OPERISALA SE DA BI POSTALA MUŠKO, ALI NA VAŽNU STVAR NIJE RAČUNALA: Sad trpi jezive posljedice, a evo kako izgleda




Žena je promijenila pol, pa se gorko pokajala, a posljedice koje sada trpi su jezive.

Danas više nije rijetkost da se čuje za neku osobu da je transrodna. O tome se u javnosti daleko više priča, pogotovo od kako su se i brojne slavne ličnosti odlučile za tranziciju poput glumca Eliota Pejdža, rijaliti zvijezde Kejtlin Džener, Indije Mur, glumice Hanted Šafer, misice Valentina Sampajo, sina Šer – Čeza Bonoa, jutjuberke Điđi Gordžes, manekenke Andreja Pejić…

Međutim, ono o čemu se manje priča su ljudi koji su promijenili pol pa se pokajali.

Jedna od onih čije je iskrena ispovest potresla mnoge bila je Britanka Šinejd Vatson koja trenutno prolazi golgotu nakon što je postala muškarac, a potom shvatila da to ipak nije to. Međutim, povratak u ženski pol sada je daleko teži, a upravo je to ono o čemu se ne govori dovoljno.

Ona je sa 23 promijenila pol, a pokajala se 4 godine kasnije shvativši da ipak nije transrodna osoba. Sada, neke štete su bespovratne. Imala je potpunu mastektomiju, a zbog testosterona koji je godinama uzimala ostao joj je grub glas kao i dlake na licu koje uklanja na svaka dva dana.

– I dalje pokušavam da oprostim sebi i ljekarskoj profesiji. Kada sam doktorima na klinici za promjenu pola rekla da mrzim svoje tijelo i da želim da budem muškarac, nikada se nisu zapitali zašto. Da jesu, mogli bi otkriti da moja fizička disforija nije uzrok mojih problema. To je bio simptom. Spremala sam se da donesem najveću odluku u svom životu, ali mi nije ponuđeno detaljno savjetovanje. Umjesto toga, zapravo sam bila prepuštena sama sebi – kaže Šinejd.

I njena sestra Andrea posvedočila je o traumama koje je prošla porodica zbog cjelokupne situacije. Kako kaže, uticaj ovakvih odluka na nečiju porodicu potpuno je zanemaren.

Prema Andreinim riječima, kolateralna šteta je užasna.

– Moja sestra je bila uništena. Umjesto nje dobila sam ovog gadnog, arogantnog stranca koji je sebe nazivao mojim bratom. Nikad nisam uspjela ni da oplačem ​​sestru koju sam izgubila – kaže ona.

U Velikoj Britanji sve je više pacijenata na klinikama za promjenu pola, a kako su prenijeli strani mediji, ljekari u Saseksu biće ohrabreni sa izvjesnom svotom novca za svaku hormonsku terapiju koju prepišu. Ova vijest razbjesnila je Šinejd.

– Ne bi trebalo da postoji novčana stimulacija da se pacijentima prepisuju hormoni. Pacijentima sa seksualnom disforijom treba prepisivati hormone samo nakon odgovarajuće, kontinuirane istraživačke terapije. Hormoni su jaki i nose rizik po zdravlje. Lekari opšte prakse ne bi trebalo da budu plaćeni za svakog pacijenta kojima im prepišu – ističe Šined.

Po priči Šinejd, ona i Andrea bile su obične, normalne djevojčice. S obzirom da su im roditelji stalno radili, Andrea je preuzela ulogu majke. Međutim, nakon ogromne svađe sa roditeljima, devojčice su se razdvojile i rijetko viđale. ulaskom u pubertet, Šinejd se telo menjalo, počele su da joj rastu grudi, a ona je zamrzila svoje tijelo. Kako kaže, prolazila je kroz pubertet sama bez sestre koja bi joj pomogla.

Stvari su se pogoršale kada je sa 16 dobila posao.

– Jedan član osoblja je počeo da me dodiruje. Bio sam previše uplašena da ga zaustavim. U svakoj prilici bi me poljubio i uhvatio za zadnjicu. Nisam se usudila da kažem mami jer mi je pomogla da se zaposlim. Niti sam se povjerila Andrei, koja se već pomirila sa svojom porodicom – priseća se.

Andrea se već udala a potom je dobila i djecu i kako kaže, nije bila svjesna ničega što se događa Šinejd.

– Nikad nisam pretpostavila da pati i mrzi sve to – rekla je.

Šinejd se odselila kako bi u Glazgovu završila školu, a na bilo kakvo interesovanje momaka reagovala bi sa gađenjem.

– Počela sam da mrzim svoje tijelo. Priželjkivala sam ​​da sam rođena kao dječak samo da bi ovo prestalo – govori Šinejd.

Otpočela je vezu sa ženom, a kada je svojoj sestri rekla za zlostavljanje, ona nije bila saosjećajna. Andrea joj je rekla da sve zaboravi i da krene dalje. Danas se kaje što joj nije predložila psihološko savjetovanje.

