Iako se vakcina – zbog preveniranja mnogih bolesti koje su nekada bile veoma raširene i odnijele mnoge živote – smatra jednim od najvećih javnozdravstvenih dostignuća, u posljednje vrijeme svjedočimo porastu skepticizma i padu stope vakcinacije kod djece, što za posljedicu ima povratak bolesti koje su u prošlosti bile gotovo iskorijenjene.
Tako je u Hrvatskoj proglašena epidemija velikog kašlja (hripavca), sve je veći broj oboljelih i u Srbiji, dok je u određenim dijelovima Bosne i Hercegovine proglašena epidemija malih boginja (morbila).
“Ovo nam se dešava isključivo zato što djeca nisu vakcinisana”, istakao je Enis Hasanović, ministar zdravstva Kantona Sarajevo. “Sramotno je da nam u jednom evropskom gradu u 21. vijeku prijeti epidemija, a što se može spriječiti. Prioritet nam je da spriječimo širenje i vakcinišemo što više djece. Zbog toga pozivam roditelje da se masovno odazovu i vakcinišu svoju djecu”.
‘Pitanje je kada će se javiti druge bolesti’
Govoreći o padu vakcinalnog obuhvata, Đurić pojašnjava da se situacija razlikuje od zemlje do zemlje. Navodi da postoje zemlje koje nikada nisu dostigle zadovoljavajući obuhvat, najčešće one s kontinuiranim konfliktima, razorenim ili nerazvijenim zdravstvenim sistemom i visokim stepenom siromaštva. Drugu grupu zemalja čine one koje su dostigle visok nivo obuhvata vakcinacijom i zadržale ga do danas, dok treću grupu, kaže Đurić, čine zemlje koje su dostigle visok nivo ili su mu se približile, ali je zbog djelovanja različitih faktora došlo do pada obuhvata.
Kaže da je, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i UNICEF-a, u Bosni i Hercegovini 2007. postignut obuhvat od 95 posto i da od tada opada (72 posto 2020, 75 posto 2022. godine), dok Crna Gora od 2011. godine, kada je postignut obuhvat od 95 posto, slijedi kontinuirani, neprekidni pad.
“Posebno zabrinjava nizak obuhvat revakcinacijom pred polazak u školu, koji je u Bosni i Hercegovini, prema procenama WHO-a i UNICEF-a, 2022. godine bio 52 posto, u Crnoj Gori 68 posto, Sloveniji i Hrvatskoj nešto više od 80 posto”, ističe Đurić.
Srbija, naprimjer, ima relativno visok obuhvat (91 posto), no on je u nekim regijama niži od 80 posto, a postoje i općine s obuhvatom ispod 50 posto. To je, pojašnjava Đurić, primjer da za borbu protiv velikog kašlja nije dovoljno postići samo visok obuhvat na nacionalnom nivou, već i lokalno.
“Dodajmo da se pad obuhvata vakcinacijom beleži i za druge ozbiljne bolesti, tako da nije čudo što se i one, naročito male boginje koje su najzaraznije, sve češće javljaju, a pitanje je kada će se i u kom obimu javiti i druge bolesti koje bi se mogle sprečiti vakcinacijom”, zaključuje Đurić.