Odličan vic koji ćete pričati danima
U kafanu ulazi deda Crnogorac i pita:
-Zdravo Junčina, ima li neko jači od mene.
Dva momka ustanu i kažu: – Miii deda.
Izađi i gurni moj traktor.
Bivši zadrugar Stefan Karić gostovao je na televiziji Pink u emisiji “Premijera”.
On je tom prilikom uputio javno izvinjenje Nataši Šaviji, a onda progovorio io novoj djevojci.
Stefan KarićFoto: Instagram/Stefan Karić
– Svaki roditelj je na strani svog deteta, naravno da moj otac ne podržava nikakav vid nasilja. Naravno dam mi je zamerio što sam joj uzvratio šamar, nije dobro i nije normalno, ni džentlmenski. Ne opravdavam sebe nijednog trenutka, tako se desilo… Nije mi se nikad tako nešto nije desilo i naravno da se kajem što sam to uradio. Nisam imao nikakav kontakt s njom posle toga da se nešto pogrešno ne protumači. Ja joj se i ovom prilikom javno izvinjavam zbog svega što je bilo – rekao je on.
Osman Karić, Stefan KarićFoto: Instagram Printscreen/karic_osman
Odmah nakon izvinjavanja Nataši, oglasio se i njegov otac Osman, koji je prokomentarisao Stefanovu izjavu i objašnjenje incidenta koji se dogodio.
Osman KarićFoto: Instagram/Osman Karić
– Izvinjenje Nataši i naravno da Stefan stoji iza svojih postupaka – napisao je Osman, a njegovo promenjeno mišljenje naišlo je na šok, ali i na odobrenje javnosti.
BONUS: 👇🏻 🤩 🤩 👇🏻
O vašoj brizi ovisi hoće li vaše dijete kasnije imati zdrave zube ili će mu biti izvor boli i problema…
U prošlom broju govorili smo o tome kako majka već od trenutka začeća može pridonijeti tome da zubi njezina djeteta budu zdravi i otporniji na karijes. Otići ćemo korak dalje sa savjetima novopečenim roditeljima i reći nešto o tome kako se brinuti o mliječnim zubićima (nicanje, održavanje zdravlja, pranje, prvi posjet stomatologu), odnosno prvim trajnim zubima (čuvanje i njega).
Dok zdravlje nas odraslih ovisi o nama samima, zdravlje djetetovih zubi, posebno u najosjetljivijim, prvim godinama života ovisi o brizi roditelja. Prema tome, želite li da vaše dijete izbjegne neugodnosti sa zubima, morate se odmah početi brinuti o njima jer o vašoj će brizi ovisiti hoće li dijete kasnije imati zdrave zube ili će mu biti izvor boli i problema. Važno je istaknuti da je karijes bolest koja se ne nasljeđuje. Nasljeđuju se samo sklonosti i eventualne loše navike prehrane i higijene koje mogu uzrokovati karijes. Ne zaboravite da je karijes bolest nedovoljno čistih zubi, da bez šećera nema karijesa te da je samo čist zub zdrav zub i kao takav se najčešće ne razboli.
Zubići su krenuli
Nicanje zubi normalan je prirodni proces pa zubi niču bez ozljede sluznice i krvarenja. U razdoblju od šest do osam mjeseci počinju nicati prvi zubi. S obzirom na to da na svom putu pritišću okončine živaca, dijete osjeća svrbež i zato gura u usta ručice i druge predmete. Preporučljivo je dati mu neku gumenu igračku kako bi se spriječilo ozljeđivanje sluznice usta nekim tvrdim predmetom.
Potpunu mliječnu denticiju čini 20 zubi, po pet u svakom kvadrantu. Nicanje počinje uglavnom od šestog mjeseca života: najprije niknu donji srednji sjekutići, u dobi od osam do 10 mjeseci gornji srednji sjekutići, od 10. do 14. mjeseca donji pa gornji postranični sjekutići, nakon 12. mjeseca gornji i donji prvi kutnjaci, između 16. i 18. mjeseca očnjaci i na kraju, između 24. i 36. mjeseca života drugi kutnjaci. Dakle, do kraja druge godine dijete bi trebalo imati sve mliječne zube.
Nicanje zubi je individualno, a patološkim se smatra nicanje koje kasni više od šest mjeseci od uobičajena vremena početka nicanja. Ako vašem djetetu zubi ne počnu nicati do kraja prve godine ili svi ne niknu do kraja druge godine, odmah se obratite stomatologu kako bi se ustanovilo postoje li u čeljusti osnove za zube i koji je razlog zašto nisu izniknuli.
