Imam 23 godine, radim kao model. Sve sam to postigla zahvaljujući jednom čovjeku, koji mi je obećao da ću dobiti ono što želim. Naravno, sve je imalo svoju cijenu.. i ja svoju redovno plaćam. Znala sam da je oženjen. Redovno dolazi u stan, koji mi je kupio,
samo da nikome ne bih priznala našu romansu. Često mi kupuje luksuzne stvari, uplaćuje razna putovanja i novac. Svojima govorim da sve to sama postižem jer dobro zarađujem. Za ovo vrijeme nisam bila ni sa kim osim sa njim. Znam da svaku večer odlazi k njoj, da me nikada neće zavoljeti kao nju i da ću mu uvijek
biti samo zabava, jer je sve počelo na pogrešan način. Volim njegov zagrljaj više od svega, iako uvijek traje kratko. Ne bih mogla ni u jednom naći ono što on ima. Ne znam dokle će ovo trajati, ne znam koliko ću još moći da krijem pravo lice iza svih onih maski. Ne radi se o tome da se bojim da izgubim ovakav život, bojim se da izgubim njega.
Gadi mi se brak, ne mogu više podnijeti taj zajednički život! Psihički sam u rasulu, osjećam se kao u kavezu. Nemam razlog za rastavu, nego jednostavno mi preko glave! Bude tu svađa, ne sada velikih, ali i lijepih trenutaka, kako kada, seks je naravno postao endemski, a onako…. čini mi se neki osrednji brak. Tek 12 godina, a već mi muka. I to još “dok nas smrt ne rastavi”, pa tačno mi dođe da se ubijem, da završim to sve ! Kada vidim ljude po 30 i više godina skupa, pitam se kako su izdržali gledati istu facu svakodnevno?
Nas veže 2 djece, i ni jedno od nas dvoje ne bi moglo samo opstati sa platom i da dobije djecu na skrb. Taman nam je sve uštimano, i smjene, i posao, i uhodali se financijski, i svako svoj auto, stan bez dugova. Od odjeće i hrane svega ima, djeca su sretna, sve imaju, i ne želim im to pokvariti. Jako dobro krijem, i glumim sreću, a u sebi se raspadam i gušim ! Obična robija, da mi se vratiti u mladost, i dobro se našamarati ! Kako ne razmišljaš kad se zaljubiš…