Ova fotografija je uslikana 1900. godine, u starom mlinu u Belfastu.
1 Objavljena je kao deo istorisjke galerije ovog grada. Od tada, ljude od nje podilazi jeza, zbog nerazjašnjenog detalja koji se na njoj nalazi.
Na slici se vidi 15 radnica kako poziraju ispred kamere, ukrštenih ruku.
2 Međutim, na ramenu devojke sa desne strane se vidi ruka, a nikom nije jasno čija je!
Linda Doneli, unuka devojke sa slike, nedavno je objavila ovu fotografiju, koju je njen otac čuvao u svojoj kući.
3 Pogledajte priču o ovoj čudnoj slici:
BONUS
Kćerka obavještava oca tajkuna da želi da se uda za sveštenika…
On se protivi, ali ga pozivaju na večeru…
– Da li ti znaš da moja kćerka mjesečno troši 5000e na garderobu, odakle ti pare za to?
– Bog će da nam pomogne!
– A da li znaš da se vozi samo u Ferariju, kako ćes to da joj kupiš?
– Bog će da nam pomogne!
– Ne smijem ni da ti kažem koliko godišnje potroši na putovanja, kako ćeš to da riješiš?
– Bog će da nam pomogne!….
– I tata, kako ti se čini moj voljeni?
– Nekako naivan i budalast, ali me u srce pogadja kad’ me naziva Bogom!.
Prosle godine u junu moja djevojka je doživjela saobraćajnu nezgodu u kojoj je ostala teško povrijeđena…
Oporavak je trajao 7 mjeseci. Ljudii 7 mjesecii… Svaki božiji dan sam visio u bolnici i spavao tamo, s posla letim u bolnicu iz bolnice na posao.
Ništa mi nije bilo važno osim nje.. Molio sam boga svaku noć satima da je sačuva.. Cijelo vrijeme bio kraj nje držao je za ruku plakao kao kišna godina pričao sa njom po cijeli dan iako me nije čula..
Mislim da sam pola života tad izgubio, nestalo je pola mene bilo… Završio sam na tabletama nakon toga.. I oporavila se hvala Bogu, sad izgleda kao da joj se ništa nije desilo… I znate šta je uradila?
Prije 2 mjeseca me prevarila, kaže da je našla boljeg od mene jer voli nabildane i krupnije momke… A ja smršao od tableta i bolesti koja me snašla nakon njezine nesr,eće… Želim im svu sreću.. Valjda će je bolje čuvati od mene.”
BONUS
Novinarka Jagoda Grondečka, stručnjak za bliskoistočna pitanja, posvećeno dijeli priče avganistanskih žena na svom Instagram profilu, otkrivajući dramatičnu realnost s kojom se suočavaju pod talibanskom vlašću. Ove hrabre žene se suočavaju sa ekstremnim siromaštvom, nezaposlenošću i konstantnom borbom za osnovna prava, dok zemlja pogođena glađu bori se s teškim izazovima svakodnevice.
U provinciji Logar, u kutku Pul-e Alema, živi Džamila čiji je životni put obavijen intrigom i tragičnim izazovima. Sa samo 14 godina udala se za čovjeka koji je bio u zrelim 50-im godinama, postavši druga njegova supruga.
Na taj način, njena sudbina ispreplitala se s tuđom, te je postala ključan dio porodične razmjene, prepuštena svojoj novoj ulozi potlačene žene bez mnogo izbora.
“Džamilin otac je također želio da se ponovo oženi, ali nije imao novca da plati svoju buduću ženu, pa je došlo do razmjene. Dao je svoju kćerku, a zauzvrat dobio čovjekovu sestru“ – napisala je novinarka Jagoda.
Džamilina priča dočarava njen brak, u kojem je njen muž, iako ljubazan prema njoj, imao svoje specifične motive za ovu neobičnu vezu –neprivlačnost prema prvoj supruzi. Devetoro djece rođeno je iz ove veze, što je Džamili dalo smisao i svrhu, posvetivši posljednje 24 godine svog života brizi o svojoj porodici i domu. Međutim, njena uloga je bila strogo ograničena, oduzeta joj je sloboda kretanja.
„Džamila kaže da je njen muž bio ljubazan prema njoj, nije je maltretirao niti je udario. Kaže da mu se samo nije svidjela prva žena, pa je oženio nju kao djevojčicu. Rodila mu je devetoro djece. Brinula se o njima posljednje 24 godine njenog života muža i kuće. Nije smjela da ide sama na primjer u čaršiju ili u druge kuće kod drugarice. Jedina drugarica i povjerenica joj je bila sestra njenog muža. Nažalost, nedavno je umrla od raka.”
Nedugo nakon gubitka njegove sestre, Džamila je ostala sama, noseći teret užasnih dešavanja na svojim krhkim plećima. Uprkos njenoj velikoj želji školuje svoju djecu, siromaštvo je sputavalo njihovu budućnost.
“Džamila je ostala sama. Njena djeca su prestala da idu u školu – u oskudnom kućnom budžetu nije bilo mjesta ni za knjige, ni za sveske, ni za olovku. Džamila žali zbog ove činjenice. Ona sama nije išla u školu. Svaka majka bi voljela da joj djeca budu obrazovana“, ispričala je novinarka.
avganistanske devojčice
„Jako sam tužna što moji ne mogu da idu u školu, ali mi nemamo novca. To je stvar koju nikada neću oprostiti svom mužu“, kaže Džamila u intervjuu Jagodi Grondecki.
Poteškoće koje je suočavala i dalje je nose kroz život, ali uprkos svemu, njena ljubav prema djeci ostaje neizmjerna i njen san o boljoj budućnosti ostaje nepromijenjen.
U ovom duboko emotivnom intervjuu, gospođa Džamila otvorila je svoju dušu i otkrila neizrecivu tugu zbog njenog teškog puta, lišenog perspektive i ličnih prava. Njene riječi zrače iskrenom dirljivošću, oslikavajući srce jedne hrabre žene koja se bori s izazovima okoline u kojoj se nalazi.
„Gospođa Džamila smatra da žene treba da imaju više slobode, da mogu da idu i slobodno šetaju ulicama da idz na posao ili da odluče za koga žele da se udaju – ili da barem mogu da odbiju ako je budući vjerenik mnogo stariji od nje. Njen najstariji sin radi kao najamni radnik i radi za najnižu platu. Njihova cijela devetočlana porodica živi od novca koji on zarađuje.”
Snaga i istrajnost ove žene u suočavanju s teškim vremenima predstavljaju istinski primjer hrabrosti i posvećenosti majčinstvu koje će zauvijek ostati duboko urezane u dušama svih onih koji svedoče njenom životnom putu.