Ilir Đokaj u podgoričkom Višem sudu priznao je ub.stvo devetnaestogodišnje Šejle Bakije ispred njene porodične kuće u Tuzima, gdje je ranio i njenog oca Šabana Bakiju. Nakon priznanja, tokom dvoipočasovnog davanja odbrane, on je pojasnio šta je sve prethodilo tragediji poslije koje je, kako je naveo, “postao crna rupa od čovjeka”. Međutim, suđenje je prekinuto u trenutku kada je Đokaj trebalo da ispriča kako je potegao pištolj i ispalio smrtonosne hitce u Šejlu jer od jecanja nije mogao da govori.”Poštovani sude, zbog obe porodice, prijatelja i rodbine dužan sam da ispričam moju i Šejlinu priču, iako sam ja sada ovde pred vama samo prazna, crna rupa od čovjeka. Svjestan sam da sam nanio jad i mojoj i Šejlinoj porodici i da mogu vratiti vrijeme, samo bih sebi oduzeo život, samo da je ostala živa moja Šejla – kazao je Đokaj.Student završne godine na Likovnoj akademiji na Cetinju pred sudom je ispričao da je Šejlu, svoju najveću ljubav, prvi put vidio isred gimnazije “25. maj” u Tuzima.
“Bila je to ljubav na prvi pogled. Krenula je u prvi razred gimnazije. Rekli su joj za mene da sam slikar, ali druge vjere”, ispričao je Đokaj.On navodi da njegova vjera nije predstavljala problem Šejli, ali jeste njenoj porodici koja se iz tog razloga od samog početka protivila njihovoj vezi.”Ona u svom dnevniku piše: ‘Moja će djeca slaviti više puta u godini, a ja ću biti srećna. Ja ne marim za njegov krst, jer od kada ga volim on je moja vjera’. Počeli smo da se zabavljamo. Dva puta je bježala od kuće kod mene. Prvi put sam je vratio na zahtjev njene majke. Drugi put je došla na vrata moje kuće sa malom kesom u kojoj je bila roba. Rekla je da je pobjegla od kuće i da želi da živi sa mnom. Bio sam najsrećniji čovjek na svijetu”, priča Đokaj, a prenosi “Pobjeda”.Iz poštovanja prema Šejli i njenoj ljubavi sa optuženim, porodica Đokaj je prestala da jede svinjsko meso.
Poslije sedam mjeseci života u porodičnoj kući Đokaja u Milješu, Šejla i Ilir se uz dopuštenje majke pokojne djevojke sjele u Budvu. Razlog je bilo ignorisanje Šejline rodbine sa majčine strane koja je živjela u komšiluku Đokaja.”Njena majka nam je pomagala u početku dok nije shvatila da se radi o ozbiljnoj vezi i da nas ne mogu rastaviti. Odselili smo se u Budvu, a o našoj ljubavi mogu posvjedočiti komšije iz Budve, profesori sa Akademije i zajednički prijatelji. Zajedno smo crtali, slikali, a sva naša osjećanja smo prenosili na slikarsko platno. Nikad joj nisam uputio grubu riječ, nikada se nisam naljutio na nju. Smijao sam se nekim njenim ludostima, jer je znala da kaže: ‘Cijeli svijet će znati za mene’. Sad vidim da je ipak bila u pravu”, ispričao je optuženi Đokaj.
Ljubavnu idilu je, prema rečima optuženog, kvarila Šejlina porodica koja je slala uvredljive i grube poruke na njegov i račun njegove porodice.”Kad bi Šejla otišla da vidi svoje sestre, vraćala bi se vrlo loše raspoložena, plakala je i govorila mi da joj traže da se vrati i da ne smije ni slučajno da ostane trudna. Oduzimao sam se od straha da se to može desiti, a desilo se – moja Šejla mi je rekla da se mora vratiti kući i raskinula sa mnom. Pokušao sam da živim normalno. Moji me nisu dirali, ništa pitali, videli su koliko patim. Ni ja nisam ništa pričao, nisam ni mogao. Mislio sam da ću da poludim, a ni riječ nisam izustio”, kaže Đokaj.