Zubi mogu niknuti i prije, a katkad se dijete može i roditi sa zubom. U tom je slučaju riječ o tzv. predmliječnom zubu koji treba odmah izvaditi jer nema korijena nego je posrijedi rožnata tvorba koja samo smeta i stvara probleme prilikom dojenja. Dijete se može roditi i s prvim mliječnim zubom, koji također smeta dojenju pa ga je potrebno malo zaobliti kako bi se olakšalo dojenje.
Postoji vjerovanje da zbog nicanja zubi djeca jače sline, što je pogrešno. U toj dobi, naime, djeca iz ležećeg položaja prelaze u sjedeći. Žlijezde slinovnice počinju lučiti slinu, ali kako je dno usne šupljine još vrlo plitko, a djeca nisu još potpuno svladala čin gutanja, slina curi iz usta. Kako slinjenje nije povezano sa zubima, potvrđuje i činjenica da u toj dobi sline i djeca kod koje kasni nicanje zubi.
Kad niknu svi zubi, dijete je sposobno čvrsto žvakati i zato mu dajte čvrstu hranu. Žvakanje će pomoći i razvoju čeljusti.
Pranje kao “igra”
Postavlja se pitanje kada dijete treba početi s pranjem zubi? Odgovor glasi: “Što prije, to bolje!”. Već nakon pojave prvih zubića roditelj može pažljivo obrisati zube štapićem i vatom umočenom u mlaku vodu. Međutim, kada dijete navrši dvije godine, tj. kada mu nikne svih 20 zubi, trebalo bi početi upotrebljavati četkicu za zube. U početku će to više izgledati kao igra, pa je poželjno iskoristiti djetetovu želju da oponaša starije. Upravo ste vi tu da ga vodite vlastitim primjerom, pa kad nakon obroka perete zube, neka to napravi i dijete. Nakon što je dijete, gledajući vas i igrajući se, “opralo” zube, vi mu ih morate pažljivo i stvarno oprati. Zube treba prati nakon svakog jela. Najvažnije je večernje pranje jer se navečer zubi peru za zdravlje, a ujutro za ljepotu.
Prvi put kod stričeka doktora
Uz pravilnu i redovitu higijenu, za zdravlje i ljepotu zubi važni su i redoviti odlasci stomatologu. Prvi kontakti sa stomatologom preporučuju se između druge i treće godine. Pripremite dijete za taj posjet. Opišite mu kako izgleda stomatološka ordinacija, recite mu kako stomatolog ima veliki stolac (kao astronautov) u kojem će sjediti u svjetlu reflektora. Posebno mu spomenite malo ogledalo pomoću kojega će mu stomatolog pregledati zubiće. Opišite mu aparat kao specijalnu motornu četkicu za čišćenje zubi. Pokušajte dijete zainteresirati i učinite da se raduje posjetu. Svakako izbjegavajte često upotrebljavanu izreku “neće te ništa boljeti”.
Roditeljima preporučujem da dijete prvi put dovedu u stomatološku ordinaciju dok su zubi još zdravi. Stomatolog će u tom slučaju zubiće samo pregledati, prebrojiti i eventualno premazati fluorom (fluoridacija). Takvim pristupom djetetu će pregled ostati u ugodnu sjećanju, pa će i sljedeći put rado doći. U slučaju da dijete prvi put dolazi u ordinaciju kad već ima potrebe za liječenjem, znači postoji karijes (oštećenje), osobno ne počinjem odmah s liječenjem nego nastojim da prvi pregled protekne u što ugodnijem raspoloženju. Razgovaramo o tome kako “gric i grec” jedu zubić sve dok ga mi četkicom i tušićem ne uklonimo. Za sljedećeg posjeta, ako procijenim da je dijete spremno i da mogu računati na njegovu suradnju, počinjem popravljati manji karijes (oštećenja). Međutim, dolazi li dijete u ordinaciju s bolnim zubom, potrebno je, na žalost, odmah intervenirati.
Jednom za svagda valja razriješiti zabludu da mliječne zube ne treba liječiti, tj. popravljati jer će ionako ispasti. To je apsolutno pogrešno razmišljanje jer mliječni zubi, iako kratkotrajni, imaju višestruko važnu funkciju. Oni čuvaju mjesto za svoje nasljednike (trajne zube), omogućuju normalan rast i razvoj čeljusti te dobro žvakanje. A znamo da je dobro sažvakana hrana preduvjet za dobru probavu. Uz to, mliječni zubi sudjeluju u stvaranju mnogih glasova, omogućujući jasan i razumljiv govor, a uza sve to, o njima ovisi i estetski izgled lica, što svakako pridonosi pravilnu psihičkom razvoju djeteta. Zato još jednom pozivam roditelje da što ranije odvedu dijete stomatologu.
