Želim izraziti svoje osjećaje i podijeliti nešto što me duboko muči. Razmišljam o odluci da se rastanem od svog supruga. Oboje smo zaposleni, radimo u smjenama i oboje doprinosimo kućnom budžetu. Međutim, posljednjih godina osjećam se kao da sam prepuštena brizi o kući i obitelji, dok se on opušta.
Naša svakodnevica postala je neravnotežna. Dok ja obavljam kućanske poslove, on uživa u jutarnjoj kafi u krevetu, igra se, odlazi do prijatelja ili svog mjesta, a ja sam ta koja se brine o svemu. Osjećam se kao da živim u vrtlogu obaveza, dok on ima slobodu trošiti svoje vrijeme kako želi.
Pokušala sam razgovarati o ovome s njim, ali to često rezultira svađom i kratkotrajnom promjenom ponašanja. Nakon nekoliko dana, sve se vrati na staro. Ne želim živjeti u ovakvom začaranom krugu. Osjećam da zaslužujem ravnotežu i poštovanje.
Osim toga, brinem se i o mogućem dolasku djece, a situacija kao ova nije prikladna za odgajanje obitelji. Želim partnera koji će dijeliti teret obaveza i doprinositi zajedničkom domu jednako kao i ja.
Naravno, znam da nije svatko isti i da se odnosi razlikuju, ali osjećam da je ovo postalo dugotrajno i nepodnošljivo. Život je kratak, i ne želim provedeni dio života provoditi u neravnoteži i nezadovoljstvu. Razumijem važnost razgovora, ali već smo prošli kroz taj proces više puta bez značajnih promjena.
Možda je vrijeme da preispitam svoj život i odlučim hoću li se boriti za 50-50 odnos ili krenuti na svoj put. Ne želim donositi odluku brzopleto, ali želim pronaći ravnotežu i sreću. Pozdrav.