Šinejd je već duboko razvijala želju da postane muško, guglala sve o tome, a zapravo je to bila njena slamka spasa. Niko od profesionalaca koje je upoznala tokom narednih godina nije doveo u pitanje njenu samodijagnozu.

– Čitala sam da morate da živite kao muškarac prije nego što počnete da tranziciju, pa sam odmah ošišala kosu i počela da nosim široke farmerke i košulje i da vezujem grudi da ih pokrijem – kaže ona.

– Bila sam presrećna kada sam na prvoj godini fakulteta zamolila čistačicu da me uputi u toalet, a ona me je uputila na onaj za muškarce – kaže Šined. Nakon što je 12 mjeseci bila na listi čekanja za operaciju promene pola, konačno je uslijedio trenutak koji je jedva čekala. Ona je bila ubijeđena da će svi problemi nestati kada obavi tranziciju. Na Andreine pozive nije odgovarala, a kako je istakla, bila je suicidalna i usmeravala je svoju mržnju prema porodici.

Međutim, nakon što je krenula da pije terapiju, a njeno tijelo da se mijenja, Andrea je bila užasnuta, ali nije željela išta da kaže iz rizika da Šinejd ponovo ne okrene leđa porodici. Kako kaže, testosteron ju je pretvarao u agresivnu osobu koju nije poznavala.

– Šinejd je bila smiješna, otkačena i puna ljubavi. Šon je mrzio žene, bio je loše prirode. Šinejd me je oduvijek voljela i ugledala se na mene. Šon mi se rugao i veoma loše me tretirao. Cijela naša prošlost je izbrisana. Šon je želio da se pretvara da Šinejd nikada nije postojala, a sa njom i cijelo naše djetinjstvo. Kao da ni ja ne postojim – rekla je Andrea.

Dvije godine nakon uzimanja testosterona na klinici su je uputili na dvostruku mastektomiju. Doktori su je “unakazili” kako je kasnije opisala i Andrea, a i sama Šinejd počela je da preispituje svoju odluku.

I dalje je mrzila sebe.

– Bila sam tako ljuta i posramljena. Kako sam bila tako glupa, zaluđena i sebična? Zašto me nijedan stručnjak nije pokušao zaustaviti – zapitala se Šinejd.

Uslijedili su teški dani, Šinejd je napustila studije, a potom i pokušala da oduzme svoj život. Srećom, Andrea ju je pronašla na vrijeme. U builu i suzama Šinejd je priznala Andrei da je napravila grešku.

– Bila sam skrhana onim što je sebi uradila. Bila sam zabrinuta šta će se sljedeće desiti jer sam znala da nema brzog rješenja. Ali takođe mi je laknulo što sam vratila sestru – rekla je Andrea. Šinejd se onda obratila drugim ženama na mrežama koje su prošle kroz slično. One su bile njena mala grupa za podršku. Pomogli su joj da razume svo to žaljenje i ijbes koji je osjećala. Ona zna za najmanje 100 žena poput sebe.

Šinejd krivi kliniku za koju kaže da ju je iznevjerila. Kada je prestala da uzima testosteron, prva godina je bila užasna.

– Imala sam užasne promjene raspoloženja. Zvučala sam kao muškarac, ali svakim danom više sam sličila na ženu. Stranci nisu znali šta sam. Osjećala sam se kao nakaza – priznaje.

Danas je Šinejd daleko bolje, a ima i dečka, 28-godipšnjeg dostavljača koji je voli takvu kakva je i koji joj je dao ogromno samopouzdanje. Zahvalna je što nije otišla dalje sa operacijama i promenama.

– Bez Andreine nepokolebljive ljubavi, nisam sigurna da bih ovo prošla. Ali brinem o svima ostalima koji nemaju porodicu da ih izdržavaju. Znam da ima mnogo žena poput mene, previše uplašenih da bi progovorile. Ali naš glas se mora čuti ako želimo da zaštitimo ugrožene djevojke i mlade žene od nepotrebnih i nepovratnih tretmana – upozorava i savetuje.

Daily Mail je uspeo da stupi u kontakt sa klinikom na kojoj je Šinejd operisana, a njihov predtavnik je na Šinejdinu ispovijest rekao sljedeće:

– Pacijenti koji pohađaju Sandifordovu službu rodnog identiteta prolaze potpunu procjenu od strane multidisciplinarnog tima psihijatara, ljekara za se*sualno zdravlje, psihologa i radnih terapeuta. Procjena zahtjeva više angažovanja tokom dužeg vremenskog perioda kako bi se osiguralo da pacijenti u potpunosti razumiju proces, da su svesni svih komplikacija i procedure i da im se omogući da donose odluke na osnovu potpunih informacija. Iako ne možemo ulaziti u detalje o pojedinačnim pacijentima, možemo potvrditi da su svi pacijenti prošli ovu proširenu evaluaciju. Žao nam je što čujemo da gospođa Vatson smatra da nije dobila adekvatnu podršku i bili bismo srećni da direktno razgovaramo sa njom o njenoj njezi, ali po pisanju stranih medija, nikakvo rješenje za sada nisu postigli.