Mogu li u školu?
U šestoj godini života niče prvi trajni kutnjak. Pazite! Taj zub nema prethodnika u mliječnom zubalu pa ga roditelji često zamjenjuju s mliječnim zubom i začude se kad čuju da je to trajni zub. Upamtite, to je najvrjedniji zub jer utječe na postavu svih trajnih zuba koji kasnije niču. Zato “šestogodišnji kutnjak” treba pažljivo čuvati i njegovati. Prije upisa u školu dijete treba obaviti stomatološki pregled, s posebnim osvrtom upravo na prvi trajni kutnjak koji treba popraviti ako je pokvaren jer u protivnom dijete neće dobiti potvrdu za upis u prvi razred. Ako je zub potpuno zdrav, preporučujem pečaćenje fisura (zaštita zuba bez brušenja).
Tek od treće godine života djetetu postaje bitno da je majka žena, a otac muškarac
Uloga roditelja, odnosno ženske i muške figure, važna je još prije začeća djeteta, razvija se tijekom trudnoće i porođaja, traje cijelo razdoblje odrastanja, nastavljajući se i kad djeca odu od kuće. Štoviše, roditelji nastavljaju utjecati na nas i onda kad ih više nema među živima, jer su se njihove figure ugradile u našu psihu tijekom odrastanja. Većina ljudi nije svjesna toga intrapsihičkog utjecaja roditelja. No, oni koji jesu i žele taj utjecaj mijenjati mogu očekivati dugotrajnu i neizvjesnu avanturu.
Na početku tata može biti i mama
Uloga majke znatno je više proučavana i većina bi se ljudi složila s tim da je majka najvažnija osoba u životu djeteta. Naravno, ne mora biti i biološka majka, a u prvih nekoliko godina života ne mora biti ni ženska osoba. Naime, u prve tri godine života majka je svaka osoba koja uspješno zadovoljava potrebe djeteta za emocionalnim vezivanjem, hranom i njegom. Mnogi bi muškarci bili sposobni uspješno preuzeti tu ulogu. Tek poslije, od treće godine nadalje, djetetu postaje bitno da je majka žena, a otac muškarac.
Tatina uloga u razrješenju simbioze
U trudnoći otac nerođenog djeteta stvara ozračje sigurnosti, povjerenja, optimizma i tako pomaže majci da se trudnoća odvija sa što manje stresova, da se osjeća ugodno i voljeno te da s radošću očekuje novorođenče. Povoljna obiteljska atmosfera zasigurno pozitivno utječe na razvoj djeteta tijekom trudnoće, što je mnogim roditeljima poznato, jer su s djetetom počeli komunicirati mjesecima prije njegova rođenja.
Odnedavno i otac može prisustvovati rođenju svog djeteta. Zabi-lježena su mnoga pozitivna iskustva, a najviše koristi od toga ima novorođenče. Utvrđeno je, naime, da očevi koji su prisustvovali porođaju znatno više pričaju o svom djetetu, da su mnogo točniji u njegovu opisivanju i da se tijekom odrastanja znatno više vežu uza nj.
Tijekom prva tri mjeseca majka i novorođenče razvijaju posebnu vrstu odnosa koju nazivamo simbioza. Oni se u mnogočemu ponašaju kao jedno biće i otac je u tom razdoblju potisnut u drugi plan. Ipak, simbioza se ne bi mogla dobro razvijati bez njegove podrške, zaštitničkog stava, razumijevanja i brige o svakodnevnim potrebama djeteta i majke. Kako dijete raste, počinje sve sigurnije zamjećivati postojanje i drugih osoba osim majke, a to znači da i otac biva uključen u njegov svijet. Otac tako potiče lakše razrješenje simbioze te kroz svoju različitost omogućuje djetetu brži kognitivni i motorički razvoj te stvaranje obrazaca budućih socijalnih odnosa. M. Yogman (1982.) utvrdio je da djeca od osam tjedana starosti drukčije reagiraju u prisutnosti očeva nego majki.
