je “ta pjesma otvorila vrata i kod mlade publike. Ipak, mladi diktiraju šta će se slušati”.
Svojevremeno je, inače, govorio kako se “na selu može preživjeti i u najteža vremena, dok u gradu glad brzo pokuca na vrata.” Čitavo njegovo djetinjstvo bilo je vezano za jedno, a imao je običaj i da tvrdi kako su “ljudi koji su cijeli život proveli u gradu hendikepirani u odnosu na one sa sela”.
“Pogotovo je to izraženo danas u vrijeme velike ekonomske krize. Na selu se može preživjeti i u najteža vremena, dok u gradu glad brzo pokuca na vrata – pričao je on za života.”
“Živim sa suprugom, a najviše vremena provodim sa unukom Radovanom. Pjevačku karijeru polako privodim kraju pa izbjegavam koncerte i nastupe na televizijama. Trudim se da se što više odmaram u krugu porodice i održavam imanje, kosim travu…”, rekao je Dobrivoje Topalović pre nekoliko godina.
Pevač Miroslav Ilić je bio u kontaktu sa Dobrivojem do njehovih posljednjih momenata života.
“Prošli smo svašta zajedno. Dobar dio života smo proveli zajedno i to u ono najljepše doba našeg zanata. Ipak, nismo se odavno vidjeli. Ne samo zbog njegove bolesti, već je i Dobrivoje izabrao tako. Malo se distancirao od svega pred kraj života” kaže Miroslav.
On se zatim prisjetio jednog malog detalja, anegdote kada je Topalović pričao da je jednom prilikom otišao kod ljekara.
– Bio je jednopm prilikom kod ljekara i doktor mu je tada rekao da mora da bira između pevanja i cigareta. On je rekao tada “moraću da prestanem da pjevam” – ispričao je pevač.
Pevač Dobrivoje Topalović preminuo je 16. juna, 2020. godine poslije teške bolesti. Posljednje dane proveo je u rodnom selu sa suprugom.
(Autor: Stil)