Da preciziram, čistačica sam i do sada nisam srela lepšeg dečaka od njega. Svaki put kad ga vidim ja se pogubim kao dete u vrticu pa
sam rešila da krenem prvi korak, smislila sam idealnu zamku kako da ga odvučem samog jer me terala ta sila privlačnosti. Preko lažnog profila pisala sam mu svasta i na kraju priznala da mi se svidja i da bi mogli
za vreme velikog odmora da mu pruzim jedno veliko iznenadjenje i te sam shvatila da nije mekusac, nisam ni usla u to napusteno odeljenje odmah me ščepao ja ko u o udvukaO preko stola i tu se zavrsilo brzo iako je bilo kratko ali dobro.
Izlazim bar jednom mjesečno. Ja i prijateljice. Imam tu svoju grupu prijateljica i jako smo bliske. Uvijek odemo na ručak ili večeru ili izlazak. Pritom, imam 30 godina, i dvoje djece. Kad izađem, muž ostane s djecom. Svi me krivo gledaju zbog ovoga. Kolegice na poslu, susjedi itd. Ljudima nije jasno kako odrasla žena i majka dvoje djece svaki mjesec izlazi. Radim svaki dan, brinem se o djeci i kući, ja i muž se odlično slažemo i nikada mi nije napravio problem oko toga. I on izađe s prijateljima, onda sam ja s djecom. Nitko od nas nije “zapostavljen” i dobro nam je. Samo što je ljudima čudno jer sam ja žena. On smije gdje hoće jer je muško, neće ga krivo gledati. Haha.