Nisam ovo dosad nikom rekao jer znam da zbog cjelokupnog toka događaja niko mi ne bi vjerovao

Nisam ovo dosad nikom rekao jer znam da zbog cjelokupnog toka događaja niko mi ne bi vjerovao

Nisam ovo dosad nikom rekao jer znam da zbog cjelokupnog toka događaja niko mi ne bi vjerovao ali moram sad da se ispovjedim makar anonimno. 2016 godine kada sam imao 25 godina sa kolegama sa posla gledao sam fudbal kod jednog od njih. Tokom noći pu ili smo malo mar uane. Nakon tekme jer

moram sutra u prvu krenem kući i kako je bila topla decembarska noć odlučim prošetat, a ne zvat taxi. Na uglu jedne ulice bili su postavljeni kontejneri i krenem prema njima da bacim neke omote iz jakne kad imam šta vidjet. Kod kontejnera “2 mala zelena” hrane mačke nekom hranom i maze ih dok jedu. Pogledi

su nam se sreli na nekoliko sekundi. Klimno sam glavom prema njima kao znak uvažavanja, zatim sam preblijedio od straha i okrenuo se i nastavio kući. Ništa se nije dogodilo, nisu krenuli za mnom i stigao sam bezbjedno. Dugo sam sebe uvjeravao da je to bila halucinacija ali kako starim sve sam sigurniji da nije jer dotad nikad nisam imao takve događaje, čak ni kad sam pušio. Sve je bilo tako stvarno