Potreba za emocionalnom vezanošću
Britanski psihoanalitičar John Bowlby uveo je u psihodnamsku teoriju važan koncept pod nazivom att-achment (emocionalno vezivanje ili privrženost) između djeteta i majke, odnosno osobe koja ima tu ulogu. Proučavajući djecu u dječjim domovima, otkrio je važnost tog fenomena u prve tri godine života te teške posljedice na razvoj djeteta ako se ta potreba za emocionalnom vezanošću nije mogla više-manje skladno razvijati. U obitelji s oba roditelja emocionalna vezanost bit će veća uz jednog roditelja, najčešće majku, ali će se istodobno razvijati i emocionalna vezanost uz drugog roditelja, oca. Time će vezanost dobiti na dinamici i sigurnosti, a poslije će prisutnost oca olakšati odvajanje – osamostaljivanje djeteta iz zajednice s majkom.
Formiranje strukture nad-ja
Između treće i pete godine života djeteta uloga oca postaje vrlo specifična i odnosi koji se stvaraju u obiteljskom trokutu majka – dijete – otac bitno će utjecati na daljnji razvoj njegove osobnosti, prije svega na formiranje strukture nad-ja. Nad-ja (ili superego) je instancija u strukturi ličnosti odgovorna za našu savjest, samonadzor i stvaranje ideala.
S navršene tri godine života dijete postaje sve svjesnije svoga spolnog organa. Kažemo da je ušlo u falusnu fazu. Spolovilo mu počinje donositi ugodu, dijete se igra njime i obično otkriva masturbaciju. Nešto poslije zainteresira se za spolnu različitost u odnosu na drugu djecu i svoje roditelje, pa govorimo o edipalnoj fazi razvoja. Djevojčice i dječaci tijekom prve tri godine života obično su emotivno više vezani uz majku, ali ih u dobi od oko četiri godine počinje brinuti odnos između roditelja. Počinju primjećivati da su majka i otac “previše angažirani” jedan oko drugoga. Dječak zaključuje da ne uspijeva konkurirati ocu jer je previše jak, sposoban i opasan. Istodobno voli svog oca i divi mu se, ali i razmišlja o tome kako ga potisnuti u trokutu majka – sin – otac. S tim agresivnim fantazijama u dječaka se javlja osjećaj krivnje, ali i straha da će zbog svojih želja biti kažnjen, tj. kastriran. Da bi razriješio tu mučnu situaciju, dječak se počinje sve više identificirati s ocem, nastojeći preuzeti njegove atribute moći. Tako smanjuje svoj kastracijski strah i izgrađuje svoj nad-ja.
Djevojčica tijekom zaljubljenosti u oca i rivaliziranja s majkom zaključuje da je već prije kažnjena – kastrirana zbog svojih fantazija prema roditeljima. Želja vezana uz oca i dalje postoji, ali kako se ne može realizirati, djevojčica prihvaća identifikaciju s majkom koju joj nudi društvo u kojem živi, a želju za muškim spolnim organom premješta na želju da rodi dijete.
Zatišje pred buru
Nakon završetka te burne faze razvoja, u dobi od oko šest godina dijete ulazi u znatno mirnije razdoblje koje se zove latencija i postaje zrelo za školu. Polaskom u školu očekuje podjednaku pomoć obaju roditelja za svojih prvih đačkih godina. Otad su roditelji ujednačeniji po važnosti.
Dolaskom puberteta (adolescencije) u 12. godini dijete postaje ponovno vrlo zahtjevno i teško shvatljivo roditeljima. Takva situacija često potiče roditelje na međusobne prepirke i optuživanja, a prema djeci znaju oscilirati od pretjerane strogosti do totalnog popuštanja. Djeca ih gledaju drugim očima i ne shvaćaju da su to oni isti roditelji prema kojima su nekad gajili ljubav i strahopoštovanje. Adolescenti postaju bolno svjesni dvoličnosti odraslih i raznih pogrešaka koje su roditelji činili tijekom odgoja. Umjesto da zadrže mir, toleranciju, mudrost, pouzdanje i da nastave međusobno komunicirati, roditelji se često nepotrebno upliću u život svojih adolescenata, iz straha da će ih izgubiti na ovaj ili onaj način. Umjesto da uvažavaju njihovo mišljenje i pregovaraju s njima, roditelji postaju smiješni s pozivanjem na svoj autoritet i na nekakve moralne norme društva kojih se ni sami ne drže. Kad se adolescencija približi kraju (oko dvadesete godine), nekad djeca, a sada odrasli vidjet će kod svojih roditelja i dobre i loše strane, shvaćajući da su i oni samo obični ljudi.