Upoznajte Sanelu Mehić, vozačicu autobusa: “Događalo se da ljudi neće da uđu, drže se za šipke ili me pitaju znam li ja voziti”

Upoznajte Sanelu Mehić, vozačicu autobusa: “Događalo se da ljudi neće da uđu, drže se za šipke ili me pitaju znam li ja voziti”

“Moja želja je ustvari bila da vozim kamion. Otprilike, tri godine sam intezivno tražila posao vozača kamiona, ali su mi sva vrata bila zatvorena. Samo iz razloga što sam žensko i što to nije” ‘ženski posao”. Ne znam zašto bi neko mislio da ću ja taj posao raditi lošije ili neodgovornije zato što sam žena, ali nisam dobila priliku da ih uvjerim u suprotno,” kazala je Sanela.Upravo se čita: Islamska zajednica u BiH sutra organizuje sergiju za pomoć stanovništvu pogođenom poplavama Sanela nije odustajala. Oduvijek joj je bila želja voziti velika vozila, pa se nije dala obeshrabriti. Prijateljica joj je poslala oglas za vozača autobusa, koji je raspisala jedna kompanija iz BiH i Sanela je odlučila pokušati.

Oduvijek joj je bila želja voziti velika vozila, pa se nije dala obeshrabriti. Balkanske autobuske maršrute, već nepune dvije godine krasi novo lice. Žensko. Sanela Mehić iz Bihaća jedna je od rijetkih žena u Bosni i Hercegovini koja radi kao vozačica autobusa. Iako je, kako kaže, na početku svoje karijere imala mali strah, sada je već profesionalac s velikim brojem prijeđenih kilometara i ništa manje zadovoljnih putnika.

“Otišla sam na razgovor kod direktora kompanije i doslovno sam ga upitala ima li predrasude prema ženama i smatra li da ja nisam dorasla tom poslu. On mi je odgovorio da nema, da ako znam voziti, to što sam žena nema nikakve veze. Danas, dvije godine kasnije, tu sam i dalje. Zadovoljna i nadam se da sam opravdala njegovo povjerenje”, nastavlja.Upravo se čita: Ammar Muderizović, prvi pilot u Evropi koji je hafiz Kur’ana
Ući u autobus i vidjeti ženu koja čeka da otkuca kartu je zaista neobično, ali jedino iz razloga što je drugačije i što nismo navikli na takvu situaciju.“Većina putnika se iznenadi kada me vidi. Događalo se da ne smiju ući u autobus kada me vide, da se čvrsto drže za šipku u toku vožnje ili me pitaju znam li ja voziti. Sve su to simpatični trenuci vrijedni spomena, ali je važno da ja nikada nisam imala ružno iskustvo i nadam se da neću ni u budućnosti”,