Nije nepoznanica da mladi napuštaju Bosnu i Hercegovinu, ali je mnogima na vlasti sigurno nepoznanica koliko su bolne odluke na taj korak, kao i sam čin napuštanja svoje domovine i porodice.
”Nismo radili baš detaljnu analizu, ali pretpostavljam da je prosjek godina u našoj mjesnoj zajednici 60 plus. Kako godine budu prolazile, prosjek će se povećavati. Za deset godina taj će prosjek biti viši od 65, pa i 70 godina. Bez pomlatka je jako teško. Ono što nam preostaje jest pokušavati ostvariti kontakte s našim ljudima koji su otišli jer nitko nikome ne može zabraniti da napusti BiH i ode živjeti negdje gdje ima bolju egzistenciju za život”, ispričao je za BHRT Jozo Tunjić, predsjednik Mjesne zajednice Bistarac.
I Mirko Lukanović u Bistarcu živi od svog rođenja. Pamti dane kada je ovo bila najperspektivnija mjesna zajednica, ali i s tugom govori o današnjim prilikama.
”U kućama uglavnom žive po dvije osobe. Moja kći je u Osijeku. Tamo je završila fakultet i radi. Problem u Bosni i Hercegovini je taj što, kada završiš fakultet i odeš se prijaviti na zavod za zapošljavanje, tamo možeš ostati i do mirovine. Moja je kći u Osijeku završila fakultet i doslovno dan nakon što je diplomirala pronašla posao i počela raditi. Posao je glavna egzistencija, pa i ne čudi što sve više mladih odlazi”, kazao je Lukanović za ovaj medij.
Božo Tomić, također stanovnik ovoga sela, kaže kako situacija nije bolja ni u ostalim mjestima.
”Prije nekoliko dana bio sam u Tabacima, prolazili smo autima, nema žive duše. Našima je lakše jer imaju putovnice pa lakše odlaze, dok ovdje ostaju samo stariji, bolesni i iznemogli”, kazao je Tomić.
Stanovnici ovoga naselja danas potpuno drugačije razmišljaju. Sada prednost vide u blizini zračne luke jer im djeca iz Austrije, Švicarske, Njemačke ili neke druge države mogu češće dolaziti, a hvale i prednosti mobilnih aplikacija i videopoziva koji im omogućavaju svakodnevni kontakt